Ebu Umar Ibn Sejf: Nećete vidjeti učenjaka koji uči muslimane džihadu

Popularno na sajtu

Ali, ako učenjak skriva istinu i gluh je i nijem za džihad, a ponizan je pred neprijateljem, onda je njegova misija završena. Ne bi mu koristilo kada bi svi mediji bila na njegovoj strani i plasirali njegove izmišljene fetve, koje islam nikako neće promijeniti. A ummet će se vratiti islamu svakako, jer je Allah Svevišnji obećao pobjedu, a znakovi pobjede su već tu.


Uputa i zabluda

Svaka hvala pripada samo Allahu, Gospodaru svjetova. Neka je Allahov blagoslov i mir na našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, njegovu obitelj i časne ashabe.

Zaista, podrška i pomoć dolazi samo od Allaha Svevišnjeg, putem časnog Kur'ana i mača.

Allah Uzvišeni kaže:

“Mi smo izaslanike Naše sa jasnim dokazima slali i po njima knjige i mjerilo – pravdu slali, da bi ljudi pravedno postupali, a gvožđe smo stvorili, u kome je velika snaga i koje ljudima koristi, a da bi Allah, znao – ukazujući na one koji pomažu Njega i poslanike Njegove kad Ga ne vide. Allah je, uistinu, Moćan i Silan.” (El-Hadid – Gvožđe, 25)

Ovo je put koji su izabrali oni koji su slijedili  Allahovu Knjigu i bili poslušni i borili se u ime Allaha. To je razlog zašto je Allah očistio njihovu vjeru i dao im pobjede na bojištima.

Allah Uzvišeni kaže:

“Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će samo Meni ibadet činiti, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi griješnici.” (En-Nur – Svjetlost, 55)

Kasnije, kada je došlo do zastoja kod sprovođenja Kur'ana u praksu i oružanog džihada, snaga muslimana dramatično je opala. Gdje god bi zastava džihada bila postavljena, mogli ste već vidjeti mudžahide kako žure otići tamo u potragu za šehadetom[i] gdje god je mogao biti nađen. Među njima si mogao vidjeti vrlo malo onih koji su neko vrijeme u prošlosti proveli studirajući. Međutim, nisi mogao vidjeti među njima učenjake, koji bi davali savjete mudžahidima kako bi im ojačali njihovu vjeru.

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao:

“Grupa ljudi iz moga ummeta će se nastaviti boriti u odbrani istine i ostati pobjedonosna sve do Sudnjeg dana”.

Jedan od znakova slabosti ummeta i odstupanja od opisa pobjedonosne skupine danas je činjenica da ima jako malo onih učenih koji se bore na polju džihada.

Danas je pravo vrijeme za oživljavanje džihada, u ovim iskušenjima ummeta, za one koji traže istinsko znanje, kako bi napravili korak prema hidžri i džihadu na Allahovom putu, jer On, Svevišnji kaže:

“Ko se iseli na putu Allahovom, na Zemlji će naći mnogo mjesta i obilja! A onaj ko napusti svoj dom iseljavajući se radi Allaha i Njegovoga Poslanika, pa ga stigne smrt, od Allaha će dobiti nagradu! Allah mnogo prašta i milostiv je!” (En-Nisa, 100)

Muhadžir (iseljenik u ime Allaha) će naći sigurno mjesto, ostavljajući svoje neprijatelje da se bore sa sa svojim vlastitim bijesom. Muhadžir će pronaći u izobilju Allahovu milost koja će mu ojačati i duhovnu i fizičku snagu, u punom smislu te riječi. Ovo je svojstvo upute: odgovoriti na poziv hidžre, u ime Allaha, zatim odlazak u džihad kako bi se borilo protiv neprijatelja islama, uz Allahovu pomoć.

Blagostanje ima ključnu opciju: traganje za oslobađanjem od tuge i depresije koje su izazvane životom, rame uz rame sa neprijateljima Allaha. To je napuštanje zemlje u kojoj tirani i njihovi zamjenici krše okvire islama, te primjenjuju izmišljene zakone na njene stanovnike. I konačno, to  je kretanje prema plemenitosti, snazi, džihadu, pobjedi i životu u skladu sa Šerijatom a to je tewhid i zakon Allaha Uzvišenog.

Učenjaci su nasljednici poslanika, alejhim salavatuhum ves-selam. Oni su obavezni nositi svoju misiju, tj. da prenose istinu o Allahu, subhanehu we te'ala, da vode džihad i da ga čuvaju. To je obaveza onima koji moraju voditi muslimane ka džihadu protiv neprijatelja Allaha, subhanehu we te'ala.

Postoje razlike u osobinama između iskrenih i loših (neiskrenih) učenjaka.

Prva od njih je sklad i ispravnost vjere, riječi i djela

Ebu Berze el-Eslemi, Allah bio s njime zadovoljan, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

“Niko se neće pomaknuti sa mjesta obračuna dok ga Allah, subhanehu we te'ala, ne upita za život – u šta ga je proveo, za znanje – da li je po njemu radio, za imetak – odakle ga je zaradio i u šta ga je potrošio, i za tijelo – u šta ga je koristio.”

U prvoj suri u Kur'anu je molba za uputu na pravi put, put koji vodi ka Džennetu, koji je Allah podario poslanicima, šehidima, pravednim i iskrenim koji nisu izazvali srdžbu, poput onih iz redova židova i opakih učenjaka muslimanskog ummeta, zbog njihovog odbijanja istine, niti će biti odvedeni na put zablude, koji čine djela bez znanja, poput kršćana i pokvarenih iz našeg ummeta.

Sufijan ibn Ujejne, Allah mu se smilovao, je rekao:

“Naši neiskreni učenjaci imaju ponešto od židova, dok pokvareni (loši) muslimani imaju ponešto od kršćana.”

Uzvišeni Allah je spomenuo ove osobenosti u Svojoj Knjizi:

“O vjernici, mnogi svećenici i monasi, doista, na nedozvoljen način tuđa imanja jedu i od Allahova puta odvraćaju. Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovu putu – navijesti bolnu patnju.” (Et-Tevba; 34)

Uputu se može postići samo pravednim i iskrenim djelima, koja su potkrijepljena znanjem i brzim odgovorom na poziv:

“I da smo Mi njima propisali ‘da sami sebe poubijate!’ ili ‘da se iselite iz svoga zavičaja!’, malo ko od njih bi to učinio! A kada bi onako kako im se savjetuje postupili, bilo bi im bolje i u vjeri čvršće! I tada bismo im Mi, od Nas, veliku nagradu dali! I na Pravi put bismo ih uputili! Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku, bit će u društvu onih koje je Allah blagodario: vjerovjesnika, pravednika, šehida i dobrih ljudi, a divno li je to društvo!” (En-Nisa; 66-69)


Oni koji tvrde da imaju diplomu i pripisuju sebe pravednom selefu ovoga ummeta, a sakrili su istinu, udaljili se od džihada i skrenuli sa Allahovog, subhanehu we te'ala, puta radi dunjalučkih dobara, to su lažovi u svoje tvrdnje. Oni su najbliži opisu židova, koji su izazvali srdžbu Allaha Svevišnjeg, koji kaže:

“I ne miješajte istinu sa neistinom, tajeći istinu iako vi znate. Namaz obavljajte, zekat dajite i zajedno s onima koji namaz obavljaju i vi ga obavljajte. Zar od drugih tražite da dobročinstvo čine, a pri tome sebe zaboravljate, a vi Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?” (El-Bekare; 42-44)

U sahihu Buharije i Muslima se spominje da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

“Na Sudnjem danu čovjek će biti izveden i bačen u Džehennem, njegova će crijeva ispasti iz trbuha, a on će kružiti oko njih, poput magarca koji kruži oko mlina. Njegovi prijatelji u Džehennemu će doći k njemu: ‘O ! Ti – (pa će ga zovnuti imenom)! Šta je ovo? Nisi li ti naređivao ljudima dobro, a odvraćao ih od zla? ‘ On će reći: ‘To je tako. Naređivao sam da se čini dobro, a nisam ga činio, i zabranjivao sam da se čini zlo, a sam sam ga činio’.”

Allah Svevišnji je one koji imaju znanje, ali ne rade po tom znanju, i svjedoče Allahove znakove, ali se okreću od njih, uporedio sa magarcem natovarenim sa knjigama ili sa psom isplaženog jezika. Oni nemarno slijede Allahove riječi. Sa malo ili nimalo napora bi radili za njih ili zamjenili islam za nešto što malo vrijedi. Takvi ljudi su se grubo prikovali za tlo i postali sljedbenici šejtana a njihova sposobnost rasuđivanja je postala rob njihovih strasti.

Allah, subhanehu we te'ala, kaže:

“Primjer onih kojima je Tevrat u breme dat, pa ga potom ne nose, slični su magarcu koji knjige nosi. O kako su loši oni koji poriču Allahove ajete! A Allah neće ukazati na Pravi put narodu nasilničkom.” (El-Džumua; 5)

I On, Uzvišeni je također rekao:

“I kaži im vijest o onome kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga šejtan dostigao, i on je zalutao. A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Njegov je slučaj kao slučaj psa: ako ga potjeraš, on isplažena jezika dahće; a ako ga se okaniš – on opet dahće. Takvi su ljudi koji Naše dokaze smatraju lažnim; zato kazuj događaje da bi oni razmislili.” (El-A'raf; 175-176)

Imam Kurtubi je komentirajući ove ajete rekao:

“Ovo je primjer za svakog ko je znao Kur'an, ali nije postupao u skladu sa njim.”

Druga osobina iskrenih učenjaka je da običnim ljudima obznane ono što su naučili i da riječ Istine učine visokom i neprikosnovenom

“One koji budu tajili jasne dokaze koje smo Mi objavili, i Pravi put nakon što smo ga u Knjizi ljudima označili, Allah će prokleti, a proklet će ih i oni koji proklinju.” (El-Bekare; 159)

Svi oni koji se predstavljaju kao učenjaci istine, a skrivaju neke njene dijelove, su prokleti od Allaha. Iskreni učenjaci su oni koji su blagoslovljeni uz veliku nagradu i milost Allaha.

Neke učenjake prestraši bijes tirana i taguta, pa uz medije hrle da prekriju istinu, kako bi se “sačuvali od zla”. Neki učenjaci koji žude za dunjalučkim bogatstvom i položajima hrle promjeniti istinu, kako bi zadovoljili tagute.

Allah, subhanehu we te'ala, kaže:

“A kada Allah uze obavezu od onih kojima je dana Knjiga, da će to sigurno ljudima objašnjavati i ništa iz nje neće kriti, pa su je oni za leđa svoja bacili, prodajući je za bagatelnu cijenu! A ružno li je to što za to kupuju!” (Ali-Imran; 187)

Allah je rekao:

“I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice ovoga prolaznog svijeta, i govorila: Bit će nam oprošteno! A ako bi im opet dopalo šaka tako nešto, opet bi to činili. Zar od njih nije uzet zavjet u Knjizi da će o Allahu samo istinu govoriti – a oni čitaju ono što je u njoj. Onaj je svijet bolji za one koji se grijeha klone; pa zar se nećete opametiti?” (El-A'raf; 169)

Da, oni su dobili nešto znanja od učenjaka ili u medresama, kao što Allah Svevišnji kaže:

“Oni su pročitali ono što se nalazi u knjizi.”

Međutim, znanje je stečeno bez čvrstog uvjerenja i iskrene vjere u to znanje. Oni nisu ovladali znanjem kao što su učinili ashabi, da Allah bude zadovoljan sa njima, koji su nosili misiju, unatoč tome što su bili podvrgnuti raznim teškoćama i poniženjima.

Imam ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao, je rekao:

“Bilo ko među učenjacima ko preferira dunjalučko bogastvo i ima strast prema tome, sigurno će oklevetati Allaha u njegovim fevama, tvrdnjama, riječima i djelima. Vrlo često, Allahovi zakoni su u suprotnosti sa interesima pretpostavljenih ljudi, posebno od onih koji drže vlast slijeđenjem svojih strasti. Njihova želja bi se mogla zadovoljiti samo kršenjem zakona Istine.

I vrlo često se događa po pitanju sumnjivih stvari da kada se pomiješaju strasti sa sumnjama onda svjetlo istine iščezava. Ali čak i onda kada je istina jasna, oni i dalje namjeravaju da je krše, uz očkekivanje da će se jednog dana pokajati.”

Uzvišeni Allah spominje takve:

“Njih smijeniše naraštaji, koji namaz napustiše i za požudama pođoše; oni će propast susresti” (Merjem; 59)

Allah Svevišnji također kaže:

“I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice ovoga prolaznog svijeta, i govorila: Bit će nam oprošteno! A ako bi im opet dopalo šaka tako nešto, opet bi to činili. Zar od njih nije uzet zavjet u Knjizi da će o Allahu samo istinu govoriti – a oni čitaju ono što je u njoj. Onaj je svijet bolji za one koji se grijeha klone; pa zar se nećete opametiti?” (El-A'raf; 169)

Allah, subhanehu we te'ala, kaže da su živili sekularnim načinom života, unatoč činjenici da su znali o toj nezakonitosti (tj. nedopuštenosti). Ali rekli su da će im se oprostiti. Ako bi bili iskušani mogućnošću da dođu do ovosvjetskih dobara na haram način, oni bi djelovali isto kao i prije. To je bio njihov običaj.”


Ne radi se samo o pamćenju teksta i izučavanju. Znanje mora biti korisno i od pomoći: da povećava pobožnost, pročišćava dušu i srce. Ako je srce pročišćeno, onda će znanje biti od koristi i od pomoći. I, inšaAllah, to će biti od koristi i od pomoći drugim muslimanima.

Ali, ako je srce koje prihvata istinu, srce licemjera, koje je zaprljano bolestima i nepokornošću, onda če njegov vlasnik nastojati da sakrije istinu i slaže na Allaha. Taj licemjer će željeti da odvrati druge sa Allahovog puta i njegove fetwe i tvrdnje postaju šerijat pod krinkom tagutskih i izdajničkih vladara, kako bi opravdali svoje zločine nad muslimanima.

Treća osobina istinskih učenjaka je strah od Allaha (bogobojaznost)

On Svevišnji je rekao:

Zar je takav kao onaj koji u noćnim satima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tlo i stojeći, strahujući od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga…? Reci: “Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!” (Ez-Zumer, 9)

Uzvišeni Allah je rekao:

“I ljudi i životinja i stoke ima, isto tako, različitih vrsta. A Allaha se boje od robova Njegovih učeni. Allah je, doista, Silan i On prašta.” (Fatir, 28)

Jedan od znakova straha od Allaha (bogobojaznosti) je odlazak u džihad u ime Allaha. Allah, Svevišnji je rekao:

“Zar se nećete boriti protiv ljudi koji su zakletve svoje prekršili i nastojali protjerati Poslanika i prvi vas napali? Zar ih se bojite? Preče je da se Allaha bojite ako ste vjernici. Borite se protiv njih, Allah će ih rukama vašim kazniti, a vas će protiv njih pomoći i grudi vjernika zaliječiti i iz srca njihovih brigu odstraniti. A Allah će onome kome On hoće oprostiti, Allah sve zna i Mudar je.” (At-Tevba, 13-15)

I ako učenjak skriva istinu, čuva svoje bogastvo, dušu i riječ daleko od džihada, dok krstaške horde gaze muslimanske zemlje, onda nema sumnje da on nema ništa sa onim učenjacima kojima je Allah Uzvišeni dao Svoj blagoslov u Knjizi opisujući ih kao one koji se boje Njega.

Postoje prepreke koje sprječavaju tragaoce za znanjem da idu u džihad na Allahovom putu:

Prva od njih je zaljubljenost u ovosvjetski život i gajenje velike čežnje za njim

Allah Svevišnji je rekao:

Reci: “Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da neće prođe imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – miliji od Allaha i Poslanika, i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah grješnicima neće ukazati na Pravi put. (Et-Tevba, 24)

Ovih osam stvari od blagodati su prepreke čovjeku da ide u džihad: očevi, djeca, braća, supruge, zarađena imovina, trgovina ili položaj (vlast), i gubitaka od kojih se boje i domova od kojih se ljudi nerado odvajaju.


Ali, te neispravne opsesije mogu biti prevladane. Iman, hidžra i džihad na Allahovom putu je samo za čovjeka koji istinski voli Allaha, te praktikuje tewhid riječima i djelima i istinski razumije da su hidžra i džihad djela imana.

Ljubav prema dunjalučkim dobrima i odbojnost prema borbi u ime Allaha je ohrabrilo neprijatelje islama da vode uspješne pohode i zauzmu vlast i bogastvo ummeta. Na ovu temu Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao:

“Doći će vrijeme kada će drugi narodi navaliti na vas kao gladni oko sofre.” Neko upita: ‘Allahov Poslaniče hoćel’ nas tada biti mali broj?’ On je rekao: “Ne. Tada će vas biti mnogo ali ćete biti poput morske pjene. Allah će istisnuti strah iz srca vaših neprijatelja, a u vaša srce ubaciti vehn.” Neko reče:‘Šta je to vehn?’ On je je rekao: “Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti.” (Ebu Dawud) U drugom predanju stoji: “Ljubav prema dunjaluku i strah od borbe.”

Druga prepreka je nedostatak razumijevanja uzrokovan slijepim slijeđenjem nakon jasnog dokaza

To se događa kada učenici, bilo da je to potrebno ili ne, ulažu veliki trud u pamćenju (ne shvatajući ili ignorišući činjenicu da veliki dijelovi znanja su skriveni daleko od strane nekih učenjaka) svih ostataka znanja, a to zauzvrat počinje da ga odvraća od obožavanja Allaha, subhanehu we te'ala i dovodi ga dotle da preuzme netačne logičke koncepcije po pitanjima vjere. Ovo, pak, prouzrokuje nepotpun iman, njegovu slabost i bolest srca.

Studenti su skloni ka tome da padaju u običajenu pogrešku odlučnog sticanja znanja kako bi zadobili stepen istinoljubivih tj. nositelja pravog znanja (koji nemaju pogrešnu namjeru), ali to čine bez razmatranja činjenice da traženi stepen neće biti postignut ukoliko se ignoriše odgovornost za obavezni džihad (odbrana istine koja je izbrisana iz nastavnog plana i programa). Bježanje od džihada je znak slabe iskrenosti. To je džihad koji čini razliku između istine i laži. Rekao je Allah Svevišnji:

“Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju i poslije više ne sumnjaju i bore se na Allahovu putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni.” (El-Hudžurat, 15)

Treća prepreka je pogreška savjetnika i nastavnika

To je kada prestanu obavljati svoju dužnost poticaja studenata i muslimana u cijelini da idu u džihad. Oni bi trebali ohrabrivati na džihad, kao što Svemogući kaže:

“Zato se bori na Allahovom putu, ne obavezujući osim sebe, a vjernike podstiči! Možda će Allah zaustaviti silu onih koji ne vjeruju, jer Allah je silniji i kazne Njegove su strožije!” (En-Nisa, 84)

Dok motiviraju svoje učenike da slijede akidu selefa ovog ummeta, memorišući unakaženi nastavni plan, nastavnici su prinuđeni počiniti drugu grešku. Oni neće i ne mogu napraviti bilo kakve pokušaje da se približe u dostizanju selefijske metodologije, načina i oblika njihovog vođenja džihada. Možete vidjeti osobu koja poziva na slijeđenje selefijeskog pravca, ali on sam preferira sekularnu stranu i sakriva istinu. Ova osoba je veoma blizu židovskim rabinima koji su sami izazvali Allahovu srdžbu.

Osim navedenog, hatibi (propovjednici) i učitelji su izabrali pogrešan način podržavanja islama, način koji je postavljen od strane otpadničkih vladara. To je put gdje nema mjesta za džihad, sredstvo za opstanak ummeta protiv krstaša i džehennemske vatre.

