Podjela tewhida

538

Tewhid (jednoća) je jedinost ili jednoća Uzvišenog Allaha u ibadetu i dijeli se u tri grupe: tewhidu-r-rububijje, tewhidul-uluhijje i tewhidu-l-esmai ve-s-sifat.

1. Tewhidu-r-rububijje

Tewhid er-rububijje ili jednoća Allaha u stvaranju i održavanju svega podrazumijeva Njegovu jednoću u djelima, što znači priznati da je samo Allah Taj koji vlada i upravlja svim što postoji, da On sve uređuje, i da je On Stvoritelj, Onaj koji daje opskrbu, Onaj koji daje i oduzima život, i da On svim upravlja, Onaj koji sve može i sve zna, i da Njemu nije skriven ni koliko atom, ni na nebesima, ni na zemlji. Stvaranje, uputa, korist, šteta, opskrba, život, smrt, zdravlje, bolest, sve je u Njegovoj ruci. I da samo On uzdigne koga hoće, a ponizi koga hoće. Kaže Uzvišeni:

“A ako te od Allaha zadesi kakva nevolja, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti htjedne dobro, pa – niko ne može Njegovu blagodat spriječiti.” (Prijevod značenja sure Junus, ajet 107)

I još kaže Uzvišeni:

“Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju za šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda – uzvisio se iznad Arša, i sve uređuje.” (Prijevod značenja sure Junus, ajet 3)

Allah je bogat a mi smo siromasi, od Njega zavisimo. Kaže Uzvišeni:

“O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.” (Prijevod značenja sure Fatir, ajet 15)

On je Gospodar svjetova, koji sve uređuje. Kaže Uzvišeni:

“Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci vlast – On sve može.” (Prijevod značenja sure El-Mulk, ajet 1)

I u drugom kur’anskom ajetu:

“Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji, On život i smrt daje, i On sve može.” (Prijevod značenja sure El-Hadid, ajet 2)

2. Tewhidu-l-uluhijje

Jednoća božanstvenosti je tewhid koji podrazumijeva da čovjek obožava isključivo Allaha. To znači da sav naš ibadet bude usmjeren samo Allahu, da stvorenja obožavaju samo Onoga koji ih je stvorio, strogo ispunjavajući obaveze koje im Allah naređuje i kloneći se onog što im je On zabranio. To u isto vrijeme podrazumijeva nepriznavanje i negiranje božanstvenosti svemu onom što se obožava ili moli da približi Allahu, ili ono čemu se prinosi kurban, bio to čovjek, džinn, melek ili neko drugi.

U ibadet se ubraja i strah, nada, tewekul, želja, kurban, zavjet, dova i drugo što ne zaslužuje niko osim Allaha da mu se čini. Ako nešto od toga bude okrenuto prema nekom drugom, onda je to širk – pripisivanje Allahu ravnog. A uz širk ne koriste druga djela, shodno Allahovim riječima:

“A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su učinili.” (Prijevod značenja sure El-En‟am, ajet 88)

A onaj ko bude drugog Allahu ravnim smatrao zauvijek će ostati u vatri, osim ako se pokaje prije smrti. Tewhidu-l-uluhije je ono što su mušrici odbili od poslanika, a na veliku žalost ima mnogo onih koji se pripisuju islamu i muslimanima a koji uzimaju svoje strasti za boga, pogotovo poslušnici svjetovnih zakona koji su skrenuli sa Pravog puta i oni koji obožavaju turbeta i kabure (tj. tražeći pomoć i otklonjanje nedaća prizivajući mrtve), vjerujući da evlije, dobri ljudi, imaju neku moć i poslije njihove smrti. Mrtvi ne može ni sam sebi pomoći pa kako da pomogne živom. Iz slijedećih Allahovih riječi vidimo da je samo Allah Taj koji otklanja tegobe i uslišava dovu Svoga roba, samo On i niko drugi:

“Onaj koji se nevoljniku, kada Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. Zar pored Allaha postoji drugi bog?” (Prijevod značenja sure En-Naml, ajet 62)

Nikako! Zaista ne postoji drugi bog osim Uzvišenog Allaha. On u drugom ajetu kaže:

“Reci; Ko vas iz strahota na kopnu i na moru izbavlja, kada Mu se i javno i tajno ponizno molite! Ako nas On iz ovoga izbavi, sigurno ćemo biti zahvalni. Reci: Allah vas i njih i iz svake nevolje izbavlja, pa vi ipak smatrate da ima Njemu ravnih.” (Prijevod značenja sure El-En‟am, ajeti 63-64)

A ima nekih ljudi koji kolju kurban džinnima ili evlijama, a to je vrsta širka. U Muslimovom Sahihu stoji:

“Allah je prokleo one koji kolju kurban drugima mimo Allaha.”

Jedino je Allah Taj koji može priteći u pomoć nevoljniku i otkloniti štetu i dati dobro, suprotno mišljenju onih koji lutaju u širku. Jedino je Allah, subhanahu we te’ala, Onaj koji se moli za oprost grijeha, ozdravljenje bolesnog, povratak odsutnog, otklanjanje nevolja i teškoća, za spuštanje kiše, za pobjedu u ratu i za svako dobro. Dakle, jasno je da svaki onaj koji ibadet prema Allahu pomiješa sa ibadetom nekom drugom čini djelo širka.

