Sadašnji rat u Afganistanu u svim svojim formama i manifestacijama je borba za slobodu afganistanskog naroda protiv okupatora i njihovih unutrašnjih pomagača.
Afganistanski narod je dokazao svoju snagu slobodnog i neovisnog naroda u toku historije jer se nikada nije predavao okupatoru.
Iako Amerika ovaj rat naziva borbom protiv terorizma, u stvarnosti je to samo kolonijalistički slogan Vašingtona, čiji je cilj proširiti svoj uticaj na cijelu Aziju i, posredno, na čitav svijet.
Kad je režim bivšeg afganistanskog predsjednika Nadžibullaha pao 1992. godine, Amerikanci su došli sa kolonijalističkom politikom da bi izazvali unutrašnji rat u Afganistanu.
S jedne strane, prestali su davati Afganistanu godišnju humanitarnu pomoć i pomoć u oružju, vrijednu 600 miliona dolara, dok su, s druge strane, insistirali na uključenju komunista Halka i Parčama u novu administraciju (nakon protjerivanja Rusa u Prvom afganistanskom ratu 1979-1989, op.PV.).
Oni su to nazivali „široko usmjereno upravljanje“. Vašington nije insistirao da se razoružaju zločinačke milicije bivšeg režima Nadžibullaha poput milicijskog zločinca Dostuma, generala Mumina, Babadžana i Naderija. Ove milicije su, u stvari, imale glavnu ulogu u pretvaranju Afganistana u arenu krvoprolića i pokolja, ubijanja i pljački nedužnog naroda i druge vrste nasilja koje nikad nisu bile zapamćene u povijesti Afganistana.
I umjesto da pomogne da se uhvate ovi lopovi i kriminalci i da se nad njima izvrši pravda, i da podrži čistu, neovisnu i efikasnu vladu u Kabulu, Vašington je indirektno zapalio plamen rata. Stratezi u Pentagonu su željeli da diskredituju mudžahide, umanje njihov broj kroz ratove i eliminišu njihovo oružje koje su stekli do tada (u borbi protiv Rusa i komunista, op.PV.).
Počeli su zvati mudžahide ratnim zločincima umjesto borcima za slobodu, kako su ih ranije nazivali (dok su se borili protiv Rusa, op.PV.). Uspjeli su da isprovociraju neke elemente među bivšim mudžahidskim grupama da počine zločine protiv svog naroda, jer je Vašington mislio da će ovo iskorijeniti želju naroda za islamskom vladom u Afganistanu. Talibanski islamski pokret uspio je 1994. godine razotkriti sve zavjere od strane Vašingtona i uspostaviti islamsku vlast u Afganistanu. Vašington je bio protiv ove nove vlasti do oktobra 2001. godine kada je Amerika napala Afganistan pod izgovorom borbe protiv terorizma.
Sad se nalazimo u devetoj godini rata. Vašington još uvijek ponavlja iste izlizane fraze da se bori protiv terorizma, ali su sada one izgubile onaj sjaj koje su imale na početku.
U toku ovog perioda, Amerikanci su počinili najgore prestupe protiv ljudskih prava u zatvorima u Bagramu, Kandaharu i Ebu Graibu. Torturisali su i ubili mnogo nedužnih zatvorenika u različitim tajnim zatvorskim ćelijama za mučenje unutar njihovih baza u Afganistanu kojima rukovode CIA i američke specijalne snage.
Sada, nakon skoro decenije, mnogi posmatrači u svijetu počinju da razumiju da američki rat u Afganistanu nije rat protiv terorizma, nego da Amerikanci žele:
1. Da koriste Afganistan kao bazu za destabiliziranje i promjenu režime u državama oko Afganistana.
2. Da kontrolišu prirodna bogastva Centralne Azije infiltracijom snažnog prozapadnjačkog elementa u bivšim sovjetskim republikama.
3. Da promjenu režim u Iranu pomažući antivladine snage u Iranu, finansijski, politički i vojno, kako bi pobudili rasno i vjersko nasilje u zemlji.
4. Da dezintegrišu i destabiliziraju Pakistan.
5. Da otvore put masovnim demonstracijama u Kini preko Faulong pokreta, te da destabiliziraju državu; da nadgledaju unutrašnju politiku u Kini i vojnu snagu instaliranjem elektronske opreme u Minhas bazi u Kirgistanu i u Mardžahu[i] u Afghanistanu, kojom bi nadgledali i iranski nuklearni program.
6. Da naprave alijansu sa takozvanom velikom demokratijom, tj. Indijom, protiv Kine i Pakistana. Amerika je već dala zeleno svjetlo Nju Delhiju da počne sa aktivnostima u Balučistanu kroz pomaganje Balučistanske oslobodilačke armije.
7. Da među pakistanskim stanovništvom pobude neosnovani strah od „talibanizacije“ Pakistana i tako ohrabre pakistanski narod da podrži takozvanu borbu protiv terorizma.
Islamski Emirat Afganistana je mnogo puta naglasio da se neće miješati u unutrašnju politiku drugih država i da vjeruje u miran suživot država sa različitim socijalnim sistemima.
Sve dok Vašington ne postigne ove ciljeve, on će uvijek ponavljati kako sada nije vrijeme za povlačenje trupa iz Afganistana i da navodno traži mirno rješenje sa talibanima.
Dešavanja u budućnosti će ovo potvrditi, inšAllah.
Islamski Emirat Afganistana
Izvor: alemarah.info – zvanični sajt Islamskog Emirata Afganistana
[i] Ključni razlog američke proljetne ofanzive na Mardžah je osvajanje ove strateške teritorije i postavljanje baza sa elektronskom opremom kojom bi nadgledali strateške tačke i interese zemalja u regiji. Pročitajte i tekst:
