Izraelski napad na Iran je na Zapadu dočekan prilično ravnodušno i očekivano, ali je na Bliskom istoku izazvao burne reakcije vladajućih (diktatorskih) struktura i običnog naroda. Prvi se boje nereda u svojim zemljama i gubitak vlasti, dok je narod ogorčen onim što opisuje kao oholost i brutalnost Izraela.
Ipak, od mnogih kritičkih osvrta na izraelski napad na Iran, izdvaja se osvrt Jahje el Fergalija – jednog od vođa sirijske pobune koja je svrgla Asadov režim. Navodimo ovaj govor El-Fergalija u cijelosti.
U ime Allaha, hvala Allahu, i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika
Intenzivno izraelsko bombardovanje Irana danas (tekst objavljen u petak, prvog dana izraelskog bombardovanja Irana, op.PV), koje je odnijelo živote visokih vojnih zapovjednika, nuklearnih naučnika i uništilo vojne objekte, podiglo je gust oblak prašine nad islamskom i arapskom kolektivnom sviješću – posebno s obzirom na ono što mu je prethodilo: uništenje kapaciteta njihove partije u Libanu i genocidni rat koji već godinu i po bijesni u Gazi, svakodnevno odnoseći živote muslimana bez prestanka i bez ikakve učinkovite prepreke.
Sve se to dešava uz sramotnu, ponižavajuću trku arapskih režima da normalizuju odnose s Izraelom. Na kraju, nameće se jedno egzistencijalno pitanje – prvo islamsko, pa onda i arapsko:
Da li je moguće pobijediti Izrael?
Jer, on uistinu predstavlja istureno koplje Zapada i Amerike u srcu islamskog svijeta. Može li se nakon ovog zla očekivati neko dobro?
I ja u ovom oblaku prašine vidim blistavu radosnu vijest o skorom nestanku te neprirodne tvorevine i porazu svih onih koji stoje iza nje – Allahovom snagom i dozvolom. Štaviše, ispravno je reći da je upravo ova prašina – razlog te radosne vijesti, kako ću ukratko pojasniti, koliko prilika dozvoljava, inšallah.
Neki filozofi tvrde da čovjek živi unutar tri koncentrična kruga:
Najuži krug predstavlja njegove tjelesne strasti i požude, i taj krug najviše odgovara običnim ljudima i masama. Drugi krug obuhvata društvene norme i moralne vrijednosti zajednice. Najširi – jer je najrjeđi i najvrjedniji – jeste krug čovjekove vjere u Allaha Uzvišenog. Taj krug često zahtijeva da čovjek prekine s prva dva: i s krugom svojih osjetila i strasti, i s krugom društvenih normi, tradicionalnog razuma i empirijskog mišljenja. U tim trenucima čovjek se oslanja isključivo na svoju vjeru u nevidljivo (gajb), ili preciznije rečeno – tada se ispituje njegova vjera u nevidljivo.
To se jasno pokazuje u priči o Ibrahimu i Ismailu, alejhimasselam, kada je Ibrahim razbio krug svojih strasti i ljubavi prema sinu, a zatim i krug društvenih običaja i razuma koji nikako ne bi mogli prihvatiti da se sin zakolje kao čin pokornosti Božijoj naredbi. Ipak, Ibrahim se svjesno i slobodno pokorio krugu vjere, pa je nagrađen velikim otkupom (kurbanom) i vođstvom u vjeri.
A možda je ovo jedno od rijetkih mjesta gdje su neki filozofi bili u pravu, jer su se u tome složili s vjerom; jer suština islama, njegova osnova i temelj jeste vjerovanje u nevidljivo (gajb) – a to je srž vjere i osnova čovjekove kušnje na ovom svijetu, za koju će biti pitan na onom svijetu.
„A Allah će sigurno pomoći onome ko Njega pomaže“, rekao je Uzvišeni, i rekao je: „Naša će vojska sigurno pobijediti“, i rekao je: „Koliko je malobrojnih skupina pobijedilo mnogobrojne skupine s Allahovom dozvolom! A Allah je uz strpljive.“ Ove riječi jasno pokazuju način postizanja pobjede nad neprijateljima, bez obzira koliko bila velika njihova snaga i brojnost. Pobjeda Allahove vojske – iskrenih i pobožnih – nad neprijateljima vjere, bez obzira na njihovu tehničku i brojčanu nadmoć, zagarantovana je stvar, ali to je stvar gajba (nevidljivog svijeta), koja zahtijeva izlazak iz okvira osjetilnog i strastvenog svijeta – svijeta koji se zadovoljava pokornošću i poniženjem radi prolazne ovosvjetske koristi. Također, zahtijeva izlazak iz okvira eksperimentalnog i običajnog razuma koji je pao i zapeo u blatu očaja i vidi poraz neprijatelja kao nemoguć, zbog njihovog velikog tehnološkog i tehničkog napretka (koji zaista jeste velik – ali Allah je najveći!).
Što više čovjek prinese svoje strasti i svoj materijalistički razum kao žrtvu na prag robovanja Allahu i vjerovanja u gajb, to će njegov „kurban pobjede“ biti veći i potpuniji.
Ko god pažljivo pogleda rezultate izraelske ofanzive na različite strane u proteklom periodu – uključujući i ono što se dogodilo danas – shvatit će ovu istinu i uvidjeti vezu između pobjede (ili postojanosti) i bliskosti s Allahom, vjerom i ispravnošću, ili udaljenosti od njih.
Također, gusta magla očaja i crnila koju izazivaju ovi događaji ustvari najavljuje veličinu i sigurnost nagrade za onu skupinu koja istinski vjeruje u Allaha i Njegovu nevidljivu pomoć – za skupinu koja je pobožna, iskrena, dosljedna Allahovom šerijatu, bez obzira na sve sumnje, prohtjeve i pritiske koji se oko nje šire kako bi je natjerali na pokornost i podčinjenost pod čizmom međunarodne zajednice i njenih eksperimentalnih i običajnih zakona.
Zato neka se svako od nas pripremi – sebe, svoju porodicu i društvo – za blisku rundu i neizbježni okršaj s jevrejskim neprijateljem, kako to potvrđuju jasni tekstovi šerijata.
Dovoljan nam je Allah, i divan li je On pomagač.
Napisao: šejh Jahja b. Tahir El-Fergali, hafizahullah
https://justpaste.it/598ff
https://t.me/yahelfarghali
Napomena: Tekstovi objavljeni u rubrici S druge strane ne moraju nužno predstavljati stavove portala Put vjernika
