Ljubav se dijeli na četiri vrste:
1 Ljubav koja je ibadet, koji biva kada se voli Allah i sve ono što On Svevišnji voli. Dokaz za ovo su Njegove riječi:
“…ali pravi vjernici još više vole Allaha…” (Prijevod značenja El-Bekare, 165)
2 Ljubav koja je širk, koji biva kada se voli neko drugi pored Allaha uz poniznost i veličanje tog voljenog na način koji dolikuje samo Uzvišenom Allahu (primjer ove ljubavi je kada čovjek voli nevjernika koji je poznat po mržnji i neprijateljstvu prema islamu, poput toga da voli nevjerničkog vladara koji se bori protiv muslimana iskazujući mu poniznost i veličajući ga, op. M). Dokaz za ovo su riječi Allaha:
“Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli…” (Prijevod značenja El-Bekare, 165)
3 Ljubav koja je grijeh (manji od širka, op), koji biva kada se ljubav iskazuje prema grijesima, novotarijama i zabranjenim stvarima. Dokaz za ovu vrstu ljubavi jesu riječi Allaha:
“One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate.” (Prijevod značenja En-Nur, 19)
4 Urođena ljubav, a to je ljubav prema djeci, supruzi, svojoj duši i drugome, što je dozvoljeno. Dokaz za ovu vrstu ljubavi su riječi Uzvišenog:
“Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovom svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha.” (Prijevod značenja Ali Imran, 14)
Iz djela: Olakšano poimanje tevhida
Autor: Abdullah b. Ahmed el-Havil
Naslov: PV