Izbrani put ovih propvjednika nije džihad. I taj njihov put neće donijeti nikakve promjene za ummet, neće preusmjeriti agresiju na drugu stranu, neće biti obezbjeđena sigurnost svakoj osobi i neće odstraniti strah. Taj put će samo odvući ummet na pogrešnu stranu, put od kojeg ovi propovjednici nikada neće odustati, ni pod kojim uvjetima. Oni su već povukli sebe i svoje sljedbenike daleko od rasuđivanja i od džihada. Oni se ne ustručavaju da borbu gledaju iz daleka (tj. da ne učestvuju u njoj, op.PV.). Oni su među onima za koje Uzvišeni Allah kaže:

“Oni misle da saveznici još nisu otišli. A kad bi saveznici opet došli, najdraže bi im bilo da su među beduinima u pustinji – i da se raspituju za vas; a da s vama ostanu, malo bi se borili.” (El-Ahzab, 20)

Među ostalim pogreškama odvraćanja od džihada koje su počinili propovjednici i učitelji je korištenje propagandne terminologije kršćana i otpadnika, kao što su sloboda, demokratija, ljudska prava itd. Oni su žurno usvojili te slatke riječi i bili su prevareni njihovim lažnim vrijednostima, iako iza svega toga stoje nevjernici koji ne vjeruju u budući svijet. Oni su počinili još više grijeha dok su slušali one riječi koje su ih mamile, a bile su ukrašene rječitošću i prenošene putem većine medija i satelitskih programa.

Allah Svevišnji je rekao da su oni koji pokušavaju ljude da zavedu i skrenu sa Njegovog puta – šejtani, od ljudi i džinna, to jest neprijatelji Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Allah, subhanehu we te'ala je rekao o njima:

“Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinna, koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli; a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju; i da bi srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju bila sklona tome i zadovoljna time, i da bi počinili grijehe koje su počinili.” (Al-An'am; 112-113)

Kako mogu tragatelji za znanjem biti zadovoljni sa spletkama i slatkim riječima, naginjući ka propagandnim napadima, koji ne donose istinu nego je mijenjaju sa lažima korištenjem obmanjivačke terminologije i „slatkih“ riječi?

Jedna od tih riječi je “sloboda”, koja u razumijevanju kršćana i njihovih pomagača sekularnog načina života, znači osloboditi se od vjere, morala i lijepih manira. To je značenje te riječi i protivna je principima pokornosti Allahu i Poslaniku, sallallahu alejhi we selem. Drugim riječima, to je odbijanje i pobuna protiv obožavanja Allaha. To je sloboda šejtana među ljudima, Amerikanaca i onih koji slijede njihovu “demokratiju” i “ljudska prava”.

Ustvari, oni nisu slobodni, nego su zarobljenici šejtana i džinna, koji su poslani da se bore protiv Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kao što Allah spominje u časnom Kur'anu:

“Zar ne vidiš da Mi šejtane na nevjernike šaljemo da ih što više na zlo navraćaju?” (Merjem, 83)

Allah, subhanehu we te'ala, također kaže:

“Onome ko se bude slijepim pravio pred Opomenom Svemilosnog, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati” (Ez-Zuhruf, 36)

Oni su pobunjenici protiv pravosuđa Allaha i rade po vlastitoj strasti i klanjaju se šejtanu, slavnim osobama i tiranima koji su postavili svoje zakone i tjeraju mase da se klanjaju šejtanu i odvraćaju od Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi we sellem.

Osoba može biti oslobođena od robovanja tagutima i tiranima samo preko tewhida (potpuno vjerovanje u Allahovu jednoću) i poslušnosti prema propisima Allaha Svevišnjeg. Islam je donio obožavanje Allaha, a ne zapadnjačku „slobodu“, jer obožavanje je glavni cilj zbog čega je Allah stvorio čovjeka.

Allah Uzvišeni kaže:

“Ljude i džinne sam stvorio samo zato da mi ibadet čine.” (Ad-Darijat, 56)

Allah nas je stvorio da se samo Njemu klanjamo ne pripisivajući Mu druga.

