Hadis 81: Džunub i haid (žena u hajzu) ne smiju čitati ništa od Kur'ana.
Hadis je slab. Pogledaj: Tahkik od Ibn Dževzija 1/108, En-nafile fil ehadisi ed-daife vel batile, hadis br. 150.
Hadis 82: Namaz sa misvakom je bolji za sedamdeset puta od namaza bez misvaka.
Hadis je batil (neispravan). Pogledaj Medžmu’ od Nevevija 1/331, Telhis 1/67, En-nafile fil ehadisi ed-daife vel batile, hadis br. 163.
Hadis 83: Namaz je stub vjere, ko ga uspostavlja uspostavio je svoju vjeru, a ko ga sruši srušio je svoju vjeru.
Hadis u ovoj formi je slab, međutim postoji puno drugih hadisa koji govore o važnosti namaza i kufru onoga ko ostavi namaz. Pogledaj: Mekasidul hasene, En-nafile fil ehadisi ed-daife vel batile, hadis br. 171.
Hadis 84: Kada Allah Svome robu odredi stepen kojeg on ne može postići svojim djelom, iskuša ga u tijelu, familiji i imetku a zatim mu podari sabur sve dok ne postigne taj stepen.
Hadis je slab. Pogledaj En-nafile fil ehadisi ed-daife vel batile, hadis br. 180.
Hadis 85: Kada su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekr došli do pećine, Ebu Bekr reče: Tako mi Allaha nećeš ući sve dok ja ne uđem prije tebe. Pa ako nešto bude zadesiće mene mimo tebe. Pa je ušao u pećinu i očistio je. Zatim je vidio rupe te je pocijepao svoj izar i začepio jednu a na druge dvije stavio svoje noge. Potom je rekao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da uđe te je on ušao, stavio glavu u krilo Ebu Bekra i zaspao. Ebu Bekra je zatim ujela zmija ali se on nije pomakao da ne bi probudio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Suze mu padoše na lice Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i on se probudi. Šta ti je o Ebu Bekre – upita ga Poslanik. Ujela me zmija – odgovori on. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pljunuo na mjesto uboda te je nestalo bola.
Hadis je jako slab. Pogledaj: Mizan od Zehebija 2/545, Lisanul mizan od Ibn Hadžera 3/491.
Hadis 86: Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao u pećinu Allah je poslao pauka koji je ispleo mrežu i dva goluba koja su napravila gnijezdo.
Hadis je slab. Pogledaj: Silsile ed-daife 3/339, Tahziru ed-daije 77.
Hadis 87: Za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio je mladić po imenu Alkame. Bio je vrlo marljiv u pokornosti Allahu, namazu, postu i sadaki. Razbolio se nakon izvjesnog vremena a zatim mu se bolest još više povećala. Njegova žena je poslala Allahovom Poslaniku čovjeka da ga obavijesti da je Alkame u smrtnim mukama. Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posla Bilala, Ammara i Suhejba da ga podstaknu na izgovaranje šehadeta. Oni odoše i zatekoše ga u smrtnim mukama te mu rekoše: Reci la ilahe illallah. Međutim on nije bio u stanju da izgovori šehadet. Oni obavijestiše Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on upita: Je su li njegovi roditelji živi? Da – odgovoriše – ima majku ali je ona jako stara. Poslanik posla čovjeka koji joj reče: Allahov Poslanik traži od tebe da dođeš ako si u stanju u suprotnom sjedi kući on će doći tebi. Ona reče: Ja sam preča da dođem njemu. Oslonila se na svoj štap, došla Allahovom Poslaniku, nazvala selam pa joj je on uzvratio selam i rekao: O majko Alkame, reci mi kakav je prema tebi bio tvoj sin Alkame? O Allahov Poslaniče, on je puno klanjao, postio i udjeljivao sadaku, ali ja sam ljuta na njega. Zašto – upita Poslanik. Zato što je davao prednost svojoj ženi nada mnom. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: Srdžba Alkamine majke je spriječila Alkamin jezik da izgovori šehadet. O Bilale donesi drva. Zašto o Allahov Poslaniče – upita Alkamina majka. Da ga pred tobom zapalim – odgovori Poslanik. Allahov Poslaniče, moje srce ne može izdržati da preda mnom zapališ moje dijete – reče ona. Poslanik joj tada reče: O Alkamina majko, Allahova kazna je još teža, zato ako želiš da mu Allah oprosti budi zadovoljna njime. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, neće mu kosristiti ni namaz, ni post ni sadaka dok god si ti ljuta na njega. Alkamina majka tada reče: Allahov poslaniče, prizivam Allaha, meleke i prisutne muslimane kao svjedoke da mu ja opraštam. Poslanik tada naredi Bilalu da ode do Alkame i vidi može li izgovoriti šehadet, te je Bilal otišao i na ulazu u kuću čuo Alkamu kako izgovara la ilahe illallah.
Kazivanje je jako slabo. Pogledaj: Mizan od Zehebija 2/4, Tahziru ed-daije 80.
Hadis 88: Od Enesa ibn Malika se prenosi da je neki čovjek iz Egipta došao Omeru ibnul Hattabu i rekao: O vladaru pravovjernih, tražim od tebe zaštitu od zulma. Natjecao sam se sa sinom Amra ibnul Asa i pretekao ga, pa me je on počeo udarati bičem i govoriti: Evo ti, ja sam sin časnih i uglednih. Omer naredi Amru da dođu on i njegov sin. Kada su došli Omer upita: Gdje je Egipćanin? Uzmi bič i udaraj. Egipćanin ga je počeo udarati. Enes, radijellahu anhu, kaže: Počeo ga je bičevati a mi smo voljeli da ga bičuje a nije prestao sve dok nismo priželjkivali da prestane. Omer tada reče: Udari sada Amra, a egipćanin mu odgovori: Vladaru pravovjernih udarao me je njegov sin i ja sam mu uzvratio. Omer tada reče Amru: Od kada ste porobili ljude a majke su ih rodile slobodnim? Amr reče: O vladaru pravovjernih, nisam znao za ovo niti me je iko obavijestio.
Priča je jako slaba. Pogledaj Tahziru ed-daije 147.
Hadis 89: Prenosi se da je Amr ibnul As rekao: Čudno li je kada nekom razumnom dođe smrt kako nam je ne opiše. Pa kada je njemu došla smrt njegov sin Abdullah ga upita: Oče moj ti si govorio da se čudiš razumnoj osobi kojoj dođe smrt kako nam je ne opiše. Opiši nam ti smrt jer razum je pri tebi. On reče: Sine moj, smrt je veća od toga da bi se mogla opisati ali ću ti opisati samo nešto od nje: Osjećam se kao da je na mom vratu brdo Redva i kao da mi duša izlazi kroz iglenu rupu.
Priča je jako slaba, čak, izmišljena. Pogledaj Tahziru ed-daije 175.
Hadis 90: Iblisova ispovjest. Dok su ashabi sjedili zajedno sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u kući jednog ensarije, iznenada je neko povikao: O stanovnici ovog doma, dozvoljavate li mi da uđem, jer mi nešto trebate. Poslanik reče: Znate li vi ko to zove? Prisutni odgovorise: To najbolje zna Allah i Njegov Poslanik. Poslanik reče: To je prokleti Iblis koga je Allah prokleo. Omer reče: Božji poslaniče, dozvoljavaš li mi da ga pogubim? Poslanik reče: Smiri se Omere, zar ne znaš da je on jedan od onih kome je odgođena smrt do roka određenog. Nego, dozvolite mu da uđe jer je došao po naređenju. Pazite šta će vam reći i slušajte šta će vam saopštiti. Neko je otvorio vrata, a on je već bio među ashabima. On bijaše jedan golobradi i ćoravi starac. U bradi mu je bilo svega sedam dlaka poput konjske grive. Oči mu bijahu izdrljene i razvučene, glava mu je bila poput glave velikog slona. Očnjaci su mu bili poput svinjskih očnjaka, a usne kao gubice od bika. Pošto je ušao reče: Es-selamu alejkum, o Muhammede, es-selamu alejkum, o muslimanski zbore. Poslanik reče: Allah je selam o prokletniče i Allah daje selam kome hoće. Obaviješten sam da nešto želiš, pa šta je to? Iblis reče: O Muhammede, ja ti nisam došao dobrovoljno, već prisilno. Došao mi je melek od Gospodara pa me je izvjestio: Svevišnji Allah ti naređuje da odeš Muhammedu ponizno, s poštovanjem i uvažavanjem, pa da mu saopstiš kako varaš Ademove sinove i kako ih skrećeš sa Allahova puta. Naređuje Allah da mu sve istinu kažeš što te bude pitao, jer je Allah rekao: Tako mi Moje veličine i slave, ako mu budeš slagao i jednu jedinu riječ i ako ne budeš sve istinu govorio ja ću te zasigurno pretvoriti u pepeo koga će vjetrovi raznijeti, a tvoje ću dušmane o tome obavjestiti. Pa sam ti zato došao o Muhammede, kako mi je naređeno, pa izvoli što god hoćeš. Ako ti ne kažem istinu moji dušmani će se radovati belaju koji bi me zadesio, a nema ništa teže od toga. Poslanik reče: Kada ćeš istinu govoriti, onda mi kaži ko je tebi najmrži od svih ljudi? Iblis rece: Najmrže Allahovo stvorenje meni, o Muhammede, to si ti i svako ko je tebi sličan. Alejhis-selam reče: A koga još mrziš? Iblis reče: Mrzim svakog učenog, pobožnog čovjeka koji je marljiv i ustrajan. Koga još mrziš – upita Poslanik. Iblis odgovori: Mrzim svakog onog ko je stalno čist – tahretom. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, upita dalje: Koga još mrziš? Iblis odgovori: Još mrzim siromašna čovjeka koji je strpljiv i izdržljiv, koji ne kazuje svoje siromaštvo nikom, niti se na to tuži. A kako znaš da je neko strpljiv i izdržljiv – upita Poslanik. Iblis odgovori: Ako se neko tuži, o Muhammede, na svoje jade i muke onome ko je kao i on obično stvorenje tri dana uzastopno, takvog čovjeka Allah ne upisuje u svoje strpljive robove. Alejhis-selam upita: A koga još mrziš? Iblis odgovori: Mrzim svakog imućnog čovjeka koji je zahvalan Allahu na bogatstvu. Alejhis-selam ga upita: A kako ti znaš da je neko zahvalan? Iblis odgovori: Kada vidim da takva osoba uzima ono što je od Allaha dozvoljeno, a ostavlja ono što je zabranjeno i troši svoju imovinu u dobrotvorne svrhe. Alejhis-selam ga upita: Kako se ti ponašaš i kako deluješ kada moj sledbenik stupi u namaz? Iblis odgovori: O Muhammede, kada tvoj sljedbenik stupi u namaz, mene spopadne groznica da se sav tresem i plamtim. Alejhis-selam reče: Zašto te spopadne vatra i groznica radi namaza mog sljedbenika? Iblis reče: Zbog deredže (stepena) u džennetu koju Allah daje svome robu zbog obavljanja sedžde. Alejhis-selam upita dalje: A kada Allahovi robovi obavljaju hadž, u kakvom se stanju tada nalaziš? Iblis odgovori: Dok tvoji sljedbenici obavljaju hadž ja sam u stanju ludila i izgubljenosti. Alejhis-selam reče: A kako se osjećaš kada uče Kur'an? Iblis odgovori: Kada uče Kur'an ja gorim kao drvo na vatri. Alejhis-selam upita dalje: Kakvo je tvoje stanje dok moji sljedbenici dijele sadaku i zekat? Iblis reče: Kada daju sadaku i zekat kao da uzmu testeru pa me rasijeku na dva dijela. Zatim Alejhis-selam reče: A zašto ti je takvo stanje? Iblis reče: Zato što u sadaki imaju četiri vrline: – Allahovo spuštanje bereketa na imovinu darovatelja, – Sadaka čini pregradu između darovatelja sadake i džehennema, – Darovatelj sadake postaje hvaljen i voljen od strane Allahovih stvorenja, – Otklanja i čuva od životnih neugodnosti. A šta veliš za Ebu Bekra, Iblisu – upita Alejhis-selam? Iblis reče: Ebu Bekr me nije slijedio ni prije primanja islama, pa kako bi me slijedio pošto je primio islam? Alejhis-selam reče: A šta veliš za Osmana sina Affanova? Iblis odgovori: Ja se njega stidim kao što ga se stide i Allahovi meleki. Alejhis-selam reče: A šta veliš za Aliju sina Talibova? Iblis reče: Kamo sreće da ja budem od njega miran, pa da on mene ostavi kao što sam ja njega davno ostavio, ali on to nikada ne čini. Alejhis-selam reče: Hvala Allahu koji je moj ummet učinio sretnim, a koji je tebe učinio nesretnim. Tada Iblis reče: Daleko je to, gdje je sreća tvojih sljedbenika, kada sam ja još živ i neću umrijeti do određenog dana. Kako se ti možeš radovati tvome ummetu kada ja kolam po njima poput njihove krvi, kroz krvne sudove i meso a oni me i ne vide. Tako mi Onoga koji je mene stvorio i odgodio mi boravak na Zemlji sve do dana proživljenja, sve ću ljude ja zavoditi: pobožne, pismene i nepismene, jedino priznajem da ništa neću moći Allahovim robovima koji su muhlisi. Alejhis-selam upita: A ko su ti muhlisi kojima nećeš moći ništa? Iblis odgovori: Zar ne znaš, o Muhammede, da ko god voli zlatnike i srebrenjake nije iskren vjernik, Allahov muhlis. Kada vidite čovjeka da ne voli i ne ljubi zlatnike, i uz to ne voli slavu ni imetak, onda ja znam za njega da je on pravi i iskreni vjernik, Allahov muhlis, pa ga ja ostavim i ne navaljujem na njega. Zaista svaki čovjek želi bogatstvo, moć i slavu, i dok mu je srce vezano za ovosvjetski užitak on mi je pokorniji više nego što bih vam mogao opisati. Zar ne znaš Muhammede da je ljubav prema malu-imetku jedan od velikih grijeha, zar ne znaš da je ljubav prema položaju i isticanje sebe bilo čim, takođe od velikih grijeha. O Muhammede, zar ti ne znaš da ja imam 70.000 sebi sličnih, i da svaki od njih ima po 70 sličnih šejtana. Neke šejtane oporučim ljudima i ulemi, a neke pak oporučim starcima i staricama. Zar ti ne znaš, o Muhammede, da sam se ja lažno Allahom zaklinjao Ademu i Havi, i govorio im: Tako mi Allaha, ja sam vaš savjetnik i prijatelj. Što se tiče omladine između njih i nas ne postoji spor i nesporazum, a što se tiče male djece s njima se mi igramo kako hoćemo. Poneke šejtane ja posebno zadužim za pobožne ljude (abide), a neke opet zadužim za izuzetno pobožne ljude, pa šejtan njima dolazi sve dok ih ne povedemo i navratimo da sebi uzmu cilj nešto drugo mimo Allaha. Kada to učine ja im uništim ihlas-iskrenost, a vjera im ostane, jer mi tu ništa ne možemo, pa oni vjeruju u Allaha i Njemu robuju, ali bez ihlasa, a da toga nisu i svjesni. Zar ne znaš, o Muhammede, za Berhisa, pobožnjaka od Beni Israila, koji je robovao Allahu sa ihlasom 70 godina, tako da je svojom dovom ozdravljivao onog ko je bio bolestan, pa ga ja nisam pustio sve dok nije učinio zinaluk, pa je poslije toga ubio jednu osobu i na kraju nevjernik postao. To je onaj što ga Allah spominje u Kuranskom ajetu: ”Poput Iblisa koji zavodi čovjeka i govori mu da bude nevjernik, pa kada čovjek to uradi on mu rekne: Ja se odričem tebe, jer se ja zaista bojim Allaha Gospodara svjetova.” (el-Hašr, 16). Zar ne znaš, o Muhammede, da je laž i nevjerstvo od mene i da sam ja prvi slagao i postao nevjernik. Onaj koji laže je lično moj prijatelj, a onaj koji se lažno kune, Allaha mi, on je moj najbolji ahbab. Zar ne znaš o Muhammede, da sam se ja lažno predstavio i zaklinjao Ademu i Havi, jer lažna zakletva je radost moga srca, a gibet i nemimet (prenošenje riječi od jednog do drugog), to su moje poslastice. Moja radost je lažno svjedočenje, a onaj
koji se zaklinje talakom (razvodom braka), on je upao u moje društvo i upao u grijeh, pa makar to bilo samo jedanput i ma koliko bio iskren. O Muhammede, zaista će tvoji sljedbenici odgađati namaz malo po malo. Kad god tvoj sljedbenik hoće da klanja, ja mu pristupam i zabluđujem ga i zagovaram ga sa riječima ima još vremena, završi započeti posao pa onda klanjaj. Ja sve to radim dotle dok ne uspem odvratiti tvog sljedbenika od klanjanja namaza u određenom vremenu. Ako me ipak tvoj sledbenik savlada da ga ne zabavljam i ne zavodim od namaskih vremena i drugih hajrata, pa i ako me tad pobijedi ja ga ostavim sve dok ne nastupi namaz, a onda ga navraćam da se okrene desno ili lijevo tokom namaza, pa kada to učini onda ga ja pomilujem po njegovom licu i poljubim među oči. Ti znaš Muhammede, da oni koji se okreću u namazu lijevo ili desno Allah ne prima njihov namaz. Pa ako se i ne obazire u džematskom namazu ja ga tu ostavim i sačekam dok sam ne počne klanjati bez prisustva drugih ljudi i tada mu naređujem da žuri sa klanjanjem da se brzo diže i spušta u namazu kao horoz (petao) kad skuplja zrnevlje. Pa ako me tvoj sljedbenik ni tad ne posluša i pobijedi me onda čekam dok ponovo stupi u namaz u džematu i tad mu stavim uzdu kao konju pa mu dižem glavu prije njegova imama i spuštam prije njegova imama. Ti znaš, Muhammede, da onaj koji to čini, da je njegov namaz pokvaren i da mu Allah toga časa njegovu glavu pretvara u magareću i to može da ostane do kijameta. A ako me i tu pobijedi, ja mu onda naređujem da se igra i zabavlja u namazu pucketanjem prstiju, da bi to bilo moje mjesto gdje se ja pojavljujem za vrijeme namaza. Pa ako me i tu pobijedi, onda mu ja pušem u njegov nos da bi zijevao u toku namaza. Tada mu šejtan uđe u njegovu unutrašnjost i poveća se lakoumnost i ljubav prema dunjaluku. I tako Allahov rob postaje pokoran i poslušan nama šejtanima. Pa gdje je sreća za tvoj ummet? Siromašne ubjeđujem i tvrdim im da njima nije dužnost da klanjaju salat-namaz i govorim im da su namaz dužni klanjati oni kojima je Allah dao bogatstvo. Bolesnicima govorim da ostave namaz i da nisu dužni klanjati, to je dužan klanjati onaj kome je Allah dao zdravlje, jer je Allah rekao: “Allah nikoga preko mogućnosti ne opterećuje.” Kad ozdraviš i ustaneš onda naklanjaj ono što si ostao dužan. Tako ja navraćam bolesnika da ostavi namaz kako bi umro u nevjerstvu. A ko umre, a bude ostavio namaz u svojoj bolesti, susret će se sa Allahom a On će biti srdit i gnjevan na njega. O Muhammede, ako sam te išta slagao od moje besjede i varao te, zamoli Allaha da me pretvori u pepeo. O Muhammede, zar se ti raduješ svojim sljedbenicima a ja ću izvesti tvoje sljedbenike iz islama. Alejhis-selam reče: Ko je tvoj drug i sabesjednik kad sjediš za stolom? Iblis reče: Moj sudrug je uzimalac kamate koji siromahe još više zadužuje i osiromašuje. A ko je tvoj prijatelj – upita Alejhis-selam. Iblis reče: Moj lični prijatelj je onaj ko vanbračno živi. Alejhis-selam reče: A ko je konagdžija u tvojoj postelji? Iblis reče: Moj drug koji zajedno sa mnom spava je pijanica koji legne pijan u postelji. Muhammed, alejhis-selam, reče: A ko je tvoj gost? Iblis reče: Moj gost je kradljivac. Alejhis-selam upita: Ko je predstavnik tvoga puta, tvoj poslanik? Reče Iblis: Moj poslanik je svako onaj koji se bavi sihrom. Alejhis-selam reče: Šta je tvoja lična radost? Iblis odgovori: Lično se radujem zakletvom sa talakom kao na primjer: Tako mi Allaha, rastaviću se ja od tebe ili pustiću ja tebe, dovešću ja drugu. Muhammed, alejhis-selam, reče: Ko je tvoj ahbab, prisni tvoj prijatelj? Iblis reče: Moj prijatelj i ahbab je onaj koji ostavlja džumu namaz. Alejhis-selam reče: O prokletniče, šta te najviše muči? Najviše me muči i gnjavi borba tvojih sljedbenika na Allahovom putu. Alejhis-selam reče: A šta mršavi tvoje tijelo? Iblis odgovori: Mene mršavi i topi pokajanje tvojih sljedbenika od učinjenih grijeha. Alejhis-selam reče: A šta peče tvoju džigericu? Iblis reče: Mnogo traženje oprosta tvojih sljedbenika. A šta ti kvari tvoje raspoloženje – upita Alejhis-selam. Iblis reče: Moje lice se nakazi i gubi raspoloženje zbog tajne sadake tvojih sljedbenika. Muhammed, alejhis-selam reče: A šta te zasljepljuje i vid ti zasjenjuje? Iblis reče: Mene zasljepljuje i vid mi zasjenjuje noćni namaz. Alejhis-selam reče: A šta te lupa po glavi i glavu ti razbija? Iblis odgovori: Po glavi me lupa i glavu mi razbija onaj ko mnogo klanja u džematu. Muhammed, alejhis-selam, reče: Ko je najpribraniji kod tebe, najgori kod nas? Iblis reče: Najpribraniji kod mene a najgori kod vas je onaj koji ostavi obavljanje namaza. Alejhis-selam reče: Ko je najsretniji kod tebe? Iblis reče: Najsretniji su kod mene oni koji su škrtice sebičnjaci. Alejhis-selam reče: A šta te najviše zadržava i sprečava u tvome poslu: Iblis odgovori: Najviše me zadržava i sprečava u mom poslu tvoja ulema, učeni i iskreni tvoji sljedbenici. Alejhis-selam upita dalje: A kako ti jedeš? Iblis odgovori: Ja jedem lijevom rukom. Alejhis-selam reče: Gdje se ti sklanjaš u hladovinu? Iblis reče: Pod nokte žene i ljudi koji zapuštaju duge nokte. Alejhis-selam reče: Da li si ti šta molio kod svoga Gospodara? Iblis reče: Ja sam molio kod Allaha za deset stvari: 1. Molio sam Allaha da me učini sudrugom u imetku i porodu djece od sinova Ademovih. 2. Molio sam Allaha da me učini sudrugom u polnom općenju sa svakim od onih koji pristupe svojoj ženi bez učenja Euzubillah… 3. Molio sam da jašem na jahaćim životinjama i drugim prevozima sa onim koji putuju ne tražeći šta je dozvoljeno već ono sto je zabranjeno. Tako kada neko negdje prođe radi nekog harama ja mu se pridružim i pratim ga na tom putu. 4. Molio sam da mi kuću dadne za moj stalni boravak pa mi je dao kupališta i banje gdje se otkriva ono što je za pokrivanje, i razna smetlišta, đubrišta gdje se istresa smeće i otpatci. 5. Molio sam Allaha da mi da i stvori džamiju gdje ću skupljati ljude, pa mi je dao pijace i čaršije. 6. Molio sam Allaha da mi da jednu knjigu sa kojom ću pozivati sinove Ademove mom putu, pa mi je to učinio davši mi pjesme. 7. Molio sam Allaha da mi da ezan sa kojim ću sazivati svjetinu pa mi je dao muziku. 8. Molio sam Allaha da mi da nekoga da spava i liježe sa mnom u postelju, pa mi je dao pijanicu. 9. Molio sam Allaha da mi da pomoćnika u mom poslu, pa mi je dao ljude koji se pouzdavaju i vjeruju u svoju moć, svoju imovinu i svoju ličnu volju. 10. Molio sam Allaha da mi da braću i prijatelje, pa mi je dao one koji traže svoj imetak u griješenju i nepokornosti. Takođe sam molio Allaha da ja vidim i gledam Ademove sinove a da oni mene ne vide. Meni je Allah rekao: Eto ti šta si tražio. Ja se time ponosim do Sudnjeg dana. Sa mnom, o Muhammede, ima više svijeta nego s tobom. Većina potomstva Ademova biće uz mene do kijametskog dana. O Muhammede koja god žena izađe na ulicu bez propisane odjeće jedan od šejtana zajaše joj straga a drugi joj se uvuče u njedra, pa se gledaocima hvali i uljepšava i govori ženi: Otkrij se i pokaži svoje ukrase pa kada to učini onda su šejtani završili svoj posao. Zatim Iblis reče: O Muhammede, ja lično ne mogu zavesti koga ja želim i hoću, ali ja stalno došaptavam razne loše želje, misli i poslove bodreći na loša dijela hvaleći ih i prikazujući ih lijepima. Kada bi zabluđivanje bilo u mojoj ruci, onda ja ne bih nikoga ostavio na Zemlji da izgovori šehadet. Ne bih dozvolio da iko posti ili klanja. Kao što ti nisi Muhammede, vlasnik imana, tako i ja nisam vlasnik zabluđivanja. Ti si Muhammede samo Poslanik i dostavljač Objave. Kada bi iman bio u tvojoj ruci ti ne bi na Zemlji ostavio kafira. O Muhammede, ti si samo Allahov hudžet (dokaz), a ja samo jedan sebeb (uzrok) nesreće onome ko je nesretan. Zatim Alejhis-selam reče: O oče gorčine, bi li se ti pokajao ili povratio Svevišnjem Allahu a ja ti garantujem džennet? Iblis reče: O Božiji Poslaniče, emer je izrečen, ja sam osuđen sve do Sudnjeg dana. Slava Onome koji je tebe učinio p
rvakom od svih poslanika, Koji te je odlikovao i odabrao, a Koji je mene učinio predvodnikom svih nesretnika. Ovo je moja posljednja ispovjest tebi, posljednje moje istinske riječi su: Hvala Allahu Gospodaru svijetova.
Ovaj hadis je izmišljen. Pogledaj: Medžmu'ul fetava 18/350, Tahziru ed-daije 228.
