Gazwul fikri – ideološki rat protiv muslimana

Gazvul fikri ili ideološki rat je ideja osnovana od strane Zapada s ciljem da uništi islamski ummet. Ova ideja je nastala nakon tristogodišnjih krstaških ratova koje je Evropa izgubila i u kojima je Zapad pretrpio velike gubitke.

Popularno na sajtu

Gazvul fikri ili ideološki rat je ideja osnovana od strane Zapada s ciljem da uništi islamski ummet. Ova ideja je nastala nakon tristogodišnjih krstaških ratova koje je Evropa izgubila i u kojima je Zapad pretrpio velike gubitke.

Nakon krstaških pohoda, zapadni učenjaci i mislioci su analizirali faktore koji su uzrokovali pobjede muslimana. Rezultat tih analiza je bio taj što su muslimani bili privrženi Kur'anu. Čvrsto pridržavanje principa islama je davalo veliku snagu muslimana da se njihov otpor krstašima nikada nije smanjivao. Bazirajući se na ovome, orijetalisti su formulisali plan borbe protiv muslimana: najefikasniji način da se napadne i uništi islamski ummet je odvojiti ummet od Kur'ana i islama.

Kralj Francuske, Luis IX pokrenuo je 7. krstaški pohod VII (1248-1254) napadujući Egipat. Zarobljen je, a zatim oslobođen uz ogromnu otkupninu. Nakon što je oslobođen godine 1270, vratio se oživjeti krstaški pohod napadajući Tunis. Ni tada nisu uspjeli okupirati islamsku zemlju.

Kada je Luis IX bio u zatvoru, tokom krstaških ratova uspio je osmisliti način kako uništiti islamski ummet, i to je odmah objavio evropskom društvu.

“Ne možemo pobijediti muslimane na borbenom polju, prvo ih moramo pobjediti na ideološkom planu. Zatim, bit će lako da dominiramo nad njima.”

Riječ Luisa IX je postal smjernica za političke, vojne i vjerske pokrete u Evropi sve do danas. Čak se i Napoleon Bonaparta pretvarao da blizak sa islamom (po nekima da je primio islam), kako bi uništio islam iznutra, a u to vrijeme je napao Egipat (u 19. stoljeću). Slabljenjem snage imana (vjerovanja), zasigurno se muslimanki glas džihada nije mogao ponovo javiti u cilju protjerivanja okupatora. Tačno kao što je orijentalist Šatilin rekao:

“Čašica alkohola i pjevačica mogu uništiti Muhammedove sljedbenike više nego hiljade topova.”

Ideološki rat je počeo napadati umove muslimana nakon pada Carigrada. Učenja sekularizma, komunizma, nacionalizma i teorije evolucije su sve više razarala ummet, koji se sve više udaljavao od učenja Kur'ana. To su bili ciljevi Ideološkog rata, pored instaliranja podaničkih režima koji su kontrolisani od strane kafira.

Mirza Gulam Ahmed, britanski podanik i osnivač zabludjele sekte ahmedija, koji je bio jedna od žrtava ideološkog rata, rekao je:

“Gotovo čitav život sam potrošio podržavajući i pomažući britansku vladu, spriječavajući džihad i primoravajući ljude da budu lojalni njima (Britancima). Napisao sam mnoge knjige i objavio ih. Ako bi ih sve sakupio, napunio bih 50 polica. Sve ove knjige su se širile u islamskim zemljama poput Egipta i Šama.”

Ovo je ideološki rat koji ni u kom slučaju nije lakši od bitke na bojnom bolju. Neprijatelji Allaha napadaju na umove islamskog ummeta koristeći različite metode. Ovi napadi se javljaju u sljedećim oblicima:

Taškik je ulijevanje sumnje u islamsko znanje.

Tešwih je uklanjanje ponosa muslimana na svoju vjeru, šireći negativnu sliku o islamu kao brutalnoj, terorističkoj, radikalnoj, necivilizacijskoj vjeri i itd.

Tedžwib je miješanje hakka (istine) i batila (laži) kroz izazivanje šubhi (sumnji) ili „sivih zona“, tako da je islamski ummet postajao zbunjen po pitanju vrlo bitnih stvari u islamu.

Tegrib je vesternizacija islamskog svijeta, a sastoji se u nametanju zapadnjačke (ne)kulture islamskom svijetu, kao i nametanje učenja poput sekularizma, nacionalizma, kapitalizma, hedonizma i td.

Allah dž.š. kaže u Kuranu:

“Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše, ako budu mogli.“ (Kur'an, 2:217)

Ovo je zbog toga što je obaveza svih muslimana da razmisle, da budu samokritički. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, trebamo se zapitati gdje se mi nalazimo? Da li pobjeđujemo ili gubimo Gazwul fikri (ideološki rat)? Jesmo li u kampu sa nevjernicima ili u suprotnom kampu, prema kojem lete strijele nevjernika?

Uticaj krstaških ratova

Krstaški ratovi su se prema nekim historičarima završili u 13 stoljeću, dok je prema drugim historičarima rat nastavljen sve do danas. Kada je Alfonso od Albukerkija (Alfonso de Albuquerque) iz Portugala u 16 stoljeću okupirao Malaku (Malaka je srednjevjekovni sultanat koji se sada nalazi u sastavu Malezije, op.PV), rekao je:

“Mi smo sada u mogućnosti da iskorjenimo islam sa Zapada uništavajući Andaluziju, i sa Istoka uništavajući islamsku vladu u Malaki. Zbog toga mi garantujemo da islam neće biti u mogućnosti da se širi, jer smo ga mi priklještili i sa Istoka i sa Zapada.”

Krstaški ratovi su donijeli patnje objema stranama. Međutim, Evropa se okoristila krstaškim ratovima tako što je prikupila naučno znanje muslimana, koje su krstaši donijeli vraćajući se iz krstaških pohoda. Za islamski ummet nije bilo pozitivne strane, jer se nije moglo ništa naučiti iz dolaska krstaških snaga, osim patnje i njihovog “znanja”, jer su Franci (krstaši) bili samo barbari.

Jedan zapadni pisac je napisao:

“Krstaški rat je umobolan dio historije u epohi čovječanstva. Kršćani su u periodu od tristo godina pokušavali okupirati muslimanske zemlje u seriji pohoda. Na kraju, zbog ustrajnosti muslimana suočili su se sa porazima, koji su rezultirali iscrpljenošću i očajem. Čitavu Evropu je zadesio nedostatak energije, fondova i ljudi, što je Evropa doživljavala kao socijalni bankrot, ako ne kao potpuno uništenje.“

Gustav Lebon kaže:

“Nije bilo dobre stvari koje su muslimani mogli naučiti iz krstaških ratova. Oni (krstaši) su iskrivili moral. Ubijali su prijatelje i neprijatelje, klali ih oboje bez milosti (krstaši su na putu do Palestine napadali, pljačkali i pustošili kršćanske zemlje koje su bile na putu do Svete zemlje, op.PV). Nije ništa iznenađujuće s obzirom na to da su krstaške snage formirane od nezaposlenih ljudi, kriminalaca. Krstaši su samo ubijali nevine, plačkali i skrnavili čast ljudi.”

Također, Micheal Hart u svojoj knjizi “Sto ličnosti” kaže:

“Ipak, vrijedno je spomenuti da su se krstaši Evropu i Bizantiju približili islamskoj kulturi, koja je u to vrijeme bila mnogo naprednija u poređenju sa evropskom. Ovaj kontakt je doprinjeo razvoju evropske kulture i bio uzrokom Renesanse.“

Izvor: Prisoner Of Joy
Prijevod i obrada: Put vjernika

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz