Zabranjeno je biti vjeroloman
U hadisu se kaže: “Ne sjede zajedno oni ljudi koji nemaju međusobnog povjerenja.”1
Sabit prenosi da je Enes kazivao: “Jednom, došao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a ja sam se igrao s nekom djecom. Poselamio nas je te me potom poslao da nešto obavim. Kada sam to obavio, majka me upita: ‘Gdje si bio?’ ‘Allahov me Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao da nešto obavim’, odgovorio sam. ‘A šta to?’, upita ona. ‘To je tajna’, rekoh. Ona mi tada reče: ‘Nemoj nikome pričati o tajnama Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.’ Allaha mi, da sam tajnu ikome odao, odao bih je tebi, Sabite.”2
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, u društvu mora postojati povjerenje i nije dopušteno odati ma čiju tajnu. El-Munavi, 6/443, zapaža: “Hadis: Ne sjede zajedno oni ljudi koji nemaju međusobnog povjerenja izrečen je u obavijesnoj formi, ali nosi zabranu.”
Drugo, čuvanje tajne ubraja se među najljepše osobine muslimana.
Treće, kada je riječ o čuvanju tajne, valja znati da nije dopušteno otkriti tajnu ukoliko će to donijeti štetu onome čija je tajna otkrivena.
Međutim, ako on umre, a zna se da je ta tajna neka njegova sramota, onda je propis isti kao da je živ (tj. nije dopušteno otkriti tajnu, op.PV).
Ukoliko će čuvanje tajne dovesti do bespravnog prolijevanja krvi, silovanja ili otimačine, takvu je tajnu zabranjeno čuvati i obaveza ju je otkriti kako bi se ljudi upozorili na moguće zlo. A Allah najbolje zna.
Iz knjige Enciklopedija zabrana u islamu 3
Autor: Selim ei-Hilali
Naslov: PV
Fusnote:
