Rekao je Ibnu-l-Kajjim rahimehullah:
Ko izgubi ljubaznost i radost među ljudima a nalazi ih u samoći – taj je iskren i slab; onaj ko to nalazi među ljudima a izgubi u samoći je bolestan; onaj ko to izgubi i među ljudima i u samoći je mrtav i odbačen; onaj ko ovo nalazi i među ljudima i u samoći je voljen, iskren i snažan u sopstvenom stanju. Ko ovu osobinu otvara u samoći neće je moći povećati osim u samoći; ako je pak otvara među ljudima, njihovim savjetovanjem i naputama, s te strane će isto moći povećati.
Ko bude otvarao ovo svojstvo na način da zastane i složi se sa Allahovim htijenjem gdje god ga Allah postavio i ma gdje god ga iskoristio – onda će ovu osobinu pri sebi povećavati i u samoći i među ljudima. Najčasnije je stanje da ne odabireš sebi neko stanje osim ono koje ti On odabere i gdje te postavi. Stoga budi saglasan sa Njegovim htijenjem od tebe, a ne budi da hoćeš svoju želju od Njega!
Svjetiljke čistih srca u srži svoje nepatvorene prirode sijaju svjetlost i prije vjerozakona:
يكاد زيتها يضيئ و لو لم تمسسه نار
…gotov da sija njezino (maslinovo) ulje makar ga ne dotakla vatra… (En-Nur: 35)
Kiss1 je izražavao jednoću Allahovu, a da nije vidio Poslanika sallallahu ‘alejhi ve sellem , a uznevjerovao je Ibn Ubejj iako je klanjao sa Poslanikom sallallahu ‘alejhi ve sellem u mesdžidu!
(kaže se za ovakve primjere) Uz pljus utoljenja žeđi iako nema vode – a koliko je samo žednih u žamoru vode!
Bijaše brže znanje o vjerovjesništvu Musaa ‘alejhisselam i vjerovanju Asje, rahimehullah, faraonove žene. Uplovio je tabut sa Musaom ‘alejhisselam u njezinu kuću. Došlo je dijete odvojeno od matere do žene koja ne imaše djeteta! Tako ti Allaha, koliko je samo u ovom kazivanju pouka?! Koliko samo zakla djece faraon tražeći Musaa ‘alejhisselam , dok je jezik sudbine govorio: ‘nećemo ga odgojiti nigdje drugo nego u tvojoj kući!’
Zu-l-bidžadejn radijellahu ‘anhu bijaše u svom djetinjstvu siroče pa je brigu o njemu preuzeo njegov amidža.2 Njegova se duša trznu žudeći da slijedi Poslanika sallallahu ‘alejhi ve sellem i ozbiljno krenu da ustane, ali ga spriječi ostatak bolesti pa on ostade čekajući amidžu (da primi islam). Poslije, kada mu se zdravlje upotpunilo nestade mu prethodno strpljenje i dozva ga budna savjest: ‘dokle ćeš uhapšen ostati žaleći se na tjeskobne posljedice, a možda si već našao put’. Onda reče: ‘O amidža, moje se čekanje tvog islama oduljilo, a još ne vidim pri tebi interesovanja!’ Odgovori mu: ‘Allaha mi, ako prihvatiš islam, strgnuću sa tebe sve što sam ti dao!’ Odmah uzviknu jezik čežnje: ‘Samo jedan pogled Muhammeda mi je draži od dunjaluka i svega što je na njemu!'… Kada se otarasio svih smetnji da se uputi ka Poslaniku sallallahu ‘alejhi ve sellem, njegov mu amidža skide odjeću koju mu darovaše, pa mu njegova mati doda prugasti (pustinjski) ogrtač i on ga presječe na dva dijela zbog vezivanja na putovanju: jedan dio odjenu ispod struka a drugim dijelom se ogrnu. Poslije, kada je pozvao glasnik džihada on pronađe radost baš da bude u konvoju svojih voljenih, jer onaj koji voli nekoga ne vidi dužinu puta zato što ga sam cilj zanima.
Allah dostavi groznicu onome ko Njega želi, i dopriješe sjena bolesti do onoga ko ju je želio.
Kada je ispustio dušu sišao je lično Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem u njegov kabur da mu zaravna usjeklinu/lahd i poče da govori: ‘O Allahu, ja sam zanoćio zadovoljan s njime, pa budi i Ti s njime zadovoljan’. Tada uzviknu Ibn Mes'ud radijellahu ‘anhu : ‘Kamo sreće da sam ja stanovnik ovog kabura.’3
El-Fevaid: 54-55 ; Dar Ibn Redžeb.
Izvor: Istina.ba
Fusnote:
1 Kiss ibn Sa'ideh el-Ejadi je pjesnik iz vremena džahilijjeta prije islama. U svojim stihovima je isticao proživljenje ljudi i jednoću Allaha. Allahov Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem je čuo njegovu poeziju na pijaci ‘Ukaz i pitao o njemu delegaciju ‘Abdul-Kajsa. Njegovu biografiju navodi Ibn Kesir rahimehullah u djelu El-Bidaje ve-n-nihaje: 230/2, i iznosi predaje o tome da je Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem pitao o njemu; iako su neke predaje o tome slabe, ukupno stvar ukazuje da taj hadis ima osnovu.
2 Zu-l-bidžadejn radijellahu ‘anhu je ‘Abdullah ibn ‘Abdu Nehm el-Muzeni, ime ‘Abdullah mu je nadjenuo Allahov Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem a zvao se prije ‘Abdul-Uzza. Njegova životna priča je poznata po tome što je živio u raskoši od koje će ga odvojiti njegov amidža i narod kada su saznali da je prihvatio islam. Tada se, krenuvši na hidžru, odjenuo s dva gruba beduinska ogrtača po kojima će dobiti i nadimak. Dovio je Allahu da umre kao šehid i zatražio od Poslanika sallallahu ‘alejhi ve sellem da isto dovi Allahu za njega pa je Allahov Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem zadovio: ‘Allahu, sačuvaj ga od sablji nevjernika’ i dodao: ‘zaista ti, kada izađeš u borbu pa umreš, umro si kao šehid.’ Naravno, iskren nijjet ne izdaje njegovog nosioca. Preselio je od groznice u bici na Tebuku gdje nije uopšte došlo do oružanog sukoba. Ukopao ga je Allahov Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem koji je lično sišao u kabur dok su njegovo tijelo ponijeli i spustili u mezar Ebu Bekr i Omer radijellahu ‘anhuma. Učenjaci kažu da je ovdje prisutna simbolika iskrenosti Zu-l-bidžadejna radijellahu ‘anhu: Allah mu je zamijenio luksuz sa društvom Allahovog Poslanika sallallahu ‘alejhi ve sellem čak do momenta spuštanja u kabur, i zamijenio mu dva pustinjska ogrtača koja je oblačio dvojicom najboljih ashaba, Ebu Bekrom i Omerom radijellahu ‘anhuma, koji ponesoše njegovo tijelo do kaburskog mjesta.
3 U drugom rivajetu: ‘Kamo sreće da sam ja stanovnik ovog kabura, a prihvatio sam Islam petnaest godina prije njega.’
