Dvadeset i sedmi hadi
Od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, se prenosi da je rekao Allahov Poslanik ﷺ:
“Kada čovjek kaže: ‘Ljudi su propali’, onda je on najupropašteniji[1] od njih”.[2]
Iz hadisa se razumije:
» Pokuđenost pesimizma i duševnog očajavanja.
» Da pesimista (svojim stavom i djelovanjem) sprječava dobro i od sebe i od drugog.
» Upozorenje na hvaljenje sebe, i smatranje svoje duše čistom (od grijeha).
» Da onaj ko poziva u dobro ne potcjenjuje nikakav trud koji može učiniti, pa makar bio i malešan.
Ovakav govor je pokuđen kada se govori s aspekta hvaljenja sebe, a osude i umanjivanja vrijednosti drugih. Ovo ne važi ako to čovjek kaže iz sažaljenja i tuge prema drugim.
Nevevi u komentaru hadisa kaže: “Ova zabrana se odnosi na onoga koji to kaže iz divljenja prema sebi i umanjivanja tuđih odlika, te zarad uzdizanja nad drugima. Tada je to haram. Ako ovo kaže iz tuge prema ljudima i žaljenja za vjerom, vidjevši njihovu manjkavost u stvarima vjere, onda nema smetnje u tome.
Na ovaj način je ulema objasnila i protumačila gornji govor. Od onih koji su tako objasnili su imami Malik ibn Enes, El-Hattabi, El-Humejdi i drugi.”[3]
Iz djela: Četrdeset hadisa o odgoju i menhedžu, ovo je 27. hadis
Autor: šejh Abdulaziz ibn Muhammed ibn Abdullah es-Sedhan
Priprema i naslov: Put vjernika
Ostali hadisi iz iste knjige ovdje.
Fusnote:
[1] Ovaj izraz hadisa se može čitati “ehlekuhum“, tj. kao superlativ – tada ima značenje najpropaliji među njima. Takođe se može čitati i “ehlekehum“, tj. kao glagol, i onda ima značenje: on je njih upropastio, tj. onaj koji to kaže tim pesimizmom doprinosi propasti drugih ljudi.
[2] Bilježi Muslim.
[3] Rijadu-s-salihin, 2/1093.