Osobina pagana: Požurivanje kazne od Allaha nakon što odbiju poziv u tevhid

Popularno na sajtu

Osobina džahilijeta: Požurivanje kazne

Kaže Uzvišeni:

وَيَسْتَعْجِلُونَكَ بِٱلْعَذَابِ وَلَن يُخْلِفَ ٱللَّهُ وَعْدَهُۥ وَإِنَّ يَوْمًا عِندَ رَبِّكَ كَأَلْفِ سَنَةٍ مِّمَّا تَعُدُّونَ ٤٧

Oni od tebe traže da ih kazna što prije stigne, i Allah će ispuniti prijetnju Svoju; samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko hiljadu godina, po vašem računanju. (El-Hadždž, 47)

وَيَسْتَعْجِلُونَكَ بِٱلْعَذَابِ وَلَوْلَآ أَجَلٌ مُّسَمًّى لَّجَآءَهُمُ ٱلْعَذَابُ وَلَيَأْتِيَنَّهُم بَغْتَةً وَهُمْ لَا يَشْعُرُونَ ٥٣

Oni traže od tebe da ih što prije stigne kazna. A da nije određenog roka za to, kazna bi im došla, a doći će im, sigurno, iznenada, oni neće predosjetiti. (El-‘Ankebut, 53)

Unatoč različitosti vremenskih perioda, uvijek je stajalište nevjernika i oholnika na poslanički poziv da se obožava samo Allah, bilo da su požurivali kaznu od Allaha nakon što su odbili poziv u tevhid.

U vezi Nuha ‘alejhisselam  i odgovora njegova naroda, Uzvišeni je kazao:

قَالُوا۟ يَٰنُوحُ قَدْ جَٰدَلْتَنَا فَأَكْثَرْتَ جِدَٰلَنَا فَأْتِنَا بِمَا تَعِدُنَآ إِن كُنتَ مِنَ ٱلصَّٰدِقِينَ ٣٢

“O Nuhu” – rekoše oni – “ti si želio da se s nama raspravljaš i dugo si se raspravljao. Daj neka se ostvari ono što nam prijetiš, ako istinu govoriš!” (Hud, 32)

O Hudu ‘alejhisselam i njegovom narodu:

قَالُوٓا۟ أَجِئْتَنَا لِنَعْبُدَ ٱللَّهَ وَحْدَهُۥ وَنَذَرَ مَا كَانَ يَعْبُدُ ءَابَآؤُنَا فَأْتِنَا بِمَا تَعِدُنَآ إِن كُنتَ مِنَ ٱلصَّٰدِقِينَ ٧٠

Zar si nam došao zato da se jedino Allahu klanjamo, a da one kojima su se klanjali preci naši napustimo?” – govorili su oni. “Učini da nas snađe to čime nam prijetiš, ako je istina to što govoriš!” (El-A'raf, 70)

O Salihu ‘alejhisselam i njegovom narodu Semud: 

فَعَقَرُوا۟ ٱلنَّاقَةَ وَعَتَوْا۟ عَنْ أَمْرِ رَبِّهِمْ وَقَالُوا۟ يَٰصَٰلِحُ ٱئْتِنَا بِمَا تَعِدُنَآ إِن كُنتَ مِنَ ٱلْمُرْسَلِينَ ٧٧

„I zaklaše onu kamilu, i zapovijed Gospodara svoga ne poslušaše i rekoše: “O Salih, učini da nas snađe to čime prijetiš, ako si poslanik.” (El-A'raf, 77)

O Lutu ‘alejhisselam  i njegovom narodu: 

أَئِنَّكُمْ لَتَأْتُونَ ٱلرِّجَالَ وَتَقْطَعُونَ ٱلسَّبِيلَ وَتَأْتُونَ فِى نَادِيكُمُ ٱلْمُنكَرَ فَمَا كَانَ جَوَابَ قَوْمِهِۦٓ إِلَّآ أَن قَالُوا۟ ٱئْتِنَا بِعَذَابِ ٱللَّهِ إِن كُنتَ مِنَ ٱلصَّٰدِقِينَ ٢٩

„…s muškarcima općite, po drumovima presrećete, i na skupovima svojim najodvratnije stvari činite” – odgovor naroda njegova bijaše: “Učini da nas Allahova kazna stigne, ako istinu govoriš!” (El-‘Ankebut, 29)

O Šu’ajbovom ‘alejhisselam narodu:

وَمَآ أَنتَ إِلَّا بَشَرٌ مِّثْلُنَا وَإِن نَّظُنُّكَ لَمِنَ ٱلْكَٰذِبِينَ ١٨٦ فَأَسْقِطْ عَلَيْنَا كِسَفًا مِّنَ ٱلسَّمَآءِ إِن كُنتَ مِنَ ٱلصَّٰدِقِينَ ١٨٧

„i ti si samo čovjek kao i mi; za nas si ti, doista, lažac pravi; zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govoriš!” (Eš-Šu'ara’, 186 – 187)

Poput prijašnjih naroda su odgovorili i idolopoklonici Mekke. Kazali su kao odgovor na Poslanikov sallallahu ‘alejhi ve sellem poziv njima sljedeće:

وَإِذْ قَالُوا۟ ٱللَّهُمَّ إِن كَانَ هَٰذَا هُوَ ٱلْحَقَّ مِنْ عِندِكَ فَأَمْطِرْ عَلَيْنَا حِجَارَةً مِّنَ ٱلسَّمَآءِ أَوِ ٱئْتِنَا بِعَذَابٍ أَلِيمٍ ٣٢

“A kad su oni rekli: Bože, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao kišu ili nam pošalji patnju nesnosnu!” (El-Enfal, 32)

Kaže Uzvišeni:

وَإِذْ قَالُوا۟ ٱللَّهُمَّ إِن كَانَ هَٰذَا هُوَ ٱلْحَقَّ مِنْ عِندِكَ فَأَمْطِرْ عَلَيْنَا حِجَارَةً مِّنَ ٱلسَّمَآءِ أَوِ ٱئْتِنَا بِعَذَابٍ أَلِيمٍ ٣٢

“A kad su oni rekli: “Bože, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao kišu ili nam pošalji patnju nesnosnu!” (El-Enfal, 32)

Kaže imam Et-Taberi rahimehullah u vezi povoda objave ovog ajeta: „Ovaj ajet je objavljen u vezi Nadr ibnu-l-Harisa ibn Keldeh, kada je rekao: O Allahu, ako je ovo što govori Muhammed istina od Tebe, učini da na nas s neba kamenje poput kiše pada, – kao što je padalo na Lutov narod – ili nam daj nesnosnu patnju.“[1]

Objašnjavajući uzrok ove osobine džahilijeta Ibn Kesir rahimehullah kaže: „Ovo je zbog njihovog ogromnog neznanja, žestine poricanja, njihove oholosti i obijesti, – ovime su prekoreni. Bilo im je preče da kažu: O Allahu, ako je ovo istina od Tebe, pa uputi nas na to i obdari nas da to slijedimo. Međutim, oni su zatražili pobjedu nad sobom i stali tražiti da ih patnja što prije snađe, i ubrzavali kaznu, kao što kaže Uzvišeni: 

وَيَسْتَعْجِلُونَكَ بِٱلْعَذَابِ وَلَوْلَآ أَجَلٌ مُّسَمًّى لَّجَآءَهُمُ ٱلْعَذَابُ وَلَيَأْتِيَنَّهُم بَغْتَةً وَهُمْ لَا يَشْعُرُونَ ٥٣

“Oni traže od tebe da ih što prije stigne kazna. A da nije određenog roka za to, kazna bi im došla, a doći će im, sigurno, iznenada, oni neće predosjetiti.” (El-‘Ankebut, 53)

وَقَالُوا۟ رَبَّنَا عَجِّل لَّنَا قِطَّنَا قَبْلَ يَوْمِ ٱلْحِسَابِ ١٦

„I govore: Gospodaru naš, požuri, kazni nas, prije Dana u kojem će se račun polagati!” (Sad, 16)

بِسْمِ ٱللَّهِ ٱلرَّحْمَٰنِ ٱلرَّحِيمِ سَأَلَ سَآئِلٌۢ بِعَذَابٍ وَاقِعٍ ١ لِّلْكَٰفِرِينَ لَيْسَ لَهُۥ دَافِعٌ ٢ مِّنَ ٱللَّهِ ذِى ٱلْمَعَارِجِ ٣

„Neko je zatražio da se kazna izvrši nad nevjernicima – niko ne može spriječiti da to Allah, Gospodar nebesa, ne učini.“ (El-Me'aridž, 1 – 3)[2]

Pa kada su zatražili od Allaha da spusti na njih kamenje, ili da ih stigne bolna patnja, Allah im je rekao:

وَمَا كَانَ ٱللَّهُ لِيُعَذِّبَهُمْ وَأَنتَ فِيهِمْ وَمَا كَانَ ٱللَّهُ مُعَذِّبَهُمْ وَهُمْ يَسْتَغْفِرُونَ ٣٣

„Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.“ (El-Enfal, 33)

Kaže imam Et-Taberi rahimehullahu tefsiru prethodnog ajeta: Prenosi se od Ibn ‘Abbasa radijellahu ‘anhu da je rekao: „Allah nije  kažnjavao neki narod  dok god su njihovi vjerovjesnici boravili među njima, sve dok ih ne izvede (iz tog naroda).“

Riječi Uzvišenog (u prijevodu) : „…i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti“ znače da je bilo od njih kome je prethodno određeno od Allaha da će ući u iman/vjerovanje i tražiti oprosta za grijehe. Zatim je rekao:

وَمَا لَهُمْ أَلَّا يُعَذِّبَهُمُ ٱللَّهُ وَهُمْ يَصُدُّونَ عَنِ ٱلْمَسْجِدِ ٱلْحَرَامِ وَمَا كَانُوٓا۟ أَوْلِيَآءَهُۥٓ إِنْ أَوْلِيَآؤُهُۥٓ إِلَّا ٱلْمُتَّقُونَ وَلَٰكِنَّ أَكْثَرَهُمْ لَا يَعْلَمُونَ ٣٤

„A zaslužuju da ih Allah kazni kad brane drugima pristup Časnome hramu, a oni nisu njegovi čuvari. Čuvari njegovi trebaju biti samo oni koji se Allaha boje, ali većina njih ne zna.“ (El-Enfal, 34)

Pa ih je kaznio na dan Bedra borbom i sabljom.[3]

Mufesiri objašnjavaju da kazna koja se spominje, a koja neće doći dok je Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem među njima, se odnosi na potpuno istrebljenje i uništenje u jednom mahu.

