Učtivost u ophođenju s Allahom dželle šanuhu

433

Musliman uvijek treba imati na umu bezbrojne blagodati, darove i milost kojom ga Uzvišeni Allah neprestano obasipa, od momenta začeća od kapljice sjemena u utrobi majke, pa sve dok se ne susretne sa svojim Gospodarom. Zato se na njima, svojim srcem i jezikom, treba zahvaljivati Uzvišenom Allahu, slaviti Ga, veličati, hvaliti onako kako samo Njemu Uzvišenom dolikuje, s jedne strane, i sve organe svoga tijela staviti u službu Njemu Uzvišenom s druge strane.


Sve ovo u znak učtivosti u ophođenju prema Njemu Uzvišenom, jer bi poricanje blagodati i odricanje zasluge Dobročinitelju za Njegovu dobrostivost i naklonost bila svojevrsna neodgojenost onoga kome su date. U tom smislu Allah Uzvišeni kaže:

“Od Allaha je svaka blagodat koju uživate.” (prevod značenja-En-Nahl, 53)

“Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati.” (prevod značenja-En-Nahl, 18)

“Sjecajte se vi Mene,i Ja cu se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!” (prevod značenja-El-Bekara, 152)

Musliman vodi računa o tome da Gospodar njegov, u svakom momentu zna sve o njemu i stanjima kroz koja prolazi, tako da mu se srce ispunjava strahopoštovanjem, a duša osjećajem dostojanstva i poštovanja prema Njemu, pa ga je stid biti nepokoran Gospodaru svome a sram proturiječiti Mu i izlaziti iz okvira poslušnosti. To čini iz učtivosti u ophođenju s Uzvišenim Allahom, jer je svjestan da je nepristojno i neučtivo da rob svome Gospodaru, u Njegovu prisustvu i na Njegove oči uzvraća neposlušnošću, nevaljalim djelima i ružnim postupcima. U tom smislu Uzvišeni kaže:

“Šta vam je zašto se Allahove sile ne bojite, a On vas postepeno stvara?!” (prevod značenja-Nuh, 13-14)

“Allah zna šta tajite, a šta javno iznosite.” (prevod značenja-En-Nahl, 19)

“Šta god ti važno činio, i šta god iz Kur'ana kazivao, i kakav god vi posao radili, Mi nad vama bdijemo dok god se time zanimate. Gospodaru tvome nije ništa skriveno ni na Zemlji ni na nebu.” (prevod značenja-Junus, 61)


Sve što musliman više razmišlja o svome Uzvišenom Gospodaru, sve više uviđa da je njegov Gospodar nad njim svemoćan, da ga drži za tjeme, da od Njega ne može pobjeći, da mu ne može umaći, da mu od Njega nema spasa ni izlaza, nego da od Njega pobjegne Njemu, pred Njim padne ničice, svoje pitanje preda Njemu i pouzda se u Njega. To je znak čovjekove učtivosti i odgojenosti u ophođenju sa svojim Stvoriteljem, jer ni po čemu nije lijepo bježati od Onoga od Koga se pobjeći ne može, pouzdavati se u onoga ko je sam nemoćan i oslanjati se na onoga ko nema nikakve snage ni moći. U tom smislu Uzvišeni kaže:

“Nema ni jednog živog bića koje nije u vlasti Njegovoj.” (prevod značenja, Hud, 56)

„Zato pozurite Allahu, ja sam vam od Njega da vas javno upozorim.” (prevod značenja, Ez-Zarijat, 50)

“U Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici! (prevod značenja, El-Ma'ida, 23)

Musliman zatim u svim svojim poslovima razmišlja o Allahovoj dobrostivosti, naklonosti i milosti, kako prema njemu tako i prema ostalim stvorenjima, pa od svega toga priželjkuje još više. Zato Mu se obraća iskrenom dovom, moli i umiljava se lijepim riječima i dobrim djelima, što takođe predstavlja znak njegove odgojenosti i učtivosti u ophođenju sa svojim Gospodarom. Drugim riječima znak je neodgojenosti ne nadati se u svoj još veći udio u milosti koja sve obuhvaća, biti beznadežan u dobrostivost koja sav svijet obasipa i nježnost koja sve što postoji prožima. U tom smislu Uzvišeni kaže:

“A milost Moja obuhvaća sve.” (prevod značenja -Al-A'araf, 156)

“Allah je dobar prema robovima svojim.” (prevod značenja -Es-Sura, 199)

“I ne gubite nadu u milost Allahovu!” (prevod značenja-Jusuf, 87)

“Ne gubite nadu u Allahovu milost!” (prevod značenja-Ez-Zumer, 53)

Musliman zatim razmišlja kako je njegov Gospodar silan, kako se žestoko zna osvetiti i brzo račune svesti. Zato Ga se čuva tako što Mu je pokoran i pazi, tako što vodi računa da prema njemu ne bude neposlušan, što je svojstven znak odgojenosti i učtivosti u ophođenju sa Allahom dželleša'nuhu. Onaj ko ima i malo pameti dobro zna da nije lijepo da se jadni i nemoćni rob neposlušno i nepravedno odnosi prema Silnom, Snažnom i Svemogućem Gospodaru koji kaže:

“A kada Allah hoće da jedan narod kazni, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitnika.” (prevod značenja Er-Ra'd, 11)

“Odmazda Gospodara tvoga, zaista će užasna biti.” (prevod značenja El-Burudž, 12)

“A Allah je silan i strog.” (prevod značenja Alu-Imran, 4)

Muslimanu se, zatim, kada razmišlja o svojoj nepokornosti prema Allahu i izlasku iz okvira poslušnosti, čini kao da ga, samo što nije stigla Njegova prijetnja i samo što se nije na njega sručila Božija kazna, kao da je ona tu pred njegovim vratima. S druge strane, kada je Allahu pokoran i kada se pridržava Njegova zakona (propisa Šerijata), čini mu se kao da Njegovo obećanje, samo što se nije obistinilo i kao da ga je plaštom svoga zadovoljstva zaogrnuo. Kada je Allahu pokoran, musliman o Njemu ima lijepo mišljenje, a lijepo mišljenje o svom Gospodaru najbolji je znak učtivosti i odgojenosti, za razliku od lošeg mišljenja o Allahu kada se čovjek osili, postane nepokoran svome Gospodaru, izlazi iz okvira pokornosti ili što je još gore misli da njegov Gospodar ne zna šta on radi ili ga neće kazniti za njegove grijehe iako On kaže:

“Već zato što ste vjerovali da Allah neće saznati mnogo štošta što ste radili. I to vaše uvjerenje koje ste o Gospodaru svome imali, upropastilo vas je i sada ste nastradali.” (prevod značenja Fussilet, 22-23)


Isto tako, u ophođenju sa Allahom, nije lijepo i pristojno da Ga se čovjek čuva i bude Mu pokoran i da, istovremeno, misli da ga za njegova dobra djela neće nagraditi, ili da njegovu pokornost ili ibadet neće primiti, tim prije što Uzvišeni kaže:

“Oni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokoravali, koji se Allaha budu bojali i od Njega budu strahovali – oni će postići ono što budu željeli.” (Prevod značenja En-Nur, 52)

“Ko uradi dobro djelo bit će deseterostruko nagrađen, a ko uradi hrđavo djelo bit će samo prema zasluzi kažnjen, i neće im se učiniti nepravda.” (Prevod značenja El-En'am, 160)

“Onome ko učini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (Prevod značenja En-Nahl, 97)

Ukratko, čovjekova zahvalnost na blagodatima svoga Gospodara, osjećaj stida zbog sklonosti ka nepokornosti Njemu, iskreno pokajanje, pouzdanje u Njega, nada u Njegovu milost, osjećaj straha od Njegove kazne, lijepo mišljenje o Njemu, uvjerenje da će On ispuniti Svoje obećanje, i nad onim nad kojim On hoće iskaliti Svoju prijetnju, sve su to znaci čovjekove odgojenosti i učtivosti u ophođenju prema svome Gospodaru. U zavisnosti koliko se navedenog čvrsto pridržava i koliko o svemu tome vodi računa, rastu i njegov položaj, visina položaja, ugled i počasti, tako što postaje džennetlijom, Allahovim miljenikom i štićenikom, objektom izliva Njegove milosti i mjestom spuštanja Njegovih blagodati a to je maksimum što musliman u svom životu može poželjeti i zamoliti.

O Allahu, Gospodaru naš Plemeniti, podari nam Tvoju zaštitu i ne liši nas Tvoje pažnje. O Allahu Svevišnji, Gospodaru svih svjetova, Milostivi, Samilosni, Vladaru dana Sudnjega uvedi nas u društvo kod Tebe odabranih. Amin!

Tekst uzet iz knjige O pravilima lijepog ponašanja i naravi

Autor Ebu-Bekr Džabir el-Džezairi