Od Mu'aza ibn Džebela, radijallahu anhu (Allah bio njime zadovoljan), se prenosi da je rekao: „Jahao sam sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem (Allah mu spas i mir podario), na magarcu pa mi je on rekao: ‘O Mu'aze! Znaš li koje je Allahovo pravo prema ljudima i koje je pravo ljudi prema Allahu?’...
Unatoč različitosti vremenskih perioda, uvijek je stajalište nevjernika i oholnika na poslanički poziv da se obožava samo Allah, bilo da su požurivali kaznu od Allaha nakon što su odbili poziv u tevhid.
U ovoj mes'eli postoji razilaženje među islamskim učenjacima. Većina učenjaka je stava da je dovoljna prijetnja ukoliko ona dolazi od onoga koji je u stanju da sprovede ono čime prijeti.
U islamu se pod idžtihadom misli na ulaganje truda od strane mudžtehida u iznalaženju šerijatskog stava po određenom pitanju na osnovu valjanih šerijatskih dokaza.
Tevhid vjerovjesnika i poslanika se dijeli na ove tri vrste. Svaka od ovih vrsta je nužna jedna drugoj. Ni jedna vrste se ne može odvojiti od one druge.
Kada su muslimani poklonili kafirima ljubav i prijateljstvo oni su to njima uzvratili okupacijom i poniženjem, kao što je to slučaj većine muslimanskih zemalja.
