” إِنَّمَا الْأَعْمَالُ بِالنِّيَّاتِ وَإِنَّمَا لِكُلِّ امْرِئٍ مَا نَوَى فَمَنْ كَانَتْ هِجْرَتُهُ إِلَى دُنْيَا يُصِيبُهَا أَوْ إِلَى امْرَأَةٍ يَنْكِحُهَا فَهِجْرَتُهُ إِلَى مَا هَاجَرَ إِلَيْهِ.”
Od vođe pravovjernih Omera Ibnu-l-Hattaba radijallahu anhu se prenosi da je rekao:
“Zaista se djela vrednuju prema nijjetima (namjerama) i zaista svakom čovjeku pripada ono što namjerava! Pa onaj ko učini hidžru Allahu i Njegovom Poslaniku, njegova hidžra je Allahu i Njegovom Poslaniku; a onaj ko učini hidžru radi dunjalučke koristi ili zbog žene da bi je oženio – njegova hidžra je za ono za što ju je i učinio.”1
Pojasnio je šejh Ibn Usejmin – Allahu mu se smilovao – u komentaru hadisa o hidžri (preseljenju) da nije dozvoljen put (putovanje) u nevjerničke zemlje osim pod tri uslova:
-
- ilm (znanje)
- tuka (bogobojaznost) i
- hadže (potreba),
pa kaže:
“Nije dozvoljeno čovjeku muslimanu putovanje u nevjerničke zemlje osim pod tri uslova:
1 Da je osoba koja putuje učena, da ima znanje koje će odagnati od njega šubhe (sumnje, iskušenja) zato što nevjernici žele da ubace šubhe muslimanima u pogledu njihove vjere, Poslanika, Knjige te uopćeno u njihovog ahlaka (morala) i u svim stvarima drugim želeći time da čovjek bude u sumnji i nedoumici oko vjere. Od stvari koje su poznate muslimanima jeste ukoliko bi čovjek sumnjao u nešto od vjere a za što je obavezno da se vjeruje (ima potpuno ubjeđenje) – pa on ne bi time upotpunio ono što se od njega traži. Tako iman (ubjeđenje, vjerovanje) u Allaha, meleke, Njegove Knjige, Poslanike, Sudnji dan, kader (određenje) – obaveza je da istinski vjeruje i da je ubjeđen u sve navedeno, ukoliko bi posumnjao u bilo što od toga, pa on bi time postao kjafir (nevjernik).
2 Da bude bogobojazan, da ima jak iman koji će ga sačuvati od strasti i prohtjeva. Čovjek koji nema jaku vjeru kada otputuje u nevjerničke zemlje uroni u dunjalučka iskušenja koja mu se nude tamo kao što su: nemoral, blud, alkohol, droga i druge haram stvari!
3 Da osoba koja putuje bude od onih koje su u potrebi za tim, kao da bude bolesna te putuje da se liječi u nevjerničkoj zemlji ili da bude u potrebi za znanjem (naukom) a to ne može da nađe u islamskim zemljama, ili pak čovjek bude u potrebi da putuje radi trgovine te otputuje obavi posao zatim se vrati u svoju zemlju – ono što je bitno jeste da bude u nekoj od potreba (nužnosti) koje ne može da nađe u islamskim zemljama.
Na osnovu svega rečenog smatram da oni koji putuju u nevjerničke zemlje radi odmora (putovanja, uživanja), smatram da su oni grešnici i da svaki kurš (količina novca) potrošen na ovo putovanje je haram njima i razbacivanje za koje će biti pitani na Sudnjem danu kada ne budu našli niti mjesto niti prostor da se raskomote a niti da se naslađuju u njemu!
Autor: Muhammed ibn Salih el-Usejmin
Izvor: Islamhouse
Obrada: Putvjernika
Fusnota:
1 Hadis bilježi imam Buhari pod brojem:1, knjiga: Početak Objave, Poglavlje: Kako je počela objava Poslaniku sallahu alejhi ve sellem. I Muslim pod brojem:1097,Knjiga o upravi,poglavlje:Riječi Poslanika sallahu alejhi ve sellem:”Zaista se djela vrednuju prema namjerama.” sa drugačijim tekstom!
