Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu, draga braćo.
Danas smo kod pete epizode serijala „U odbranu šerijata“.
Naša braća koja brane ideju postepenog sprovođenja šerijata navode kao dokaz hadis u kojem Allahov Poslanik ﷺ kaže Muazu ibn Džebelu, kada ga je poslao u Jemen:
”Ti ideš sljedbenicima Knjige. Prvo ih pozovi svjedočenju da je samo Allah istinski Bog i da je Muhammed Njegov Poslanik. Ukoliko to prihvate, poduči ih da im je Allah stavio u obavezu pet namaza u toku dana i noći. Ukoliko i to prihvate, poduči ih da im je Allah stavio u obavezu zekat na imovinu, koji će se uzimati od njihovih imućnih i dijeliti njihovim siromašnima. Ako i to prihvate, onda pazi da im (na ime zekata) ne uzimaš najbolju imovinu. Pazi se dove onoga kome je nasilje učinjeno, jer između nje i Allaha nema nikakve pregrade.” Hadis je sahih i bilježi ga Buhari.[1]
Ali, gdje je u ovom hadisu dokaz za postepenost o kojoj oni govore kada je riječ o primjeni šerijata?
Ovaj hadis nas ne uči postepenom sprovođenju propisa, nego redoslijedu prioriteta u pozivanju ljudi u vjeru i objašnjavanju šerijata.
Šehadet (svjedočenje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik) je temelj islama i osnova vjere, i nije mudro pozivati ljude na namaz dok nisu priznali i prihvatili šehadet. Zatim, nakon šehadeta, namaz je najvažniji stub islama, pa dolazi zekat, i tako redom.
Ali, zapitajmo se:
– Da li je Poslanik ﷺ rekao Muazu: „Ne proglašavaj šerijat vrhovnim autoritetom nad stanovnicima Jemena, jer će neki među njima odbiti to priznati“?
– Ili mu je rekao:
„Dok stanovnici Jemena ne nauče namaz i ne počnu davati zekat, ostavi njihove zakone koji su u suprotnosti sa šerijatom takvima kakvi jesu i presuđuj među njima po njihovim običajnim zakonima“?
– Da li je Poslanik ﷺ rekao Muazu:
„Ako te ne poslušaju i ne budu klanjali, postupaj s njima postepeno prema nekom vremenskom planu, i uvjeri ih da im šerijat nećeš nametati silom, nego da ćeš ih pitati šta od šerijata žele da se primijeni?“
– Da li mu je rekao:
„Dajem ti, Muaze, ovlaštenje da sam procijeniš kada je pravo vrijeme da ukineš postojeće zakone u Jemenu i zamijeniš ih šerijatskim zakonima?“
– Da li mu je rekao:
„Pošto Kur’an nije odmah zabranio alkohol, ni ti ga ne zabranjuj stanovnicima Jemena odjednom?“
– Da li je Poslanik ﷺ rekao Muazu:
„Ako u Jemenu zatekneš siromaštvo i nesigurnost, prvo obezbijedi hranu siromašnima i posao nezaposlenima, pokaži im svoju ekonomsku sposobnost, pa tek onda primijeni šerijat?“
– Da li mu je rekao:
„Na početku se usredotoči samo na vjerovanje (akidu) i moral, a nemoj primjenjivati hudude (šerijatske kazne), jer bi ih stanovnici Jemena mogli teško prihvatiti. Ako neko ukrade ili počini blud, presudi po njihovim običajnim zakonima, a ne po šerijatu?“
– Da li mu je rekao:
„Nastoj da stekneš naklonost stanovnika Jemena, pa makar bilo na račun šerijata, i uvjeri ih da poštuješ volju većine, kako se ne bi pobunili protiv tebe ili se udružili s Perzijancima ili Rimljanima protiv tebe?“
– Da li mu je rekao:
„Umiri stanovnike Jemena i reci im da će oni koji odbijaju šerijat biti poštovana i zaštićena skupina, koja će učestvovati u izgradnji novog jemenskog društva i u donošenju (državnih) odluka?“
Postoji li, braćo, bilo koja verzija (ar. rivajet) hadisa u kojoj je Poslanik ﷺ rekao išta od ovoga? I da li je uopće zamislivo da bi Poslanik ﷺ naredio Muazu išta slično ovome?
Zatim, braćo moja, hadis ne spominje post o Ramazanu. Ako bi Poslanik ﷺ poslao Muaza tokom Ramazana, da li bi to značilo da Muaz ne bi smio tražiti od stanovnika Jemena da poste te godine — pod izgovorom „postepenog sprovođenja šerijata“? I ako bi ih Muaz ipak pozvao na post, da li bi prema njihovom tumačenju time počinio grijeh, jer je „prekršio Poslanikov navodni plan o postepenosti“?
Da li bi, ako bi Muaz bio poslan neposredno prije Ramazana, imao slobodu da sam odluči hoće li uvesti obavezu posta za stanovnike Jemena te godine ili ne — jer je, navodno, on taj koji određuje brzinu postepenosti o kojoj se danas govori?
Zatim, braćo, islamskih propisa je veoma mnogo, a Poslanik ﷺ je u hadisu spomenuo samo šehadet, namaz i zekat. Pa šta je onda s ostalim naredbama i propisima? Zar je moguće da je Poslanik ﷺ prepustio Muazu da sam odlučuje kada je pravo vrijeme da uvede post, hadždž, pomaganje potlačenih, zabranu kamate, alkohola, krađe, razgolićavanja, monopola, mita i drugih zabranjenih stvari?
Zatim, zagovornici postepenosti kažu da treba najprije raditi na jačanju akide prije nego što se primijene šerijatski propisi i zakoni. Ali, Poslanik ﷺ je u ovom hadisu od akidetskih tema spomenuo samo šehadet. Pa ako bi se Poslanikovo navođenje šehadeta u hadisu razumijelo kao ograničavanje samo na šehadet, onda bi to značilo da je Muaz trebao pozivati ljude na namaz i zekat prije nego što ih poduči vjerovanju u Sudnji dan, meleke, knjige i kader! Zar to ima ikakvog smisla?!
Također, postoji li u hadisu išta što ukazuje da bi, ako stanovnici Jemena ne bi prihvatili šehadet, Poslanik ﷺ dozvolio da ostanu u tome i da ih ostavi na miru? Dakle, braćo, ovaj hadis nema nikakve veze s postepenim sprovođenjem šerijata o kojem se danas govori. Stvar je sasvim jasna onome ko se malo dublje zamisli.
U brojnim hadisima vidimo da je Poslanik ﷺ različitim narodima i plemenima davao različite naredbe i zabrane — ne zato što se radilo o postepenosti, nego zato što je svakoj skupini govorio ono što im je u tom trenutku bilo najpotrebnije.
Na primjer, kada mu je delegacija plemena Abdul-Kajs došla, Poslanik ﷺ im je naredio četiri stvari i zabranio četiri stvari. Rekao im je:
‘Naredio im je vjerovanje u Allaha Jedinoga i upitao: “Znate li štaje vjerovanje u Allaha Jedinoga?” – Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju – odgovorili su.
– “Svjedočiti – kazao je Poslanik – da nema Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik; klanjati namaz; dijeliti zekat; postiti mjesec ramazan i da dajete petinu ratnog plijena (ar. el-Humus).” A zabranio im je četvero: držanje soka u vrču, posudi od tikve, posudi od palminog panja i nasmoljenoj posudi (a to su posude u kojima se pripremala rakija).’ Hadis je muttefekun alejhi.[2]
Dakle, u ovom hadisu Poslanik ﷺ spominje post Ramazana, davanje petine od ratnog plijena, i zabranu posuda u kojima se pravio alkohol — dok se ništa od toga ne spominje u hadisu o Muazu. Znači li to da je Poslanik ﷺ koristio postepenost u propisivanju ili sprovođenju šerijatskih propisa prema delegaciji Abdul-Kajsa koja se razlikovala od one postepenosti prema stanovnicima Jemena?!
Jasno je, dakle, da ovo nema nikakve veze s postepenošću. A dotične naredbe i zabrane nisu navedene u smislu ograničenih i jedinih primjera.
Hadis nas, zapravo, uči tome da kada dođeš među ljude koji ne poznaju propise islama, treba da im redoslijedom predstaviš najvažnije propise, kako se ti propisi ne bi nagomilali na njih pa da ne budu u stanju ni naučiti ih ni primijeniti.
Namaz je stvar neposredne i hitne važnosti, i stanovnicima Jemena je bilo neophodno da ga odmah nauče — jer čim prime islam, namaz im odmah postaje obavezan. Što se tiče posta, njegovo poučavanje i objašnjavanje onoga što ga kvari može se odgoditi do pred Ramazan. A hadždž je, kao što je poznato, obaveza jednom u životu, i to na odgodu (ar. et-Terahi), tj. ne mora se izvršiti odmah.
A jedno od poznatih pravila usuli-fika jeste i: „Dozvoljeno je odgoditi pojašnjenje (ar. el-Bejan) do vremena kada za njim nastupi potreba.“
Također, iz hadisa shvatamo jednu izuzetno važnu stvar, a to je da su stanovnici Jemena, onog trenutka kada izgovore „La ilahe illallah, Muhammedun Resulullah“, time objavili potpunu predanost Allahu i prihvatili potčinjavanje Njegovom šerijatu.
Dakle, od tog trenutka ni za jedan propis koji im se naredi neće reći „ne“, jer su već priznali Allahovu jednoću u božanstvu, gospodarstvu i zakonodavstvu. Nakon toga, svaki novi slučaj koji se pojavi, Muaz će u tome presuditi po šerijatu Uzvišenog Allaha, a čiju jednoću u božanstvu, gospodarstvu, i zakonodavstvu su oni već posvjedočili.
Pa gdje je to onda od teze o postepenom sprovođenju šerijata na koju se neki danas pozivaju?
To je samo pitanje redoslijeda prioriteta u objašnjavanju i podučavanju, a ne pitanje postepenosti u robovanju Allahu i pokoravanju Njegovim propisima. Jer, od trenutka izgovaranja šehadeta — objave potpunog robovanja i pokornosti Allahu — šerijat je već primijenjen.
Pa ako niko od stanovnika Jemena ne obavi hadždž nakon dotične obznane, jer sezona hadždža još nije nastupila; i ako niko od njih ne počini blud zbog kojeg bi se trebala izvršiti šerijatska kazna, da li ćemo zbog toga reći da šerijat još uvijek nije sproveden u potpunosti?! Naravno da to nećemo reći nikada. Zato što je šerijat u cijelosti primijenjen.
Gdje je ovo u odnosu na današnje pozive da se sekularni i laički zakoni zadrže onakvim kakvim jesu trenutno, te da se po njima sudi i parniči, sve dok se – vremenom – isti ne “islamiziraju” putem demokratskog procesa?!
Zatim, braćo moja, ako pogledamo historiju islamskih osvajanja u vrijeme Poslanika ﷺ, zatim pravednih halifa, pa i kasnije — da li je ikada zabilježeno da je postojala postepenost u primjeni islama, tako da bi se novim muslimanima dozvolilo, naprimjer, da piju alkohol ili čine blud godinu dana nakon prihvatanja islama, pa da im se tek kasnije to zabrani? Šerijatski propisi su se odmah i u cijelosti primjenjivali.
Ovo je opće poznato i potvrđeno prenošenjem iz generacije u generaciju da su islamski propisi i zakoni odmah uspostavljani u osvojenim zemljama. Ako neko posjeduje samo jedan historijski primjer kojeg ne znamo (a koji pokazuje suprotno), neka ga iznese.
Na kraju, u ovom hadisu postoji još jedna velika korist o kojoj želim govoriti — ali da ne bih predužio, ostavit ćemo to za narednu epizodu, inšaallah.
Sažetak epizode:
Hadis o Muazu nije dokaz za postepenost u primjeni šerijata, nego dokaz za redoslijed u objašnjavanju propisa islama onima koji su već prihvatili Allahovu vlast i spremni da se povinuju Njegovim naredbama.
Do sljedećeg susreta, ako Allah da. Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Izvor:
Iz serijala „Nusraten liš-šeriah“ (15 – 19 str.) od dr. Ijada Kunejbija, hafizahullah.
Autor: dr. Ijad el-Kunejbi, hafizahullah
Izvor: Iz serijala „Nusraten liš-šeriah“, 9. i 10. str.
Ostali dijelovi serijala ovdje
Fusnote:
[1] Buhari (1496), Muslim (19).
[2] Buhari (53), Muslim (17).
