Zabranjeno je prihvatanje svjedočenja onoga ko je nekoga potvorio za nešto, svjedočenje kradljivca i bludnika

Allah je rekao: “One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, s osamdeset udara biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi, osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer Allah prašta i samilostan je.” (EnNur, 4-5)

Amr b. Šuajb prenosi od svoga oca, koji je prenio od svoga oca da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: “Nije dopušteno prihvatanje svjedočenja vjerolomnika, vjerolomnice, bludnika i bludnice, niti svjedočenje onoga ko gaji neprijateljstvo prema drugom muslimanu.”¹

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je prihvatanje svjedočenja onoga ko je nekog potvorio, kao i uzimanje kradljivca i bludnika za svjedoka.

Drugo, njihovo se svjedočenje ne prihvata prije pokajanja, a ako se pokaju, prihvata se. Dokaz za to je predanje u kojem stoji da je Omer, radijallahu anhu, izbičevao Ebu Bekru, Šibla b. Ma’beda i Nafija jer su potvorili El-Mugiru, a potom ih je pozvao na pokajanje: “Svjedočenje se prihvata od onoga ko se pokaje.”²

Komentirajući Omerove, radijallahu anhu, riječi: “…osim od onoga ko je bičevao za potvoru…”, koje je dao kao smjernice u dopisu o pravosuđu Ebu Musau el-Eša’riju, imam El-Bejheki u djelu Es-Sunen, 10/156, zapisao je sljedeće: “Ove se riječi odnose na onoga ko se ne pokaje, a već smo zabilježili da se Omer, radijallahu anhu, obratio Ebu Bekri: ‘Pokaj se, i tvoje će svjedočenje biti primljeno!’ Ovom značenju možda u prilog idu autentična predanja, a ona su dokaz kada se radi o ljudima čije se svjedočenje ne prihvata ako su prethodno bičevani, a Allah najbolje zna.”

Iz knjige Enciklopedija zabrana u islamu
Autor: Selim ei-Hilali

Fusnote:

Moguće povezani članci:

Zabranjeno je poželjeti smrt Zabranjeno je zapostavljanje i priželjkivanje borbe Zabranjeno je da čovjek sam sebe dovodi u propast Pokuđeno je da onaj koji traži dozvolu za ulazak na pitanje: Ko je to?, odgovori: Ja!