Ibn Betta je rekao:
“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘Ko čuje da se pojavio Dedždžal, neka se udalji od njega najbrže što može, jer, tako mi Allaha, doći će mu čovjek, računajući da je vjernik, pa će postati njegovim sljedbenikom, zbog njegovih obmanjujućih sposobnosti.'”
Ovo su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je govorio suštu istinu, zato ne dopusti da te ponese visoko mišljenje o sebi, kao ni činjenica da si na Pravom putu, pa da se upustiš u razgovor sa sljedbenicima strasti pod izgovorom da se s njima raspravljaš ili provjeriš njihov stav, jer je njihova smutnja opasnija od samog Dedždžala, njihov govor je zarazniji od šuge i pogubniji za srce od vatre.
Poznavao sam ljude koji su ih u početku proklinjali i psovali, a zatim su se, želeći ih upozoriti, ukazati im na greške i odgovoriti na njihove zablude, počeli družiti s njima, i zajedno s njima provoditi vrijeme u opuštenoj atmosferi, sve dok ih oni svojim prikrivenim spletkama i suptilnim heretičkim idejama nisu pridobili na svoju stranu.
Spominje se da je Muhammed b. Es-Saib1, koji je bio poznat po svom slijeđenju sunneta, onako čisto iz znatiželje otišao do tih ljudi, kako bi čuo šta pričaju i kakva su njihova razmišljanja, no na kraju je i sam postao njihova žrtva i fanatični sljedbenik.”
(Zabilježeno u El-Ibani, br. 475, u poglavlju koje je naslovljeno Upozorenje na one koji razboljevaju ljudska srca i upropaštavaju vjerovanje – Babut-tehzir mine suh beti kavm jumeridune el-kulub ve jufiidune el-iman) A takvih primjera je mnogo.
Iz djela Strasti i njihov utjecaj na razilaženje
Autor: Abdullah b. Muhammed el-Gunejman
Priprema i naslov: Put vjernika
Fusnota:
1 Mubammed b. Es-Saib: Ebu-n-Nedre Muhammed b. Es-Saib el-Kelbi el-Kufi, prenosilac lažnih historijskih predaja i hadisa tako da je okarakteriziran kao lažov, ali i pored roga neki učenjaci su ipak zapisivali od njega. Umro je 204. godine po Hidžri i iza sebe je ostavio brojna pisana djela.
