Ljubav i mržnja su neodvojivi atributi riječi kelimei-šehadeta: la ilahe illAllah

Popularno na sajtu

Budući da se prijateljstvo temelji na ljubavi, a neprijateljstvo na mržnji, iz njih, kao pojmova, proizilaze radnje kao sto su: pomoć, druželjublje, pomaganje, borba, hidžra i sl.

U tom smislu ljubav i mržnja predstavljaju neminovne rezultate riječi kelimei-šehadeta: La ilahe illAllah – Nema boga osim Allaha.

Za to postoje brojni dokazi iz Kur'ana i Sunneta.

U kur'anske dokaze spadaju sljedeći ajeti:

Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko to čini – Allah neće štititi. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Allah vas podsjeća na Sebe i Allahu se vraća sve! (Alu ‘lmran, 28)

Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – a Allah prašta i samilostan je. Reci: “Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!” A ako oni glave okrenu – pa, Allah, zaista, ne voli nevjernike. (Alu ‘lmran, 31.-32.)

O ciljevima i tome šta sve Allahovi neprijatelji smjeraju, Uzvišeni veli:

Oni bi jedva čekali da i vi budete nevjernici kao što su oni nevjernici, pa da budete jednaki. Zato ih ne prihvaćajte kao prijatelje dok se radi Allaha ne isele (dok hidžru ne učine). (En-Nisa ‘, 89.)

O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah, uistinu, neće ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine. (El-Ma ‘ide, 51.)

O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne – pa, Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovom putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. (El-Ma ‘ide, 54.)

Dokazi iz Hadisa i Tradicije su mnogobrojni. Navodimo samo neke:

  1. Imam Ahmed od Džerira b. ‘Abdullaha el-Bedželija prenosi da mu je Allahov Poslanik primio zakletvu na vjernost pod uvjetom da “prema svakom muslimanu bude naklonjen, a da se odriče od nevjernika.”[1]
  2. lbn Ebi Šejbe sa svojim lancem prenosilaca navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najčvršća veza imana je voljeti u ime Allaha i mrziti u ime Allaha.”[2]
  3. Et-Taberani, u djelu “El-Kebir”, od lbn ‘Abbasa navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najčvršća veza imana su prijateljstvo u ime Allaha i neprijateljstvo u ime Allaha, ljubav u ime Allaha i mržnja u ime Allaha.”
  4. lbn Džerir i Muhammed b. Nasr el-Mervezi od lbn ‘Abbasa r.a. navode da je rekao: “Allahovo prijateljstvo se postiže tako što se u Njegovo ime voli i u Njegovo ime mrzi, što se u Njegovo ime prijateljuje i u Njegovo ime neprijateljuje. Niko neće osjetiti slast imana dok ne bude takav, ma koliko mnogo klanjao i postio. Ljudi su se počeli bratimiti zbog ovosvjetskih interesa, a to im ni od kakve koristi neće biti.”[3]

Šejh Sulejman b. ‘Abdullah b. Muhammed b. ‘Abdulvehhab, komentirajući lbn ‘Abbasove riječi, kaže:

“lbn ‘Abbasove riječi: “i u Njegovo se ime prijateljuje” su dokaz da za prijateljstvo nije dovoljna samo ljubav, nego da ona podrazumijeva uzajamno pomaganje, uvažavanje i poštivanje prijatelja, ne samo u nutarnjim osjećanjima nego i u praktičnom dokazivanju. Isti je slučaj i sa neprijateljstvom, jer za njega nije dovoljna samo mržnja u ime Allaha, nego i njeno praktično pokazivanje kroz borbu protiv Allahovih neprijatelja i u svakom pogledu odricanje bilo kakve veze sa njima. Ovim se htjelo reći da za neprijateljstvo nije dovoljna samo mržnja i osuda srcem, nego i praktično pokazivanje, kao što stoji i u riječima Uzvišenog:

Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kad su narodu svome rekli: “Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu klanjate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali.” (El-Mumtehine, 4.)[4]

Iz navedenog se vidi da prijateljstvo u ime Allaha podrazumijeva ljubav prema Allahu i pomaganje Njegove vjere, te ljubav prema Njegovim prijateljima i njihovo pomaganje, a neprijateljstvo u ime Allaha mržnju prema Njegovim neprijateljima i borbu protiv njih. Otuda se, kao što se iz sljedećeg ajeta vidi, prvi nazivaju Allahovim, a drugi šejtanovim štićenicima:

Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju – zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla u tmine; oni će biti stanovnici Džehennema, oni će u njemu vječno ostati. (El-Bekare, 257.)

U tom smislu Uzvišeni na drugom mjestu veli:

Vjernici se bore na Allahovom putu, a nevjernici na šejtanovom. Zato se borite protiv šejtanovih štićenika, jer je šejtanovo lukavstvo doista slabo. (En-Nisa ‘, 76.)

Znaj da Uzvišeni Allah sa ovom vjerom nije poslao ni jednog vjerovjesnika, a da mu nije dao neprijatelje koji su se protiv njega borili. Kaže Uzvišeni:

Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinnova koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli. (El-En'am, 112.)

Ne isključuje se mogućnost da neprijatelji islama raspolažu brojnim znanjima, knjigama i dokazima. U tom smislu Uzvišeni veli:

Kad su im poslanici njihove jasne dokaze donosili, oni su se znanjem koje su imali dičili, i snašlo ih je ono čemu su se stalno rugali. (Gafir, 83.)

Musliman je dužan znati kako Allahovu vjeru upotrijebiti kao oružje protiv ovakvih šejtana. Na tom putu nema se čega bojati niti za čim žaliti,

…jer je šejtanovo lukavstvo zaista slabo. (En-Nisa ‘, 76.)

Jedan obični čovjek koji vjeruje u jednog Allaha u stanju je pobijediti hiljadu višebožačkih učenjaka. U tom smislu Uzvišeni kaže:

I vojska naša će zacijelo pobijediti! (Es-Saffat, 173.)

“Allahova vojska pobjeđuje dokazom i jezikom kao što oni pobijeđuju sabljom i kopljem.”[5]

Ako se zna da je cilj neprijatelja lslama iz reda ateista, Jevreja, kršćana, cionista i komunista širom svijeta, labavljenje vjerovanja kod muslimana i rastakanje njihovog islamskog identiteta, kako bi se od njih napravila magarad “Odabranog naroda” po mjeri kakvu predviđaju “Protokoli Sionskih mudraca”, musliman mora biti svjestan opasnosti koja mu prijeti.

Muslimani se moraju čuvati opasnosti da se ne otisnu u takav bezdan i s podozrenjem gledati na sumnjive ateističke parole o takozvanom bratstvu i jednakosti, koje uči da je svaka vjera božija zajednička domovina za sve. O ovome ćemo, ako Bog da, opširnije govoriti u posljednjem poglavlju.

Iz jasnih dokaza iz Kur'ana i Sunneta se nedvosmisleno vidi da se pravi smisao rijeci kelimei-šehadeta La ilahe illallah – Nema boga osim Allaha ne može postići bez odanosti prema svemu što one podrazumijevaju i prezira prema svemu što je u suprotnosti sa njima. U tom smislu Šejhu-l-islam lbn Tejmija, neka mu se Allah smiluje, kaže:

“Ispunjenje uvjeta kelimei-šehadeta “Nema boga osim Allaha” podrazumijeva da se ne voli osim u ime Allaha, ne mrzi osim u ime Allaha, ne prijateljuje osim u ime Allaha i ne neprijateljuje osim u ime Allaha. Drugim riječima, to znači da se voli ono što voli Allah i mrzi ono što mrzi Allah, da se vjernici drže za prijatelje ma gdje bili, a nevjernici za neprijatelje, makar bill najbliži rođaci.”

Bez odanosti i prezira ne može se ispuniti ni još jedan temelj vjerovanja, njegov drugi dio – nevjerovanje u šejtana, kao što kaže Uzvišeni:

Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu koja se neće raskinuti. (El-Bekare, 256.)

Prema tome onaj ko ne poriče šejtana (taguta) tj. svakog kome se pokorava, kome se stremi ili ga se boji mimo Allaha, ne može biti vjernik. Ovo zato što vjerovanje u Allaha i držanje za najčvršću vezu (bil ‘urveti-l-vuska) neminovno nalaže poricanje šejtana kako, kao što smo vidjeli, nalaže citirani plemeniti ajeti.


Iz knjige Ljubav prema dobru i mržnja prema zlu u islamu
Autor: Seid el-Kahtani (ostala poglavlja iz iste knjige ovdje)

Fusnote:

[1] Vidjeti El-Musned imama Ahmeda, 4/357-358.

[2] Vidjeti El-Iman od Ebu Bekra b. Ebi Šejbe.

[3] Vidjeti „Hiljetul-evlija, I/312.

[4] Vidjeti „Tejsirul-azizil-hamid šerhu Kitabit-tevhid“, str. 422.

[5] Vidjeti „Kešfuš-šubuhat“ imama Muhammeda b. Abdil-vehhaba, str. 20.

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz

%d bloggers like this: