Propisanost istigfara nakon namaza:
Nakon pet dnevnih namaza propisan je istigfar. Kada imam i me'mum (onaj ko klanja iza imama) predaju selam tri puta će reći estagfirullah. Ukoliko čovjek nije bio skrušen u namazu ili je bio u gafletu, počinio je grijeh, stoga dolazi istigfar. Kada u našem namazu ne bi bilo manjkavosti osim slabe skrušenosti to bi bilo dovoljno kao povod donošenja istigfara. Zato je istigfar propisan pa makar i čovjek ne bio svjestan da je počinio kakav grijeh, jer se kod insana mora naći manjkavost. Istigfar briješe grijehe i sebeb je Allahovog zadovoljstva.
Istigfar ne treba biti samo na jeziku bez poklapanja srca, jer će njegov uticaj tada biti slab. Ali kada se njegovo izgovaranje jezikom poklopi sa srcem tada će istigfar biti koristan i njegov uticaj jak. Niko od ljudi nije neovisan od istigfara. Svako od nas ima veliku potrebu za istigfarom jer čovjek pogriješi svjesno ili nesvjesno a istigfar briše ono što čovjek počini od loših djela.
Izgovaranje istigfara tri puta nakon namaza:
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je nakon svakog farz namaza tri puta donosio istigfar, kako je došlo u hadisu kod imama Muslima od Sevbana, radijellahu anhu, da je rekao: „Kada bi završio namaz Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi tri puta rekao estagfirullah.“
Riječi „Allahumme kini azabeke jevme tebasu ibadeke – Allahu moj, sačuvaj me Tvoje kazne na dan kada proživiš Tvoje robove“, nakon namaza.
Hadis Ibn Bera'a kod Muslima: „Kada bi klanjali namaz iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, voljeli bi da budemo sa njegove desne strane kako bi se licem okrenuo prema nama. Pa sam ga tako čuo kako govori: ‘Allahumme kini azabeke jevme tebasu ibadeke – Allahu moj, sačuvaj me Tvoje kazne na dan kada proživiš Tvoje robove’.“ Ovaj hadis je slab zbog tri stvari:
Prva stvar: Ibnul Bera je nepoznat, iako se ovoj slabosti može prigovoriti činjenicom da je imam Muslim ovaj hadis spomenuo u usulima (osnovama).
Druga stvar: Ibnul Bera se izdvojio u prenošenju ovog habera a njegovo izdvajanje se ne prihvata.
Treća stvar: razilaženje oko hadisa u pogledu toga kada se on izgovara. Ispravno je da se ove riječi trebaju izgovoriti prije spavanja, te da onaj ko legne u svoju postelju propisano mu je tada reći: „Allahumme kini azabeke jevme tebasu ibadeke – Allahu moj, sačuvaj me Tvoje kazne na dan kada proživiš Tvoje robove.“ Što se tiče izgovaranja ovih riječi poslije namaza to je sporno zbog pomenutih mahana tako da se ne treba izgovarati poslije namaza.
Vjerodostojnost hadisa: „Allahumme edžirni minen nar – Allahu moj sačuvaj me vatre“, sedam puta poslije akšama i sabaha.
Ovaj hadis bilježi Ebu Davud u svom Sunenu od Abdur- Rahmana ibn Hassana, on od Harisa ibn Muslima, a on od svog oca Harisa, a on od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U prenošenju od Abdur – rahmana ibn Hassana postoji razilaženje, a Haris ibn Muslim je nepoznat a uz to se izdvojio u prenošenju ovog hadisa, tako da je hadis slab. Neki rade po njemu pod izgovorom da hadis govori o dobrim djelima (fedailul e'amal), međutim to je sporno, jer se u hadisu spominje određeno vrijeme (poslije akšama i sabaha) i određeni broj (sedam puta), a za to je potreban vjerodostojan dokaz. Stoga ne treba biti popustljiv u dozvoli postupanja po slabom hadisu u ovakvim stvarima.
Iz djela: “Fetve o namazu – odabrani stavovi šejha Sulejmana el Ulvana”
Prijevod: Put vjernika
Još fetvi o namazu čitaj ovdje.
