Zašto po svaku cijenu žurimo steći imetak, zašto se radujemo bogatstvu, zbog čega smo potišteni ako nemamo onoliko koliko želimo?! Znamo li kakvi smo kad pružamo ruke želeći imati onoliko koliko imaju oni kojima je Allah dao iz Svog obilja?!
Takvi smo jer ne poznajemo suštinu ovog svijeta, nismo svjesni da su njegove ljepote lažne i da je ovaj svijet samo stanica na kojoj se odmaramo, jedna od nekoliko etapa u povratku Allahu. Zato se spram dunjaluka pogrešno i odnosimo: umjesto da se od njega otuđimo i ne prepuštamo mu se, volimo ga i čeznemo za njim.
Zamisli da te prijatelj pozvao na porodični godišnji odmor, i odlučio si prihvatiti poziv, pa si se raspitao o njegovoj zemlji i saznao sljedeće: u njoj ljeti prevladavaju velike vrućine, na snazi je intenzivna redukcija struje, zarazne su bolesti prisutnije, zrak je izuzetno vlažan, lopova i razbojnika ima svugdje… I kakvu ćeš odluku donijeti nakon što saznaš ove podatke o zemlji u koju te pozvao prijatelj? Hoćeš li otputovati ili ćeš prestati i pomišljati o putovanju? Ja bih odustao, a ti?
Slušajući o bezvrijednosti dunjaluka, poželimo biti skromni, ali ne možemo, utoliko što nemamo temeljitu, duboku, stalnu, uvjerljivu spoznaju o bezvrijednosti dunjaluka.
Kako biti skroman?
Čitajući Kur'an i Hadis zaključit ćemo da ovaj svijet nema nikakvu vrijednost. Brate, ako sumnjaš u to, razmisli o sljedećim Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Svevišnji je Allah poistovjetio ovaj svijet s nečistoćom koje se oslobađa čovjek.”1
El-Mustevred b. Šeddad, radijallahu anhu, pripovijeda: Prošli smo s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, pored strvine, pa je rekao: ‘Pogledajte, vlasnik ju je bacio jer je bezvrijedna!’ Ashabi potvrdiše da je to tako, pa Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Tako mi Onoga u Čijoj je ruci Muhammedova duša, dunjaluk je u Allaha bezvrjedniji nego ova strvina u bivšeg vlasnika!’2
Tu je i sljedeći hadis: “Da ovaj svijet u Allaha vrijedi koliko krilo mušice, Allah ne bi dopustio da nevjernik na njemu popije gutljaj vode.”3
I kako žudjeti za onim što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uporedio sa strvinom, pored koje se ljudi groze proći, a kamoli šta drugo!?
Kuća neprijatnosti i tuge
Niko nije pošteđen neprijatnosti na ovom svijetu, poslije radosti dolazi tuga, poslije zdravlja bolest, nakon snage slijede slabost i nemoć, voljeni se često rastaju… Zato, postupimo prema sljedećem hadisu: Ko preferira ovaj svijet upropastit će svoj status na ahiretu, a ko preferira ahiret pomutit će uživanje na ovom svijetu. Zato, dajte prednost vječnim nad prolaznim.4
Lijepo je sljedeće zapažanje, a to je da dunjaluk ima mjerodavnu vrijednost i da ne obiluje neprijatnostima, ljudi bi ga još više voljeli i za njega se vezali, pa bi to dovelo do međusobnog nadmetanja i žudnje za vječnim životom na njemu, omrazilo bi im smrt i umanjilo želju za uživanjima na ahiretu, te se ne bi trudili da ga steknu. I to je, ako dobro razumijemo, već Allahova blagodat.
Međutim, šejtan je ipak uspio mnoge ljude zavesti i učiniti da zaborave tu istinu o dunjaluku i ahiretu, lijepim im je prikazao ovozemaljska uživanja, pa su se njemu odali, a zapostavili budući, vječni svijet radi kojeg su i stvoreni.
Teorija i praksa (kako biti skroman)
Želimo li biti skromni na dunjaluku, moramo na sebe utjecati posredstvom teorije i prakse. Teorija, ako Bog da, djeluje na naše emocije, i tako je lakše pretočimo u praksu. Kad se radi o teoriji koja nas uvijek može podsjetiti na bezvrijednost ovog svijeta, tu je časni Kur'an, vječna Knjiga, objavljena kao milost ljudima: “Eto tako Mi Kur'an na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu prijetnje kaznom bolnom pomno nižemo, da bi oni bogobojazni bili i da bi ih on na pobožnost pobudio.” (Ta-Ha, 113)
Časni Kur'an u mnogim ajetima razotkriva suštinu ovog, prolaznog svijeta, osuđuje one koji za njim žude, navodi primjere prijašnjih naroda, gubitnika, koje su ovozemaljske ljepote zavele. U vezi s tim, Kur'anu možemo pridodati i Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, hadise koji se bave time.
A kad je riječ o praksi, to su svakodnevna životna previranja. Dovoljno je samo letimično razmisliti o bolovima, tuzi, ranama, brigama, nemilostima kroz koje ljudi prolaze, i sve će nam biti jasno. Primjera radi, oni koji su jučer bili pri snazi, danas su tijelom nemoćni, oni koji su bili ugledni i moćni, to više nisu, skoro da u svakoj kući ima jedan bolesnik, rijetkost je vidjeti osobu koju ne more neke brige i strahovi, voljeni su razdvojeni, djeca odrastu pa se odvoje od roditelja, roditelji ostare i umru…
Svijest o bezvrijednosti dunjaluka učvrstit ćemo u sebi ako strvinu uporedimo s ovim svijetom, kao što su to ponekad činili Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi plemeniti ashabi.
Hasan el-Basri ispričao je: “Omer, radijallahu anhu, i njegovi prijatelji prošli su pored smeća, pa se Omer zaustavio, i to je, izgleda, uznemirilo njegove prijatelje. On im se obratio: ‘Dunjalučke ljepote za kojima žudite vrijede koliko vrijedi ovo smeće!'”5
Iz knjige El-Džilul-mev'udu bin-nasri vet-temkin (Pobjedonosna generacija)
Autor: Medždi el-Hilali
Obrada i naslov: Put vjernika
Fusnote:
1 Hadis je dobar. Zabilježili su ga Ahmed i Et-Taberani. Šejh El-Albani označio ga je dobrim, u djelu Sahihul-džami (1739).
2 Hadis je dobar-autentičan. Zabilježio ga je imam Et-Tirmizi.
3 Hadis je dobar. Zabilježio ga je imam Et-Tirmizi.
4 Ahmed, El-Bezzar, Et-Taberani, Ibn Hibban i El-Hakim, koji smatra da je hadis autentičan.
5 Ahmed b. Hanbel, Ez-Zuhd (118).
