U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Esselamu alejkum we rahmetullahi braćo i sestre muslimani,
Na početku mog govora ja ću, prije svega, punim srcem izraziti moju zahvalnost emiru Ebu Usmanu zbog predosjećaja i opreznosti, jer su neki ljudi obmanuti proteklim okupljanjima (misli se na Zakajevljeve i Kadirovljeve “kongrese” – op. KC.), iako je bilo lakše da se slučaj prepozna od tamo nego iz šume.
Mi se obraćamo ovim govorom iz razloga što su mnogi ljudi u inostranstvu zabrinuti u vezi ove teme i zbog toga što bi svako želio da sazna mišljenje emira (Kavkaskog Emirata) o tome šta se desilo.
Stoga je ponovo zahvaljujem Ebu Usmanu na opreznosti i dodao bih da sam ja vidio dosta (ovakvih sastanaka), i učestvovao sam u mnogim događajima, pa šta me to onda začuđuje danas?
Začuđuje me to da mi, uvijek nanovo, ponavljamo istu priču! Sjećam se prijatelja, koji je bio član društva historijskih znanosti, i koji je posvetio dosta svoga posla Kavkazu, a kad je rat počeo, on je bio zauzet samo stalnim pisanjem čitavih knjiga UN-u i drugim organizacijama o nepravdi, koja je počinjena u Čečeniji.
On je pisao o svim teškoćama i boli koju je naš narod iskusio, i slao je njima (zapadnjacima) žalbe da smo mi bili bombardovani, ali zapadnjaci nisu reagovali. On je napisao mnogo takvih žalbi. Među nama su bili i oni koji su razumjeli srž ovih “internacionalnih” organizacija. Sjećam se razgovora između jednog od naše braće i autora žalbi.
On mu je rekao: “Da li vjeruješ da nam oni s čijim odobrenjem smo mi danas bombardovani mogu pomoći?” A zatim je nastavio: “Niko ti neće pomoći sve dok ne uzmeš oružje i ne pokažeš neprijatelju da imaš moć, a to što ti pišeš u tvojim žalbama je sve uzalud.”
Međutim, historičar je nastavio svoj posao, i kad je došao čas i sjenka Guldemana sa pojavila u ulozi medijatora, historičar je pomislio da se Guldeman odazvao na njegov plač i smatrao je to svojim vlastitim postignućem. Međutim, kako se pokazalo, Guldeman se nije zamarao sa piscem – nego je on došao da sačuva od blamaže kože poraženim nevjerničkim psima.
A kad je Šamil (Basajev) pozivao nas u tim “pregovorima” da postavimo uslov Rusima za povlačenje njihovih snaga sa Kavkaza, tu je bio Alihadžijev, glasnogovornik parlamenta prijašnjeg CRI-a (koji je šehidio inšaAllah), da mu se suprotstavi, i Hambijev, koji je “umoran” od današnjeg rata, također je bio prisutan, i mnogi od njih su bili prisutni tu, i svi su smatrali Šamila gotovo kao da je bio Allahov neprijatelj.
Danas mi vidimo sličnu sliku. Niti jednan čin nevjernika ne treba ostaviti nekažnjenim. Na primjer, naša braća i sestre koji su ubijeni u selu Aršti zadužili su nas da uzmemo nevjernike odgovornim za to. Vi morate uzeti nevjernike odgovornim za sve naše žene i djecu koji su ubijeni u masovnim bombardovanjima naših sela i gradova.
Mi imamo pravo koje nam je dao Allah, da odgovorimo nevjernicima sa istim oružjem, i da im također zadamo udarce.
Ali neki od naših aktivista u inostranstvu govore da je jedna loša osoba među nama a da su ostali dobri.
Međutim, ovi ljudi mogu organizovati svoja okupljanja desetine i stotine puta, ali njihovi usmeni zahtjevi neće učiniti da zadrhti ni samo jedna dlaka na glavi nevjernika.
Da je vrli Zakajev došao ovdje, uzeo automatsku pušku i ispalio nekoliko metaka na nevjernike, to bi bilo mnogo korisnije i učinkovitije nego ono što on sada radi. Vi, najvjerovatnije, to sami shvatate braćo, stoga se ja obraćam ponovo starijim i mlađim mudžahidima sa pozivom da se bude na oprezu od poklona nevjernika.
Trebate se bojati toga da tih nesretnih 10 miliona dolara može izazvati krvoproliće među muslimanima, budite na oprezu od tog novca i ne uzimajte ga!
Kada se oslonite na te ljude, onda iman, tj. vjera i bereket, tj. blagoslov napuštaju čovjeka, i kunem se Allahom, da od tog novca neće biti koristi nego će biti štete.
Upamtite da se Kavkaz danas pokreće (vodi se džihad) ne na račun poklona, nego na donacijama bogobojaznih muslimana.
Nedavno je ovdje došao jedan obični musliman i rekao da je on zaklao ovna i da je donio njegovu polovicu, misleći na nas. Od muslimana i od iskrenog srca dolazi bereket, kada je pola njegovog ovna nahranilo najmanje 40 mudžahida.
Sljedeći dan, drugi musliman je donio isti poklon, i to je ono na bazi čega se džihad na Kavkazu vodi.
Čuvajte se Danana koji donosi poklone iz Evrope i od onih izdajnika koji čine sve moguće kako bi prikrili sramotu svoje vlastite izdaje!
Ne budite obmanuti uvjeravanjem onih koji stoje ispred nevjernika na svojim zadnjim nogama, poput kućnog psa.
Oni ne slijede islam i ne žele da on bude osnažen, i ako oni danas radi vas pokazuju islamske prizore sutra će ti islamski prizori ostati samo prizori. Budite oprezni braćo – islam nije poput toga. Islam je potpuna pokornost Allahu i iskrena ustrajnost u vjeri.
Stoga, braćo i sestre, svi ovi planovi neprijatelja su napravljeni danas kako bi se zaustavio džihad na Kavkazu, kako bi se zaustavio ponovni dolazak islama, i oni nikada neće ostaviti svoje pokušaje.
Allah kaže u Kur'anu: “…Oni će se neprestano boriti protiv vas, da vas odvrate od vaše vjere, ako budu mogli…” (El-Bekare, 217)
Moglo bi izgledati da “odvraćanje od vaše vjere” znači napuštanje namaza i posta, ali oni (nevjernici) apsolutno nisu zabrinuti zbog naših namaza, našeg abdesta i koliko to mi postimo, to njih ne zabrinjava!
Međutim, mi ne smijemo zaboraviti da riječ dîn (vjera) znači Zakon! To znači da se živi prema Šerijatu, a gdje mi imamo danas da je primijenjen Šerijat?
Pogledajte naokolo! Oni govore jednu stvar, ali rade sasvim suprotno! Oni grade džamije, podižu minarete, ali je oko njih sasvim druga slika stanja. Pogledajte one koji su se okupili na “Kongresu”. Oni su ti koji su ranije nanijeli dosta štete muslimanima, a danas oni pričaju o svojim “pametnim” stvarima.
Umjesto da traže od nevjernika da prestanu sa ubijanjem muslimana, umjesto da pomognu muslimanima, oni (otpadnici) sada dolaze u velikom broju iz Moskve i drugih mjesta, i drže “pametne” govore. Vi vidite tu akademike i profesore ali niko od njih se nije usudio da izusti makar jednu riječ istine.
Ovo je velika obmana, i ovakva okupljanja neće nam nimalo biti od koristi.
Sve što se nedavno desilo u našoj sredini, desilo se prema zacrtanom scenariju, i emir Dokku istinski podnosi teškoće zbog toga, i kunem se Allahom da mi znamo da ništa nije sakriveno od Allaha, čak ni jedan dijelić prašine.
Mi smo pobožni ljudi, i mi smo izašli kako bi poginuli na putu džihada, a ne kako bi se prodali Putinu, Berezovskom ili nekom drugom Allahovom neprijatelju i kako bi uzeli novac sa ciljem da posijemo razdor među muslimanima. Za ovo našu stvar mi imamo dovoljno snage i razuma.
A oni koji sada vode prevarenu braću i traže načina da naude emiru (emiru Dokki, op. PV.) i bacaju “ljagu” na Dokku, iako je zbog Allaha, Dokku napustio svoju porodicu i dom i izašao u džihad, prije već 15-16 godina, samo su pokretači fitne (razdora), i oni su u očitoj zabludi.
I takvi ljudi nikada neće doći do pobjede, sve dok ne razmisle o svojim postupcima, napuste svoju zabludu i dobiju zasluženu kaznu.
I tako braćo, svako od nas nosi svoju glavu na ramenima i svako mora odgovarati za sebe, za svoja vlastita djela.
Kako stoji u Kur'anu, dan (Sudnji dan – op. KC.) će doći i tada će brat bježati od svoga brata i to će biti veoma težak dan. Teško će biti položiti svoj račun tog dana, tako da mi moramo da živimo u strahu od tog dana, da uskladimo sa našom vjerom naša djela i zapamtite da je pobjeda muslimana u njihovom jedinstvu. Ne smijete dopustiti nevjernicima da vas obmanu.
Mi (uz Allahov pomoć) smo sposobni da ostvarimo pobjedu i istinsku slobodu bez vanjske pomoći jer niti jedna druga “pobjeda” neće nam dati slobodu da praktikujemo našu vjeru.
I morate znati da mi ne možemo to postići bez proljevanja krvi, i putem borbe je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, uspostavio islam a ne putem govora.
U svoje vrijeme, Džohar (šehid inšaAllah) je rekao: “Ako se budemo borili pedeset godina i izgubimo sedamdeset posto populacije, onda ćemo možda postići slobodu i ostvariti naše snove.”
Samo tada mi možemo u potpunosti ispovijedati našu vjeru bez vanjskih ograničenja i biti u mogućnosti da izgradimo samostalnu državu.
A Džohar je rekao: “Nezavisnost od mora do mora”, ali Džohar nije rekao “od Gerzela do Nazrana!”
On je rekao: “Od mora do mora!” (područje između Kaspijskog, Azovskog i Crnog mora).On je smatrao da na teritoriji takve veličine je moguće napraviti državu sposobnu da se brani.
A danas, kada imamo podjele, o kakvom otporu (ili državi) mi možemo govoriti? Na kraju krajeva, jednom je tako i bilo! Mi smo već to oprobali. Mi smo izgradili takvu državu jednom, slijedeći savjete onih koji nas danas pozivaju da stanemo na istu stranu i šta smo postigli?
Razmislite o ovome braćo, i da nam Allah podari razumijevanje svega što se dešava, ojača nas na istini i uspostavi slogu među nama.
Odjel za nadzor Kavkaz centra