Ako bi učenjaci vodili raspravu sa otpadnicima, licemjerima u skladu sa ovim ajetom, kako bi udovoljili Allahu, onda nikada ne bi zalutali, niti posumnjali u Allahove riječi, niti menhedž (pravac, put).

Ali, ako zaboravi zbog čega je stvoren i pokušava zadovoljiti svoje gledatelje, čitatelje među kršćanima i otpadnicima, onda bez sumnje on će zapasti u grešku, te će pripisati Allahovoj vjeri ono što joj ne pripada (kao što su demokratija, zapadnjačka sloboda, itd.).

Učenjaci bi se trebali suosjećati i brinuti za svoju braću mudžahide i pomagati ih, umjesto što se bore protiv mudžahida da bi zadovoljili Allahove neprijatelje – kafire i munafike, približavajući se njima, ogovarajući i klevećući mudžahide.

Nakon svega, ako učenjak mrzi  Allahove neprijatelje, ali se distancira od mudžahida i pravednika, on bi zbunio i podijelio ljude oko sebe i izgubio uzvišenost puta, snagu i džihad. Na taj način on će protraćiti svoju misiju i snagu i postat će ponižen od strane nevjernika i licemjera. On neće dobiti ništa, niti će biti u redovima mudžahida da pomogne ummetu.

Nevjernici, licemjeri i njihovi mediji bi ovog učenjaka poštedili uznemiravanja, ako dosegne takav stupanj poniženja i maloumnosti pa pristane da im da fetve kojima bi spletkarili protiv ummeta, a da zauzvrat dobije neke mrvice blagostanja i podijeli sa njima gnjev koji ih zadesi.

Allah Uzvišeni kaže:

“I zamalo da te oni odvrate od onoga što ti Mi objavljujemo, da bi protiv Nas nešto drugo iznio, i tada bi te oni smatrali prijateljem. A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio i tada bismo ti doista dali da iskusiš dvostruku muku u životu i dvostruku patnju poslije smrti; tada ne bi nikoga našao ko bi ti protiv Nas pomogao.” (El-Isra; 73-75)

Allah, subhanehu we te'ala, također kaže:

“I sudi im prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i čuvaj ih se da te ne odvrate od nečega što ti Allah objavljuje.  A ako se okrenu, ti onda znaj da ih Allah želi zbog nekih grijehova njihovih kazniti. A mnogi ljudi su, zaista, neposlušnici. Zar oni da traže da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?” (Al-Maida, 49-50)

Uistinu, učenjakov poziv na istinu i džihad je znak Allahove milosti prema svome ummetu, pa čak i kada bi bio u zatvoru, njegov poziv iza zidova i rešetaka neće biti zanemaren od Allaha.

Ali, ako učenjak skriva istinu i gluh je i nijem za džihad, a ponizan je pred neprijateljem, onda je njegova misija završena. Ne bi mu koristilo kada bi svi mediji bila na njegovoj strani i plasirali njegove izmišljene fetve, koje islam nikako neće promijeniti. A ummet će se vratiti islamu svakako, jer je Allah Svevišnji obećao pobjedu, a znakovi pobjede su već tu.

Nad učenjacima i njihovim studentima je obaveza da idu u džihad u zemlju rata da se pridruže jedinicama mudžahida, da pomognu braću mudžahide. Oni će ih pomoći u povećavanju njihovog znanje o istini i u jačanju njihovog imana. Allah Svevišnji je blagoslovio muslimane džihadom na Njegovom putu, dužnosti koja se izvršava imecima (uspostavom i pružanjem logistike mudžahidima, hranjenjem njih i vođenjem računa o njihovim porodicama itd.), životima (ustajanjem i fizičkom borbom protiv Allahovih neprijatelja) i jezicima (pokrećući intelektualni rat kako bi se obznanila istina). Oni imaju obavezu ići do krajnje granice da izdrže fizički i psihički pritisak neprijatelja Allaha: kršćana, židova i otpadnika od vjere.

Ebu Umar Ibn Sejf (šehid, inšaAllah)

Izvor: Kavkaz centar

Prijevod: Kavkaski emirat

Obrada: Put vjernika



[i] Šehadet – pogibija na Allahovom putu

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz