Rođen 1888. i još živ, Omar Redžep Muhamed Tum, iz Gaze, živio je kroz cijelu palestinsku modernu historiju, od osmanlijske ere do britanske vladavine i kasnije do “izraelske” okupacije.
Sve ih je vidio i još se sjeća kada je svijet oko njega bio bez granica i kao vojnik Osmanlija, znao je putovati bez identifikacijskih papira, krečući se između Turske, Libanona, Sirije, Jordana i Libije.
Kada su Britanci vladali, počela je palestinska priča i pojavili su se revolucionari, kazao je: “Bio sam sa njima i imao sam oružje; znao sam rukovati sa njim i pucati. Znali smo ići po noći i uništavati mostove koje su koristili okupatori.”
Međutim, naspram današnjih dana, stari dani su bili mnogo mirniji, kazao je: “Pod Osmanlijama, sve je bilo slobodno. Radili smo na poljopriveredi i uzgajali bobice, breskve, grožđe, prodavali ih i jeli.”
Dok su mnogi iz njegove generacije ženili više žena, Muhamed Tum je imao samo jednu. “Jedanput sam se ženio i moja žena je bila nevjerovatna; bila mi je velika pomoć u životu. Imali smo četvero djece i sada imam 300 unuka i ne mogu zapamtiti sva njihova imena.”
Tajna (uzrok) njegovog dugog života od 125 godina bi mogla biti u njegovoj dijeti. Muhamed Tum kaže da uglavnom uzima maslinovo ulje i majčinu dušicu za doručak i zečije meso svaki dan za ručak. Jedna vrsta maslaca poznata kao “gi” kaže da je također dio njegove svakodnevne dijete.
Muhamed Tum kaže da ima jednu poruku za svoje unuke i Palestince u svom rodnom gradu Džabalia, sjeverno od Gaze:
“Štitite svoju zemlju, na način kako štitite svoju ženu i djecu, i radite na poljoprivredi i ovo će vas ohrabriti da očuvate i odbranite svoju zamlju.”
Izvor: Al-Arabiya
Prijevod i obrada: Put vjernika
