Džinn, kralj i Ibn Tejmijje

632


Ponekad (džinn vjernik) priđe osobi koja je izgubljena u pustinji, a ta osoba može biti kralj ili veliki vođa koji je u stanju nevjerstva (kafir), i odsječen je od svojih saputnika, žedan i preplašen od smrti (izgubljena osoba u pustinji ima malo nade da će preživjeti, op.PV).

Džinn vjernik mu priđe u ljudskom obliku, dadne mu nešto da pije i pozove ga u islam i da se pokaje, pa se taj insan pokaje i primi islam preko tog džinna.

On (džinn vjernik) ga hrani i pokazuje mu put nazad (do njegovih saputnika), a čovjek ga pita „Ko si ti?” Pa džinn kaže „Ja sam ta i ta osoba” , a on je u stvari od džinna vjernika.

Nešto slično se desilo meni kada sam bio u zatvoru u Egiptu. Džinn vjernik je došao velikom turskom kralju (koji je bio nevjernik) u Istočnim zemljama, i predstavio mu se kao da sam ja, Ibn Tejmijje.

Pa (uzrokom tog džinna koji je uzeo izgled Ibn Tejmijje) taj turski kralj nije ni posumnjao da sam to ja, pa je informisao kralja Mardina o tome.

Kralj Mardina je tada poslao izaslanika sa porukom kralju Egipta praveći veliku stvar oko toga. A ja nisam izlazio iz zatvora, pa je vjerovatno ovo bio džinn vjernik koji nas je volio, i pozvao je u islam turskog kralja na isti način kako sam ja pozivao Mongole Tatare u Damasku. Pozivao sam ih u islam, i kada je jedan od njih izgovorio šehadet, ja sam ga nahranio.

Znači, ovaj džinn vjernik je djelovao (prema turskom kralju) na isti način kako sam i ja djelovao, sa ciljem da meni oda počast i kako bi on (kralj) mislio da sam to ja.

Neko od ljudi su me pitali „Kako znaš da to nije bio melek?” Odgovorio sam, „Ne, meleci ne lažu, a on (džinn) je rekao „Ja sam Ibn Tejmijje”, a znao je da je to laž.

Autor: Ibn Tejmijje, Madžmua el-fetava, tom 13, str. 92.

Prijevod i priprema: Put vjernika

Ključne riječi: {tortags,4179,1}

SHARE