Imam Newevi navodi slijedeće: “Što se tiče ulaska mušrika u Vatru, oni će ući u vatru i zauvijek u njoj ostati; nema razlike između njih i ehlu kitabija (kršćana i židova); obožavaoca kipova i ostalih kafira, svi su oni zauvijek u Vatri.” (Šerhu Sahih Muslim)

Ovaj tewhid znači iskreni ibadet samo Allahu, a oni koji obožavaju kabure i grade turbeta i spomenike oni su zalutali, jer ibadet ne zaslužuje nijedan poslanik, niti melek. A Uzvišeni Allah kaže:

“Ima ljudi koji su umjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha. A da znaju mnogobošci da će onda, kad dožive patnju – svu moć samo Allah imati i da će Allah strahovito kažnjavati. Kada će se glavešine, za kojima su se drugi povodili, svojih sljedbenika odreći i kada će veze koje su ih vezale prekinute biti, i oni patnju doživjeti.” (Prijevod značenja sure El-Bekara, ajeti 165-166)

Poznati učenjak šejhu-l-islam Ibn Tejmije rekao je: “Onaj koji bude tražio nekog mimo Allaha da mu ispuni neku potrebu ili otkloni teškoću, mora da bude od onih koji ih voli.”

U širk spada i stavljanje zapisa i talismana kako bi time dobili korist ili se zaštitili od nevolje, takođe vjerovanje u ono što kažu sihirbazi i “proricatelji” budućnosti, i svi oni koji se bave raznim vrstama sihira i gatki. Kaže Uzvišeni Allah:

“Reci: Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika, to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.” (Prijevod značenja sure El-En‟am, ajeti 162-163)

A u drugom ajetu Allah upozorava one koji Njemu ravne smatraju:

“Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti.” (Prijevod značenja sure El-Maide, ajet 72)

Takođe kaže Uzvišeni Allah:

“Allah neće oprostiti da mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će druge manje grijehe, kome hoće. A onaj ko drugog Allahu smatra ravnim, čini, izmišljajući laži, grijeh veliki.” (Prijevod značenja sure En-Nisa‟, ajet 48)

Poznati učenjak hanefijskog mezheba šejh Sun’allah el-Hanefij u svojoj knjizi se suprostavlja onima koji kažu da evlije imaju neku moć u životu i poslije smrti, poput kerameta. On navodi slijedeće: “Pojavile su se neke grupe među muslimanima koje kažu da evlije imaju neku moć ili snagu u njihovom životu i poslije smrti, i prizivaju ih u nevoljama i teškoćama, smatrajući da oni mogu odagnati nesreću. Takvi dolaze njihovim grobovima i zovu ih kako bi im pomogli, misleći da oni to mogu učiniti sa svojim kerametima. Takvi kažu da su oni pobožnjaci, poglavari, vođe i prvaci. Dozvolili su da im se kolju kurbani i daju zavjeti, tvrdeći da će za to biti nagrađeni. Ovo što oni govore je ekstremizam, i ne samo to nego time zaslužuju propast i vječnu patnju, jer sve to navodi na širk i suprotnost Uzvišenoj Allahovoj knjizi, i protivi se vjerovanju imama mezheba i svih islamskih učenjaka.” A u Kur’anu stoji:

“Onoga koji se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustit ćemo da čini šta hoće, i bacit ćemo ga u Džehennem, – a užasno je on boravište.” (Sura en-Ni‟sa, ajet, 115)

Pravilo je, kako to pojašnjavaju učenjaci, da se ibadetom smatra sve ono što je Allah propisao Svojim robovima i što im je naredio da izvršavaju, a ako se nešto od tog ibadeta usmjeri nekom drugom mimo Allaha onda se on smatra mušrikom koji se suprostavlja onome što je Allah objavio svom Poslaniku salAllahu alejhi we selem . Kaže Uzvišeni Allah:

“Reci: Samo Allaha obožavam, iskreno Mu ispovjedajući vjeru.” (Sura ez-Zumer, ajet, 14)

U fetvama šejha Abdulaziza ibn Baza stoji fetva: “Onaj ko kaže molim Allaha s pravom njegovih dobrih robova ili radi ugleda i položaja nekog evlije ili položajem Poslanika, takav ne čini širk ali čini novotariju po mišljenju svih učenjaka, i to je put prema širku.”

3. Tewhid-l-esmai ve-s-sifat

Ovaj je tewhid jednoća Allahovih imena i svojstava. On podrazumijeva da se poznaju i čvrsto vjeruje u Allahova lijepa imena i svojstva. U isto vrijeme to podrazumijeva priznavati Allahu svetost veličati Ga kako mu dolikuje jer su Njegova svojstva savršena, bez nedostatka. Sve ono što je došlo u Kur’ani kerimu, sva svojstva kojima Uzvišeni Allah opisuje Sebe, ili Ga opisuje Vjerovijesnik u vjerodostojnim predajama, sastavni su dio vjerovanja u ovaj tewhid. Ono što je manje jasno utvrđujemo jasnim, opisujući Ga onako kako je On Sebe opisao bez poređenja, bez izjednjačavanja ili upoređivanja sa stvorenjima, bez negiranja osobina ili izvrćanja njihovog značenja. To je jasno iz Allahovih riječi:

“Niko nije kao On. On sve čuje i sve vidi.” (Sura eš-Šura, ajet, 11.)

I riječi Uzvišenog:

“Reci: On je Allah – Jedan. Allah je utočište svakom. Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije.” (Sura el-Ihlas, ajet, 1-4)

I tako je ovaj tewhid potpun, a Allah najbolje zna.

Autor: Abdurrahman b. Abdulkerim el-Ubejjid

Iz knjige: Načela islamskog življenja – savremeni pristup islamskom vjerovanju, šerijatskim propisima i moralnim normama

Priprema: Put vjernika

Ključne riječi: {tortags,3940,1}