Trideset i prvi hadis
Od Ebu Hurejre, sallallahu alejhi ve sellem, se prenosi da je rekao Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem:
Obaveza ti je poslušnost i pokornost u teškoći i lahkoći, omiljenoj i mrzovoljnoj stvari, i kada se drugome dadne prednost nad tobom.[1]
Iz hadisa se razumije:
Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Obaveza ti je slušanje i pokornost” su iskazane u formi naredbe što ima propis obaveznosti prema usulskom pravilu. Ova naredba je precizirana govorom Poslanika u drugom hadisu: “…osim ako ti se naredi nepokornost (Allahu), tada nema slušanja i pokornosti.”[2]
Riječi: “Slušanje i pokornost”
» upućuju na ružnoću onoga ko ispolji poslušnost (islamskim) vladarima, a taji u sebi suprotstavljanje njima.
» Međusobna uzajamnost poslušnosti i pokornosti (šerijatskim) vladarima u svim stanjima, osim u stanju nepokornosti Allahu.
» Da je od znakova sljedbenika ispravnog menhedža/puta njihova postojanost na tom pravcu u teškoći i lahkoći, i omiljenoj i mrskoj stvari, kao i kada se dadne drugome prednost nad njime. Ovo nije slučaj sa drugim i drugačijim koji nema čvrstu osnovu u vjeri niti ustaljeno pravilo (poimanja vjere); nekada ga vidiš da se suprotstavlja i griješi u teškoći, a nekada da je poslušan i pokoran u lahkoći: “Ima ih koji ti prigovaraju zbog raspodjele zekata. Ako im se iz njega da, zadovolje se, a ako im se ne da, odjednom se razljute.” Rekao je imam Ahmed, rahimehullah: “Ne priliči da se sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem slijedi u izobilju i lahkoći, a ostavi u teškoći“[3]
» Razumije se da vjernik zadobiva svako dobro u bilo kojem stanju kada se pridržava granica šerijata i biva poslušan i pokoran pretpostavljenim kako je pojašnjeno. Ovo potvrđuje i hadis: “Čudno li je stanje vjernika! Zaista je svako njegovo stanje za njega hajr, i tako ne biva nikome osim vjerniku: ako ga zadesi blagostanje bude zahvalan, pa mu je to na njegovu dobit, a ako ga zadesi nedaća strpi se, pa i to bude hajr za njega.”[4]
» U hadisu je oporuka sabura i nadanja nagrade onome ko vidi vladara da daje (nezasluženo) prednost drugome nad njime.[5]
» Da je sijanje razdora među ljudima, radi vladarovog postavljanja nekoga na položaj, postupak koji je oprečan naredbi Poslanika, te da isto postupanje negira kod takvog postojanje njegovog sabura i nadanja nagradi; Rekao je šejh Ibn Baz: “Nije od menhedža selefa širenje grijeha i sramota vladara i spominjanje toga na minberima, jer to vodi ka anarhiji, neposlušnosti i nepokornosti njima u dobru. Takođe to uzrokuje rasprave koje samo štete, a ništa ne koriste. Naime, put koji je slijedio selef je iskren savjet između njih i vladara, pisanje njima, ili kontaktiranje učenjaka kojima je vladar dostupan kako bi mu ukazali na hajr.”[6]
» U hadisu je podstrek islama na zajedništvo.
» Takođe prijekor i kuđenje podvajanja i strančenja u vjeri.
» U hadisu je naznaka da praktikovanje sunneta prema vladarima u sebi nosi sve koristi, od toga je:
• Pridržavanje menhedža ispravnih prethodnika.
• Slabljenje i poništavanje spletke od unutrašnjeg zla kojim se huška i zavađa između vladara, uleme i tragaoca za znanjem.
• Zadobijanje srca vladara radi potpomaganja istine, a u tome je snaga zato što Allah, Azze ve džel, uspostavlja preko vladara ono što ne uspostavlja s Kur'anom, kako je to došlo u predajama od Omera i Osmana.
Iz djela: Četrdeset hadisa o odgoju i menhedžu, ovo je 31. hadis
Autor: šejh Abdulaziz ibn Muhammed ibn Abdullah es-Sedhan
Priprema i naslov: Put vjernika
Ostali hadisi iz iste knjige ovdje.
Fusnote:
[1] Bilježi Muslim, 3/1467.
[2] 2 Hadis Suhejb ibn Sinana, a bilježi ga Muslim.
[3] Menakibu-l-imami Ahmed: str. 430.
[4] Hadis Suhejb ibn Sinana, a bilježi ga Muslim.
[5] El-eseretu označava da se prigrabe za sebe ovlasti nad drugima, a zatim dodijeli položaj nekima preferirajući samo njih . Vidi En-Nihajeh: 1/22.
[6] Mu’ameletu-l-hukkam fi dav i –l-Kitabi ve-s-sunneti; Abdusselam ibn Birdžis Alu Abdulkerim: str. 138.
Moguće povezani članci:
Komentar hadisa “Dovoljno je čovjeku laži da priča sve ono što čuje”
Komentar hadisa: “Neka Allah osvijetli lice robu koji čuje moj govor pa ga shvati i zapamti, a zatim prenese…”
Komentar hadisa: “Najbolji od vas je onaj ko nauči Kur'an i druge njemu podučava”
Komentar hadisa “Ne pripovjeda ljudima osim vladar ili onaj kome vladar naredi, ili ulizica”