Četrdeseti hadis
Prenosi se od Ma'kil ibn Jesara da je rekao Allahov Poslanik: “Ibadet u vremenu smutnje je kao hidžra meni.[1]”[2]
Iz hadisa se zaključuje:
» Vrijednost ibadeta općenito.
» Da ljudi zapostavljaju ibadet u vremenu smutnji.
» Umnogostručenje vrijednosti onoga ko se pridržava (bilo koje) propisane stvari kada ljudi istu zapostave.
» Velika uloga hidžre u islamu.
» Vrijednost muhadžira među ashabima i njihova prednost nad ostatkom ummeta.
» Da je pridržavanje ibadeta i povezanost sa Allahom od najvećih uzroka spasa od smutnji.
I neka je hvala Allahu čijom blagodati se upotpunjuju dobra djela.
Iz djela: Četrdeset hadisa o odgoju i menhedžu, ovo je 40. hadis
Autor: šejh Abdulaziz ibn Muhammed ibn Abdullah es-Sedhan
Priprema i naslov: Put vjernika
Ostali hadisi iz iste knjige ovdje.
Fusnote:
[1] Kaže Munavi: “Kao hidžra meni: tj. po veličini nagrade. Ili se kaže: muhadžira je u prvom vremenu bilo malo, jer većina ljudi nije bila u stanju da izvrši hidžru, pa tako je i pobožnjaka u vremenu smutnje malo. Kaže Ibnul-’Arebi: Zajednička tačka u poređenju sa hidžrom je da su u prvo vrijeme ljudi bježali iz nevjerničke zemlje i od njenih stanovnika u vjerničku zemlju i njenim stanovnicima, pa kada se dese smutnje, obaveza je čovjeku da bježi sa svojom vjerom u ibadet i da ostavi te ljude i to stanje, i to je jedna vrsta hidžre.” (Fejdul-Kadir, 4/373)
[2] Bilježi Muslim.