U noći između 31. januara i 1. februara 2000. godine, otprilike 3.000 do 4.000 mudžahida koji su branili Grozni, krenulo je u proboj nakon što je Šamil Basajev odlučio da se povuče iz glavnog grada Čečenije, okružen ruskim trupama, kako bi održao borbene snage i nastavio bitke.
Nakon izviđanja utvrđen je pravac proboja. Mudžahidi su napredovali prema oblasti Alkhan-Kali (Jermolovka). U tom pravcu Rusi su postavili nekoliko redova minskih polja čime su isključili svako očekivanje povlačenje Šamila Basajeva tim putem.
Mudžahidi su znali da povlačenjem tim putem riskiraju živote zbog minskog polja, nakon čega komanda mudžahida odlučuje da komandanti krenu na čelo kolone kako bi svojim tijelima očistili put običnim mudžahidima. Šamil Basajev je predvodio jedinice.
U ovom prodoru, mnogi poznati čečenski emiri, koji su spasili mudžahide po cijenu života, postali su šehidi, inšaAllah. Ovaj neviđeni podvig zauvijek će ostati upisan u historiju čečenskog naroda kao primjer hrabrosti, časti, herojstva i dostojanstva komandanata.
Nakon probijanja obruča u kojem su postali šehidi, inšaAllah, prema različitim procjenama, od 150 do 250 mudžahida (VIDEO), ruska propaganda je, kao i obično, počela da priča o “lukavom planu” kojim su hrabri ruski generali “namamili militante u zamku.”
O tome šta se zaista dogodilo i da je proboj čečenskih mudžahida bio potpuno iznenađenje za Ruse, ispričao je krvavi dželat i sadista, ratni zločinac general Šamanov.
U jesen iste godine, već kao guverner Uljanovske oblasti, Vladimir Šamanov je dao intervju listu Zavtra, u kojem je otkrio neke od “državnih tajni” tih događaja:
– Kako je planirana ova operacija?
Ovu operaciju niko nije posebno pripremao. Došlo je do potpunog kraha plana koji su snage Ministarstva unutrašnjih poslova usvojile za “čišćenje” Groznog. Ali do tog vremena uspjeli smo izgraditi koridor po kojem smo, iako ograničeni u snazi i sredstvima, još uvijek bili u stanju militante privuči na povlačenje. A onda smo osam dana neprekidne potjere uništili te formacije koje su pobjegle iz Groznog.
– Dakle, nije bilo operacije “Lov na vukove”, iako će, sigurni smo, u vojnoj historiji ostati pod ovim imenom i vezati se uz vaše ime. Šta se desilo?
Bilo je sledeće. Bilo je moguće postaviti tri reda minskih polja. Iskreno, nismo očekivali da će toliki broj militanata krenuti u našem pravcu. Čekali smo 300 ljudi, pa 500 maksimalno. Zato što smo vjerovali da će glavne snage sa Basajevim i Hattabom otići na Shali-Serzhenyurt-Vedeno.
Kao što je general Šamanov rekao, Rusi nisu očekivali povlačenje Čečena u pravcu njihovih položaja, već su im bili ostavili prolaz u drugom smjeru gdje im je, kako se nagađa, bila postavljena zasjeda koju je Šamil Basajev predvidio.
Prisjećanja radi, opsada Groznog bila je najveća ruska bitka u modernoj historiji, bitka koja je odnijela najmanje 1100 života ruskih vojnika. Tadašnji ruski predsjednik Boris Jeltsinj zbog gubljenja zamaha u ofanzivi na Grozni dao je ostavku, nakon kojeg dolazi Vladimir Putin koji naređuje opšti pokolj čečenskog stanovništva i devastaciju grada.
Šamil Basajev je nakon zadavanja velikog gubitka Rusima povukao jedinice na planine u južnoj Čečeniji odakle je otpor nastavljen u nekoliko narednih godina.
Kavkaz-Centar/Ummet Press
Moguće povezani članci:
Kako je odred Šamila Basajeva zauzeo ruski grad Budjennovsk i primorao Rusiju na pregovore i kapitulaciju u Čečeniji
26 godina od Kizljarske operacije: Ruska zasjeda čečenskom odredu postaje zamka za ruske trupe
Amr ibn Ma'd Jekrib – junak bitke na Kadsijji
Zvjerstva nisu zaboravljena – 10 godina od masakra u Džoharu (Groznom)