Hadis o Poslanikovom a.s. postupku kada mu se jedan beduin obratio grubo i zatražio imetak

Četrnaesti hadis

Od Enesa ibn Malika se prenosi da je rekao: ”Išao sam sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a na njemu je bio nedžranski ogrtač grubih obruba, pa ga je pristigao jedan beduin i grubo ga povukao za odjeću. Pogledao sam u Vjerovjesnikovu stranu vrata, i vidjeh ožiljak koji je napravio obrub ogrtača od žestine tog trzaja. Beduin zatim reče: ‘O Muhammede, naredi da mi se dadne od Allahovog imetka koji posjeduješ!’ Allahov Poslanik se okrenu prema njemu, zatim se osmijehnu te naredi da mu se dadne.” (Muttefekun ‘alejhi)

Iz hadisa se razumije:

Riječi Enesa, radijallahu anhu: “Išao sam sa Allahovim Poslanikom…” pokazuju skromnost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, s obzirom da je bio u društvu sa mladićem slugom;

Riječi: “A na njemu je bio nedžranski ogrtač, grubih obruba…”

» govore o zuhdu (asketizmu) Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, jer je ostavljao raskoš u oblačenju;

» U prethodnom se uočava preciznost ashaba u prenošenju događaja iz života Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čak do najsitnijih detalja. Ova preciznost je došla u pogledu njegovih običaja i moralnih vrlina, pa kako je tek onda u vezi osnovnih propisa ove vjere?!;

Riječi: “Pa ga je pristigao jedan beduin i grubo ga povuče za odjeću. Pogledao sam u Vjerovjesnikovu stranu vrata, i vidjeh ožiljak koji je napravila obruba ogrtača od žestine tog trzaja…” Iz ovoga se uzima da je obavezno svakome ko poziva u dobro da prekali sebe na podnošenje različitih naravi kod ljudi, jer je to od uzroka prihvatanja njegovog poziva;

Riječi beduina: “O Muhammede…” ukazuje na pokudu onoga ko ne voli da se neka osoba doziva vlastitim imenom bez uzimanja u obzir stanja onoga koji doziva.[1]

Riječi: “Allahov Poslanik se okrenu prema njemu, zatim se osmjehnu te naredi da mu se dadne“.

» Ovo znači da je obaveza onome ko druge poziva u dobro, kada bude upitan, da se potrudi da okoristi pitaoca, makar pitalac to pitao bez kulture, tj. po nahođenju svoje (sirove) naravi;

» Odgovor lijepim riječima ili lijepim gestom će povećati ljubav pitaoca prema onome koga pita. U tome se krije i tajna prihvatanja nečijeg poziva, savjeta i riječi. Lijep gest prije odgovora u ovome hadisu jeste osmijeh Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Taj osmijeh je upućen shodno stanju pitaoca. Od primjera lijepih riječi prije odgovora jeste dova za onoga ko pita zbog njegova nastojanja da sazna nešto od stvari vjere svojim pitanjem, ili dova za one koje savjetuje ili ih poziva u dobro tokom pozivanja ili savjetovanja.

Iz djela: Četrdeset hadisa o odgoju i menhedžu, ovo je 14. hadis
Autor: šejh Abdulaziz ibn Muhammed ibn Abdullah es-Sedhan
Priprema i naslov: Put vjernika
Ostali hadisi iz iste knjige ovdje.

Fusnota:

[1] Jer Poslanik nije reagovao na spomenuto dozivanje od strane beduina, iako je vjernicima pokuđeno da ga dozivaju njegovim imenom. Naime, Allah ga oslovljava u Kur’anu sa “O poslaniče” i “o Vjerovjesniče“. Međutim, Allahov poslanik je uzeo u obzir stanje ovog beduina, pa ga nije korio zbog ovakvog obraćanja.

Moguće povezani članci:

Hadis o ashabu koji je bičevan zbog pijenja alkohola i postupku Poslanika a.s. prilikom toga Tumačenje hadisa: Hadis o Poslanikovoj uputi mladićima koji su učili kod njega Hadis: Kada moj ummet počne raditi pet stvari zaslužiće propast Šta se dogodilo kada je poslanik Musa a.s. zatražio od Allaha da Ga vidi