Propis putovanja u nevjerničke zemlje: islamski stav o imetku utrošenom pri tome putovanju

Popularno na sajtu

إِنَّمَا الْأَعْمَالُ بِالنِّيَّاتِ وَإِنَّمَا لِكُلِّ امْرِئٍ مَا نَوَى فَمَنْ كَانَتْ هِجْرَتُهُ إِلَى دُنْيَا يُصِيبُهَا أَوْ إِلَى امْرَأَةٍ يَنْكِحُهَا فَهِجْرَتُهُ إِلَى مَا هَاجَرَ إِلَيْهِ.”

Od vođe pravovjernih Omera Ibnu-l-Hattaba radijallahu anhu se prenosi da je rekao:

“Zaista se djela vrednuju prema nijjetima (namjerama) i zaista svakom čovjeku pripada ono što namjerava! Pa onaj ko učini hidžru Allahu i Njegovom Poslaniku, njegova hidžra je Allahu i Njegovom Poslaniku; a onaj ko učini hidžru radi dunjalučke koristi ili zbog žene da bi je oženio – njegova hidžra je za ono za što ju je i učinio.”1

Pojasnio je šejh Ibn Usejmin – Allahu mu se smilovao – u komentaru hadisa o hidžri (preseljenju) da nije dozvoljen put (putovanje) u nevjerničke zemlje osim pod tri uslova:

    1. ilm (znanje)
    2. tuka (bogobojaznost) i
    3. hadže (potreba),

pa kaže:

“Nije dozvoljeno čovjeku muslimanu putovanje u nevjerničke zemlje osim pod tri uslova:

1 Da je osoba koja putuje učena, da ima znanje koje će odagnati od njega šubhe (sumnje, iskušenja) zato što nevjernici žele da ubace šubhe muslimanima u pogledu njihove vjere, Poslanika, Knjige te uopćeno u njihovog ahlaka (morala) i u svim stvarima drugim želeći time da čovjek bude u sumnji i nedoumici oko vjere. Od stvari koje su poznate muslimanima jeste ukoliko bi čovjek sumnjao u nešto od vjere a za što je obavezno da se vjeruje (ima potpuno ubjeđenje) – pa on ne bi time upotpunio ono što se od njega traži. Tako iman (ubjeđenje, vjerovanje) u Allaha, meleke, Njegove Knjige, Poslanike, Sudnji dan, kader (određenje) – obaveza je da istinski vjeruje i da je ubjeđen u sve navedeno, ukoliko bi posumnjao u bilo što od toga, pa on bi time postao kjafir (nevjernik).

2 Da bude bogobojazan, da ima jak iman koji će ga sačuvati od strasti i prohtjeva. Čovjek koji nema jaku vjeru kada otputuje u nevjerničke zemlje uroni u dunjalučka iskušenja koja mu se nude tamo kao što su: nemoral, blud, alkohol, droga i druge haram stvari!

3 Da osoba koja putuje bude od onih koje su u potrebi za tim, kao da bude bolesna te putuje da se liječi u nevjerničkoj zemlji ili da bude u potrebi za znanjem (naukom) a to ne može da nađe u islamskim zemljama, ili pak čovjek bude u potrebi da putuje radi trgovine te otputuje obavi posao zatim se vrati u svoju zemlju – ono što je bitno jeste da bude u nekoj od potreba (nužnosti) koje ne može da nađe u islamskim zemljama.

Na osnovu svega rečenog smatram da oni koji putuju u nevjerničke zemlje radi odmora (putovanja, uživanja), smatram da su oni grešnici i da svaki kurš (količina novca) potrošen na ovo putovanje je haram njima i razbacivanje za koje će biti pitani na Sudnjem danu kada ne budu našli niti mjesto niti prostor da se raskomote a niti da se naslađuju u njemu!


Autor: Muhammed ibn Salih el-Usejmin
Izvor: Islamhouse
Obrada: Putvjernika

Fusnota:

1 Hadis bilježi imam Buhari pod brojem:1, knjiga: Početak Objave, Poglavlje: Kako je počela objava Poslaniku sallahu alejhi ve sellem. I Muslim pod brojem:1097,Knjiga o upravi,poglavlje:Riječi Poslanika sallahu alejhi ve sellem:”Zaista se djela vrednuju prema namjerama.” sa drugačijim tekstom!

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

%d bloggers like this: