Zabranjeno je prihvatanje svjedočenja onoga ko je nekoga potvorio za nešto, svjedočenje kradljivca i bludnika

Prijedlog za čitanje

Propis osobe koja klanja, posti, daje zekat ali čini veliki širk

Pitanje: Čovjek klanja i posti i praktikuje sve ruknove islama ali pored toga priziva druge mimo Allaha. Upućuje dove evlijama, od njih traži pomoć...

Kako se sluša Kur’an

islamske teme

Blago li se onome…

Popularno svih vremena

Allah je rekao: “One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, s osamdeset udara biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi, osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer Allah prašta i samilostan je.” (EnNur, 4-5)

Amr b. Šuajb prenosi od svoga oca, koji je prenio od svoga oca da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: “Nije dopušteno prihvatanje svjedočenja vjerolomnika, vjerolomnice, bludnika i bludnice, niti svjedočenje onoga ko gaji neprijateljstvo prema drugom muslimanu.”1

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je prihvatanje svjedočenja onoga ko je nekog potvorio, kao i uzimanje kradljivca i bludnika za svjedoka.

Drugo, njihovo se svjedočenje ne prihvata prije pokajanja, a ako se pokaju, prihvata se. Dokaz za to je predanje u kojem stoji da je Omer, radijallahu anhu, izbičevao Ebu Bekru, Šibla b. Ma’beda i Nafija jer su potvorili El-Mugiru, a potom ih je pozvao na pokajanje: “Svjedočenje se prihvata od onoga ko se pokaje.”2

Komentirajući Omerove, radijallahu anhu, riječi: “…osim od onoga ko je bičevao za potvoru…”, koje je dao kao smjernice u dopisu o pravosuđu Ebu Musau el-Eša’riju, imam El-Bejheki u djelu Es-Sunen, 10/156, zapisao je sljedeće: “Ove se riječi odnose na onoga ko se ne pokaje, a već smo zabilježili da se Omer, radijallahu anhu, obratio Ebu Bekri: ‘Pokaj se, i tvoje će svjedočenje biti primljeno!’ Ovom značenju možda u prilog idu autentična predanja, a ona su dokaz kada se radi o ljudima čije se svjedočenje ne prihvata ako su prethodno bičevani, a Allah najbolje zna.”

Iz knjige Enciklopedija zabrana u islamu
Autor: Selim ei-Hilali

Fusnote:

1 Hadis je dobar. Zabilježili su ga: Ebu Davud (3601), Ibn Madža (2366), Ahmed, 2/181, 204, 208, 225-226, Ed-Darekutni, 4/243-244, El-Bejheki, 1 0/155 i 200, i neki drugi muhadisi. Hafiz Ibn Hadžer je lanac prenosilaca ovog hadisa okarakterizirao jakim u djelu Et-Telbis, 4/198, ali je tu svoju izjavu pobio u djelu Fethul-Bari, 5/257. Hadisu u prilog idu verzije Aiše, Ibn Omera i Ibn Abbasa, radijallahu anhum, ali one nisu autentične.

2 Ovo je zabilježio El-Buhari kao muallek-predanje (vidjeti: Fethui-Bari, 5/255), a sa spojenim lancem prenosilaca predanje su zabilježili: Abdurrezzak, 7/384, Ibn Džerir, u svom tefsiru Džamiul-bejan, 18/60, i El-Bejheki, 10/152, s više lanaca prenosilaca koji sežu do Ez-Zuhrija, on od Seida b. el-Musejjiba, a ovaj od Omera, radijallahu anhu. Seid je slušao predanja od Omera, radijallahu anhu. Ibn Kesir u svome djelu Musnedul-Faruk, 2/559, zapisao je: “Ovi lanci prenosilaca, koji sežu do Omera, radijallahu anhu, vjerodostojni su.”

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz