Namaz na putovanju: da li je bolje kratiti ili upotpunjavati?

Popularno na sajtu

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, je upitan da li je kraćenje (namaza) na putovanju sunnet ili obaveza? I upitan je o vjerodostojnosti hadisa u kojem stoji da je Aiša, radijellahu anha, rekla: ‘Sve je to Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, radio; kratio je i upotpunjavao’.

Pa je odgovorio, Allah mu se smilovao:
‘Kraćenje na putovanju je sunnet Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i sunnet njegovih pravednih halifa, radijellahu anhum, i, zaista, Vjerovjesnik nikada na putovanju nije klanjao osim dva rekata, također i Ebu Bekr, Omer, i Osman u prvoj godini svog hilafeta, dok je u drugoj godini upotpunio namaz na Mini iz poznatih razloga koje smo spomenuli na drugom mjestu.

Što se tiče hadisa o kojem je upitano, nema sumnje da je pogrešno pripisivati ga Aiši, radijellahu anha. Jer u Sahihu stoji da je ona rekla: ‘Prvobitno je (svaki) namaz propisan sa po dva rekata, i kod kuće i na putu, pa je na putu ostao isti (broj rekata), a povećan je (broj rekata) kod kuće'[1]. Neko upita ‘Urveta (raviju): ‘Pa zbog čega je ona upotpunjavala?’, odgovori on: ‘Zbog izgovora kojeg je i Osman upotrijebio'[2].

Pa evo Aiše, radijellahu anha, koja obavještava kako je namaz na putovanju dva rekata, a njen sestrić ‘Urve je najbolje poznaje, i spominje kako je ona upotpunjavala na osnovu te'vila a da pri tome nije imala ništa od sunneta. Također, u sahih predaji stoji da je Omer, radijellahu anhu, rekao: ‘Namaz na putu, džuma-namaz, bajram namaz, duha namaz su po dva rekata, potpuni bez kraćenja, i tako je propisano na jeziku vašeg Vjerovjesnika'[3].

Isto tako, muslimani prenose tevaturom (sa generacije na generaciju) da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na putu nikada nije klanjao osim dva rekata, i niko nikada nije prenio da je klanjao četiri rekata, već ono što je pritvrđeno jeste da bi on, sallallahu alejhi ve sellem, na putu i postio i mrsio, a također je i od njegovih ashaba bilo onih koji bi postili i onih koji bi mrsili.

Također, i ashabi su kratili namaz, bili oni od stanovnika Mekke ili mimo nje. I tako su postupali na Mini, Arefatu i drugim mjestima.

Kada je u pitanju klanjanje četiri rekata na putovanju, i da li je to haram, ili mekruh, ili preče da se ostavi, ili mustehabb, ili slobodan izbor, učenjaci imaju pet različitih stavova, a oni su:
1- Da je bolje upotpuniti, kao što to zagovara imam Eš-Šafi.
2- Da je sloboda izbora, tj. možeš klanjati dva a i četiri. Ovo je stav nekih od učenika imama Malika.
3- Da je bolje kratiti, i ovo je ispravniji stav kod imama Eš-Šafi, i jedan od dva rivajeta kod imama Ahmeda.
4- Da je mekruh (pokuđeno) upotpuniti. Ovo je jedan od govora koji se prenose od imama Malika, i drugi rivajet kod imama Ahmeda.
5- Da je vadžib kratiti, i ovo je stav imama Ebu Hanife, i Malika u jednom rivajetu.

Najprioritetniji stav jeste onaj u kojem se kaže da je kraćenje namaza sunnet, a upotpunjavanje mekruh (pokuđeno), te zbog toga nije obavezan nijjet za kraćenje namaza, kao što je to stav većine učenjaka, poput Ebu Hanife, Malika, i Ahmeda u jednom rivajetu koji se spominje u hanbelijskom mezhebu’.

Iz djela “Medžmu'ul-fetava”, (24/7), autora Ibnu Tejmijje
Prijevod: Put vjernika

Fusnote:

Fusnote:
1. Buhari (3935), Muslim (685), Ebu Davud (1198), Nesai (453, 455).
2. Šafija u Musnedu (357), Ibn Rahavej u Musnedu (573), M’arifetus-sunen vel-esar (6081), Bejheki u Es-Sunenul-kubra (5432).
3. Ibn Madže (1063, 1064), Ahmed (1/367), Albani je rekao da je sahih.

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz