Strategija Indije u Kašmiru je stvoriti zajednice doseljenika koji će djelovati kao lokalni saveznici indijskih snaga i koji će se osloniti na njenu vojsku kako bi dobili zaštitu i političku nadmoć, dok vlasti u New Delhiju otvoreno priznaju da koriste politike i represivne metode koje je razvio Izrael prema okupiranim palestinskim teritorijama, istaknuo je u intervjuu za Al Jazeeru Lorenzo Veracini, profesor historije na Univerzitetu Swinburne u Melbournu.
On je bio jedan od učesnika konferencije trodnevnog Russell Tribunala o Kašimiru u Sarajevu, konferenciji kojom se želi skrenuti pažnja na ono što se dešava u toj regiji. Ključne teme o kojima se raspravljalo bile su dekolonijalizacija, doseljenički kolonijalizam, zločini protiv čovječnosti, te genocid i nuklearni rat.
Već decenijama Indija i Pakistan vode spor i ratove oko Kašmira, još od britanskog povlačenja 1947. godine i dekolonizacije. Duže od 70 godina Kašmirci žive u strahu da će indijska vlada promijeniti demografiju i specijalni status Kašmira pod indijskom upravom. To se i desilo 2019, kada je ukinut član indijskog Ustava koji je davao Kašmiru specijalni status, kao i onaj koji je ograničavao određena prava na prebivalište čime je omogućeno doseljenicima da posjeduju nekretnine, zapošljavaju se u javnoj upravi i glasaju na izborima.
O posljedicama takve politike govorio je i profesor Veracini, koji je autor knjiga kao što su “Izrael i dosljeničko društvo”, “Doseljenički kolonijalizam” i “Svijet okrenut naopčake”.
- Vaše istraživanje se fokusira na kolonijalizam i doseljenički kolonijalizam te razlikama između ova dva modela. Možete li objasniti ova dva koncepta i šta oni znače?
Dobro pitanje. Kolonijalizam je definisan eksternom dominacijom, ali ova dominacija može biti napravljena tako da ili održava potčinjenost koloniziranih teritorija i stanovništva ili da njen rezultat bude marginalizacija i eliminacija stanovnika. U prvom slučaju kolonijalizam pobjeđuje kada reproducira sam sebe, a u drugom – pobjeđuje tako što dozvoljava doseljenicima da sve preuzmu i uspostave novo društvo.
- Kako se Indija uklapa u ove modele kada govorimo o Kašmiru? Da li Indija vodi projekat doseljeničkog kolonijalnog aparthejda na ovoj teritoriji?
Indija je kontrolisala Kašmir od nezavisnosti. Prije toga, federalne administracije su funkcionisale na pretpostavci da je njihova uloga da održe ovu kontrolu. Međutim, nedavno je prisilna okupacija Kašmira dožvijela veliku promjenu – Indija sada želi da kontroliše Kašmir u svrhu transformacije svoje demografske strukture. Plan je da se u budućnosti stvore zajdenice doseljenika na toj zemlji koji će djelovati kao lokalni saveznici federalnih snaga, i koji će se osloniti na vojsku kako bi dobili zaštitu i političku nadmoć.
- Da li je Kašmir separatistički ili dekolonizacijski pokret – to je jedno od pitanja na kojem se raspravlja na Tribunalu. Šta biste vi odgovorili na to?
Kolonijalni režimi koriste i podjele i centralizaciju kao sredstvo da održe svoju dominaciju. Sposobnost da se naprave granice i manipuliše demografska struktura zaista je obilježje kolonijalne kontrole. Postkolonijalne zemlje koje su i sami sada kolonizatori naslijedile su ove alate i koristile ih na način koji im odgovara. Stanovnici Kašmira su stalno tražili svoja prava da ustanove svoj suverenitet i da budu priznati. Ovo je antikolonijalni zahtjev.
- Jedna od karakteristika doseljeničkog kolonijalizma je demografska promjena, odnosno eliminacija lokalnog stanovništva kako bi se preuzela njihova teritorija. Kako se ovo odražava u Kašmiru?
Administrativne granice Kašmira su precrtane, ustavne garancije su suspendovane, stanovnicima su oduzeta neka prava novim zakonskim odredbama. Najvažnije, prava na posjedovanje imovine i učestvovanje na lokalnim izborima proširena su na dosljenike u pokušaju da se naprave nepovratne promjene na terenu. Na kraju, manjine mogu biti proizvedene na dva načina – ili izbacivanjem targetirane populacije ili prisilnim doseljavanjem druge populacije.
- Kada govorimo o strahu od demografskih promjena, i generalno o doseljeničkom kolonijalizmu, mogu li se povući paralele između Kašmira i okupiranih palestinskih teritorija?
Da, nema sumnje da postoje sličnosti. Međutim, to nije tajna, i federalne vlasti Indije su eskplicitno potvrdile da koriste politike i represivne metode koje je razvio Izrael prema okupiranim palestinskim teritorijama, to im je inspiracija.
- Indija je i sama bila britanska kolonija koja je koristila narativ o ‘razvoju’ i ‘zaostalosti’ loklanih stanovnika kako bi opravdala svoj kolonijalni projekat, tvrdeći da je njen cilj donijeti zapadnjačku tehnologiju, nauku, kulturu kako bi se drugi dijelovi svijeta ‘razvili’. Da li sada postkolonijalna Indija koristi ovaj kolonijalni mit i argument u sluačju Kašmira?
Da. Mnoge teme i narativi koji pripadaju kolonijalnom repertoaru ideja trenutno se koriste u slučaju Kašmira. Ovo uključuje fantaziju da ‘muslimani’ nisu starosjedioci na toj zemlji, da bi potrebe kapitalističkog razvoja trebale imati prednost nad tradicionalnim pravima te da je suspenzija pravne zaštite lokalnih stanovnika u potpunosti opravdana iako je to napravljeno da bi se održala kontrola i dominacija.