Rekao je jedan od mufesira: Zadržavanje kazne od njih je zapravo počast Vjerovjesniku sallallahu ‘alejhi ve sellem i prisutnosti onih koji traže oprost.[4]

Rekao je šejhu-l-islam Ibn Tejmijje rahimehullah: „Onaj ko od Allaha nešto traži i moli može da bude jedan od trojice: da moli za ono što je naređeno, i to je stanje vjernika, sretnika, onih čije je stanje kao u ajetu:

إِيَّاكَ نَعْبُدُ وَإِيَّاكَ نَسْتَعِينُ ٥

„Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo!“ (El-Fatiha, 5)

Ili može da traži i pita za nešto što je dozvoljeno. Ili da traži i moli za nešto što je zabranjeno, – ovo zadnje je stanje nevjernika, griješnika, neposlušnih, onih u čijim srcima ima vjerovanja iako su nevjernici:

وَمَا يُؤْمِنُ أَكْثَرُهُم بِٱللَّهِ إِلَّا وَهُم مُّشْرِكُونَ ١٠٦

„Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim.“ (Jusuf, 106)

Oni su vjernici da je Allah stvoritelj i gospodar, ali su nevjernici jer mu čine širk u ibadetu, tj. obožavaju nekog mimo Allaha. Zato je rečeno: Odgovor na dovu biva prema ispravnosti ubjeđenja onoga koji dovi tražeći nešto, i shodno potpunosti u pokornosti, a dokaz su riječi Uzvišenog:

وَإِذَا سَأَلَكَ عِبَادِى عَنِّى فَإِنِّى قَرِيبٌ أُجِيبُ دَعْوَةَ ٱلدَّاعِ إِذَا دَعَانِ فَلْيَسْتَجِيبُوا۟ لِى وَلْيُؤْمِنُوا۟ بِى لَعَلَّهُمْ يَرْشُدُونَ ١٨٦

„A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.“ (El-Bekare, 186)

Odgovor na dovu roba i ispunjavanje onoga što traži nekad biva korist za onoga ko moli, a nekad biva šteta, kao što je u riječima Uzvišenog:

وَلَوْ يُعَجِّلُ ٱللَّهُ لِلنَّاسِ ٱلشَّرَّ ٱسْتِعْجَالَهُم بِٱلْخَيْرِ لَقُضِىَ إِلَيْهِمْ أَجَلُهُمْ فَنَذَرُ ٱلَّذِينَ لَا يَرْجُونَ لِقَآءَنَا فِى طُغْيَٰنِهِمْ يَعْمَهُونَ ١١

„Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao što im se odaziva kad traže dobro, oni bi, uistinu, stradali. A Mi ipak ostavljamo da u zabludi svojoj lutaju oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati.“ (Junus, 11)

Rekao je Uzvišeni o mušricima:

وَإِذْ قَالُوا۟ ٱللَّهُمَّ إِن كَانَ هَٰذَا هُوَ ٱلْحَقَّ مِنْ عِندِكَ فَأَمْطِرْ عَلَيْنَا حِجَارَةً مِّنَ ٱلسَّمَآءِ أَوِ ٱئْتِنَا بِعَذَابٍ أَلِيمٍ ٣٢

„A kad su oni rekli: Bože, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao kišu ili nam pošalji patnju nesnosnu!” (El-Enfal, 32)

I rekao je :

ٱدْعُوا۟ رَبَّكُمْ تَضَرُّعًا وَخُفْيَةً إِنَّهُۥ لَا يُحِبُّ ٱلْمُعْتَدِينَ ٥٥

“Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole.” (El-A'raf, 55)

Rekao je Vjerovjesnik sallallahu ‘alejhi ve sellem kada je ušao kod Džabira radijellahu ‘anhu: „Ne dovite protiv sebe, dovite tražeći samo hajr. Zaista meleki aminaju na ono što govorite.“[5][6]


Iz serijala Osobine džahilijjeta
Komentar djela muhaddisa Abdullaha ed-Duvejša, rahimehullah “Dodatak stvarima džahilijeta” od doktorice i istraživača Helah bintu Dajfillahi El-Jusuf (Allah je sačuvao)
Izvor: Istina.ba, naslov je od Puta vjernika

Fusnote:

[1] Tefsiru-t-Taberi: 231/6.
[2] Tefsir Ibn Kesir: 305/2.
[3] Tefsiru-t-Taberi: 235/6.
[4] Et-Tahriru ve-t-tenvir: 334/5.
[5] Hadis bilježi imam Muslim: 2130.
[6] El-Fetava: 35/14.

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz