Kako li je samo Uputa lijepa! I kako li je samo divna spoznaja Allaha, dž.š.! Kako li je samo veličanstveno spoznati Jednog i Jedinog! Slavljen neka je Allah! Kako je samo čudno to što su se mnoga ljudska srca okrenula od Allaha, dž.š.? Uzvišeni je rekao:
“Zar nisi čuo za onoga koji se s Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao, onda kad mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim reče: ‘Gospodar moj je Onaj Koji život i smrt daje’, on odgovori: Ja dajem život i smrt!’ – ‘Allah čini da Sunce izlazi sa istoka’ – reče Ibrahim, ‘pa učini ti da grane sa zapada!’ I nevjernik se zbuni. – A Allah silnicima neće ukazati na Pravi put.'” (El-Bekara, 258)
Ibrahim, a.s., u svojim je grudima nosio riječi La ilahe illaAllah i druge je pozivao na Allahov, dž.š., put. Družio se s ljudima, posjećivao je silnike u njihovim dvorcima i zločince u njihovim skrovištima. Ovo je divan primjer onima koji stječu islamsko znanje i pozivaju u islam, onima koji su se okitili diplomama s fakulteta, koji su učili o islamu, da i oni počnu iskorištavati svoje vrijeme u pozivanje u islam, da se druže s ljudima, da se popnu na mimbere i obrate se muslimanima.
Allah Uzvišeni veli:
“Zar nisi čuo za onoga koji se s Ibrahimom o njegovu Gospodaru raspravljao.” (El-Bekara, 258)
Allahovu, dž.š., veličinu može nijekati samo okorjeli nevjernik! S puta Allahovih, dž.š., vjerovjesnika može skrenuti samo onaj ko se od islama odmetnuo!
“Kad Ibrahim reče: Gospodar moj je Onaj Koji život i smrt daje.” (El-Bakara, 258)
Ko će drugi mimo Allaha, dž.š., kosti koje su se u prah pretvorile oživjeti?
“I nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: ‘Ko će oživjeti kosti, kad budu truhle?’ Reci: ‘Oživjet će ih Onaj Koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio.'” ( Ja-Sin, 78, 79)
Ko je taj koji je učinio da se dijete plačući rađa, ne shvaćajući ništa okolo sebe, i ne imajući znanja o bilo čemu, pa ga je na ono što je ispravno uputio, podario mu je vid, život, hranu i piće? Ko je podučio pčele praviti sebi staništa, opskrbu joj dao, i nadahnuo ju je da se nastanjuje u šupljim stablima i pećinama? Ko je nadahnuo zmiju da se skriva i bježi od ljudi? Ko je nadahnuo skakavce, mrave da se skrivaju u svojim nastambama? Allah, dž.š., je Taj Koji je sve stvorio i skladnim učinio, Koji je svemu mjeru dao i na ono što je ispravno uputio.
Upitaj ljekara kojeg bolest ubi:
‘Ko je taj koji ti pored tvojih lijekova propast dade.’
Upitaj bolesnika, koji i pored nemoći ljekara,
ozdravi i selameta nađe.
Ibn Dževzi pripovijeda da je neki čovjek primijetio da jedan vrabac svakodnevno nosi komadić mesa na određeno mjesto u gradu i da ga ostavlja na vrh jedne palme. Iznenadio se jer je znao da vrapci inače ne žive u krošnjama palmi. Popeo se na palmu i na njenom je vrhu ugledao zmiju koja je bila slijepa. Kad god bi ogladnjela vrabac bi joj donosio komadić mesa i hranio. Kada bi joj se približio ona bi otvorila usta a vrabac bi joj ubacio meso u usta!
Slavljen neka je Onaj Koji je nadahnuo vrapca da se brine o toj zmiji, i Koji joj je odredio nafaku.
Allah, dž.š., veli:
“Kad Ibrahim reče: Gospodar moj je Onaj Koji život i smrt daje.” (El-Bekara, 258)
Brate muslimane, razmisli malo o Nemrudu, tom velikom lažljivcu i prokletom nasilniku, koji se raspravlja i prepire o jednom od najvećih Allahovih, dž.š., čuda u svemiru, o smrti.
Zbog toga ćemo primijetiti da postoje i oni koji se odmeću, raspravljaju i sumnjaju kada je u pitanju Allahova, dž.š., moć stvaranja i njegova božanstvenost.
Kako li je samo čudno što oni ne vjeruju? I kako li je samo čudno što nisu vjernici? Zar, u Allaha, dž.š., da sumnjaju? Zar u Njegove ajete postoji ikakva sumnja i nedoumica? Prelazeći svaku granicu postoje i oni koji se ismijava ju sa istinskim vrijednostima, moralom, vjerom, Kur'anom i sunnetom.
Nemrud je doveo nekog zatvorenika i rekao: “Ovog ću poštedjeti i podarit ću mu život”, pa je naredio da se dovede drugi zatvorenik, naredio je da ga zakolju i rekao je: “Ovog sam usmrtio.”
Kako li je samo glup i neznalica ovaj odmetnik i lažljivac.
Međutim, Ibrahim, a. s., uputio mu je takav odgovor koji nije ostavljao nikakva prostora za raspravu niti izlaza da spasi svoje tvrdnje. Rekao mu je:
„Allah čini da Sunce izlazi sa istoka, pa učini ti da grane sa zapada.” (El-Bekara, 258)
Učini to ako si uistinu ti bog.
“I nevjernik se zbuni.” (El-Bekara, 258)
Tj. bio je poražen, prezren i ponižen.
„A Allah silnicima neće ukazati na Pravi put.”
Allah, dž.š., neće ukazati na Pravi put ovim nasilnicima, jer oni se žele raspravljati, a nemaju nikakvih dokaza na koje bi se mogli osloniti, zbog toga što su oni veliki lažljivci, i zbog toga što su se okrenuli protiv Allaha, dž.š.
Nakon ovih nepobitnih dokaza koje mu je predočio Ibrahim, a.s., Nemrud se nije smirio i nije se prenuo iz svoje zablude, laži i ludosti, nego je naredio da se sakupi ogromna količina drva i da se potpali vatra. Naredio je svojim vojnicima da svežu Ibrahima, a. s., pa su požurili da ga bace u vatru.
Kome sada da se obrati Ibrahim, a.s., i od koga zatražiti pomoć?
“O Ti Koji nadu ulijevaš, Ti si me sačuvao i zaštitio
Kada su me neprijatelji htjeli uništiti, Ti si mi pomogao
l kad je vidio da si me spasio neprijatelj je pred mene ponizno došao.”
Ko drugi osim Allaha dž.š. može štetu otkloniti?
“One kojima je, kada su im ljudi rekli: ‘Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!’ – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar! I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan, a Allah je neizmjerno dobar.'” (Alu lmran, 173, 174)
U Buharijevom Sahihu bilježi se da je Ibn Abbas, r.a., komentirajući ajet: “Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar,” rekao: “Ove riječi, izgovorio je Ibrahim, a. s., kada je bačen u vatru, pa je Allah, dž.š., učinio da vatra postane hladna i spas za Ibrahima, a.s., i izgovorio ih je Muhammed, s.a.v.s., kada su mu ljudi rekli: ‘Neprijatelji se okupljaju zbog vas, pa ih se pričuvajte.'” (Bilježi ga Buhari pod brojem 4563)
Kada su Nemrudovi vojnici svezali Ibrahima, a.s., i kada su ga stavili u katapult i potpalili vatru došao mu je Džibril, a.s., u trenucima koji su bili veoma neizvjesni za njega. To su bili trenuci koji bi veoma teško pali bilo kojem čovjeku kada bi bio izložen ovako velikom problemu ili pogubnoj situaciji.
Kada mu je došao Džibril, a.s., i zatekao ga svezanog, upitao ga je: “Ibrahime, imaš li kakvu potrebu?” Ibrahim, a. s., uputio mu je odgovor istinskog i strpljivog vjernika koji je bio potpuno uvjeren u moć Allaha, dž.š., i Njegovu pomoć. Rekao je: “Sto se tiče tebe, ne treba mi ništa, a što se tiče Allaha, dž.š., potrebna mi je Njegova pomoć.” Kada su ga ponijeli rekao je: “Dovoljan je nama Allah i divan li je On Gospodar.”
Kada je pao u vatru ona je bila hladna i spas za Ibrahima, a.s. Slavljen neka je Onaj koji ga je spasio, sačuvao i zaštitio zbog njegove bogobojaznosti.
I slavljen neka je Onaj Koji onemogućio spletke pokvarenjaka i prezrenjaka zato što je on uistinu nesretnik.
(Fragmenti iz djela “Bedemi Allahove zaštite”)
