Pripovjeda se da je neki židov došao blizu jednog muslimanskog sela, želeći da učenjacima tog sela poturi neke od svojih šubhi (sumnje), ali prije nego je stigao u selo, naišao je na jednog pastira koji je bio musliman, te je u sebi rekao: “Sačekaj da je otpočnem sa ovim čobanom (neznalicom), pa da mu ubacim sumnje u njegovu vjeru!”
Židov dođe pastiru, pretvarajući se da je musliman, te sjede kod njega i počne razgovarati. Ne prođe mnogo, a kad mu židov reče:
“Zar ne vidiš da mi kao muslimani nailazimo na veliku poteškoću prilikom učenja Kur’ana napamet, zato što se sastoji od trideset dijelova (džuza)? Također, u njemu se nalazi mnogo sličnih (mutešabih) ajeta, pa zašto mi ne bi izbrisali te mutešabih ajete? Jer u njima nema fajde, već je to samo ponavljanje govora!”
Židov se podmuklo nasmija, te nastavi:
“Nakon brisanja, broj dijelova u Kur’anu će se smanjiti, i bit će nam lakše za njegovo pamćenje i ponavljanje!…”
Pastir je cijelo vrijeme pomno pratio i slušao židova, pa kada je završio, čoban mu reče:
“Tvoj govor je stvarno lijep i ubjedljiv!”
Pogani židov se jako obradova misleći da je uspio prevariti ovog pastira, te ga upecati u svoju mrežu.
Pastir nastavi svojim govorom, te reče:
“Imam jedno pitanje. Zar ti, također, nemaš dijelova na tijelu koji su slični a koji nemaju nikakvu korist, poput ruku, nogu, uha, oka, itd?! Pa zbog čega mi ne bi te slične i višak dijelove odsjekli kako bi se tvoja težina smanjila i time okoristilo tvoje tijelo od onoga što jedeš, umjesto što bi sve one koristi koje dobijaš unošenjem hrane odlazila u dijelove koji su beskorisni?! Također, odmorit ćeš se od mukotrpnog i kontinuiranog nošenja dijelova koji su slični a beskorisni?!”
Tog trenutka, židov ustade i pokupi svoje stvari, te tužnog i poniženog lica pobježe putem kojim je i došao, govoreći: “Ako me je čoban njihovih ovaca ušutkao i ponizio, šta će mi tek njihovi učeni učiniti?”
Allahu dragi, podučni nas našoj vjeri.
Prijevod: Put vjernika
