KREŠTAVI PAPAGAJ

Poštovani čitaoci!

Sigurni smo da ste, barem jednom u životu, gledali one neodoljivo privlačne scene za gledanje kada se razjareni i nervozni narodni glasnogovornici pesniče i šaketaju unutar zakonodavnih domova širom svijeta. Obično su ti snagatori i siledžije nosioci visokih naučnih zvanja. Neki od njih su čak i članovi akademija nauka i umjetnosti u njihovim zemljama.

U svakom slučaju, u pitanju su ljudi koji su na ovaj ili onaj način uspijeli isprati mozak potencijalnim glasačima time što su na predizbornim kampanjama sebe predstavili kao lijek i imunitet društvene zajednice. Lijek su protiv sveopće društvene zaostalosti i idiotizma, a imunitet su protiv svih zaraznih bolesti intelektualno-duhovne prirode! Inače, to su uvrede sa kojima obično nastupaju prema „neukom i glupom” narodu.

S druge pak strane, ovi pozorišni statisti njihovim „prefinjenim” ukusom za laž i podmetačinu itekako znaju iskoristiti politički momenat u korist njihovog vlastitog finansijskog prosperiteta. Scene nasilja unutar zakonodavnih domova su dio baštine u zemljama sa niskom političkom kulturom gdje su pozitivni dijalog, kompromis i snošljivost ustvari obična nepoznanica iz domena naučne fantastike.

Međutim, ono što je interesantno u toj lakrdiji demonstracije mlitavih mišića i amaterskih box-udaraca je ona jadna manifestacija nesposobnosti vođenja dijaloga i ne samo to već i idiotske komunikacije koja ih je ustvari i dovela na nivo kafanske kozmetike i uličnog „krasnoriječja”.

Primitivizam koji se da ogledati u takvim komičnim nastupima je svakako dobra zabava za one ostale koji cijelu cirkuzijadu posmatraju sa strane jer znaju da to nije njihov život i da to uopšte ne doliči zreloj i ozbiljnoj ličnosti koja na tu vrstu nabujale budalaštine neće trošiti svoje dragocjeno vrijeme. Ideološki izgrađena ličnost posjeduje ozbiljne argumente pred kojima filozofija batinjanja ostaje bez riječi t.j. bez šake! Mada su mogući i iznimci i tome nas historija podučava. Kada god siledžije ne mogu uspostaviti kontrolu nad nekim, onda sprovode već dobro oprobani recept fizičke likvidacije.

Žalosno je što se na identično isti način ophode i neki ljudi sa određenim vjerskim titulama ili nekakvim diplomama visokih teoloških obrazovnih institucija. Govorim o poistovjećivanju sa parlamentarnim snagatorima. U nedostatku valjanih šerijatskih argumenata, neki ljudi jednostavno vole da grlato blate i klevete drugačije od njih. Međutim, nije problem samo u tome već je originalni idiotizam ona njihova želja za manifestacijom intelektualne i teološke nadmoći nad njihovim neistomišljenicima.

Stvar se nekako, kao po nekom nepisanom pravilu, ponavlja s vremena na vrijeme kada ih neko povuče za nos ili uši i potraži od njih da reaguju na „negativni fenomen” postojanja islamskog misionarstva izvan okvira njihovih institucija, magazina i političkih želja njihovih nalogodavaca bez obzira da li potražnje njihovih šefova dolaze sa ovih prostora ili sa prostora tamo nekakvih „šerijatskih” kraljevina.

U nedostatku osjećaja za islamski dijalog i u odsustvu snošljivosti prema suprotnom stavu i u totalnom zanemarivanju izvornosti djelovanja islamske prakse u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i kompariranje tog trenutka sa današnjicom, ti ljudi jednostavno nonšalantno i veoma drsko govore o stvarima koje su za njihovo shvatanje akide u domenu naučne fantastike.

I kao što to često biva slučaj, ljudi koji su izgradili parcijalni pristup naučnim pitanjima uvijek miješaju između stvari koje je nemoguće uporediti a kamoli svrstati ih u jedan te isti koš. Zato ćemo vidjeti neke ljude kako upozoravaju na pogubnost određenih sektaških ideologija poput šizma i sufizma, i to je sasvim u redu, ali katastrofa nastaje kada pisac ili takav kritičar zbog njegovog neznanja ili možda ograničenosti počne lupetati i odjednom ga vidiš kako ne zamjera onima što odbijaju islam zbog neznanja a kritikuje one što žele očuvati originalnu izvornost i čistoću islamske akide!!

Ovo je bolest od koje inače boluju novotari koji se strašno loše i amaterski postavljaju prema velikim pitanjima i problemima kojima nisu dorasli. Mislimo da im to neće uspijeti dok se prema ovim problemima postavljaju neanalitički i odveć površno. Kritikuju one što barem nešto žele doprinijeti za pozitivni razvoj događaja dok oni sami još uvijek nisu u stanju shvatiti u kojoj to galaksiji love duhove i utvare.

Primjera radi, prenosimo dio teksta koji je nedavno osvanuo na portalu www.nasevijesti.com. a naslovljen je: Cyber muvehidi i hazreti evlije. Autor je dotični Nermin Spahić, po zanimanju inženjer agronomije. Tekst navodno tretira „sektašku opasnost ideja koje šire smutnju i razdor i kojih se treba čuvati”.

Politika portala Put vjernika je da se nikada kritički ne osvrće na provokacije i konstruirane izmišljotine koje su upućene radu i djelovanju tima ovog portala. Međutim, simptomatično iz ovog teksta je to što autor ne poznaje osnove razlučivanja između određenih ideoloških pravaca te svojim perom ljude neupućene u temu direktno odvodi u zabludu kroz njegov vlastiti doživljaj određene problematike bez pravednog tretiranja iste.

Uzvišeni Allah kaže: “Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite…”[1]

Ovo je prva poenta koju je autor teksta propustio i bez ikakvog tematskog znanja on se upusta u osudu metodologije našeg portala svrstavši je tamo gdje je nemoguće smjestiti je. Portal Put vjernika već godinama upozorava na opasnost šitske ideologije i dobar dio svojeg rada mi smo posvetili razotkrivanju te staro-nove kolere. Međutim, autor je u maniru “izvrsnog stručnjaka” islamskih nauka jednostavno i nas svrstao u koš sa tim sektama što dovoljno govori o stepenu njegove vjerske naobrazbe. Također to govori o stepenu njegovog emaneta po pitanju (ne)vjerodostojnog prenošenja islamskih tematika.

O naučnoj “hrabrosti i odvažnosti” autora teksta nećemo govoriti jer zbunjeno pokušava poslati nekakvu poruku koju kasnije sam derogira riječima: “Islamsku kritiku šiizma ne treba politizirati i ona nije usmjerena protiv naroda ili država, nego pogrešnih i pogubnih vjerskih ideja njihovih vođa koje narod najčešće samo slijedi ubjeđen u njihovu ispravnost.”

Ovdje ćemo ga samo potsjetiti na riječi Uzvišenog: “I govoriće: “Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas s pravog puta odveli.”[2]

Ajet je dokaz da propis obuhvata i starješine i njihove sljedbenike. Pitanje koje postavljamo autoru teksta je slijedeće: zašto okrivljava naš portal i svrstava ga u koš sa ovim sektama dok istovremeno tvrdi kako je islamska kritika upućena samo vođama ali ne i narodima i državama!? Jel’ možda u pitanju strah da ne izazove rat između Bosne i Irana? Jel ga to strah da ne poremeti bilateralne odnose dvije zemlje!? Možda je takvim trik-izrazom htio izbjegnuti nečiju kritiku? Glupost!

Odakle sada ta igra riječima da kritika nije upućena državi i narodu nego samo vjerskim vođama!? Ako se već upusta u moguću diskusiju onda mora biti svjestan da jedno te isto šerijatsko pravilo važi za različite situacije. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pozivao u islam kako vođe tako i narode sa kojima su vladali.

S druge pak strane, ako islamsku kritiku šizma ne treba politizirati zašto se kraljevske dinastije arapskog zaljeva guše u napadanju i kritikovanju agresivne politike Irana prema njima i to sve nazivaju sektaškim podrivanjem i smutnjom!? Zašto tamošnji učenjaci to obilježavaju kao šitsko-sektašku agresiju!? Da li zbog toga što je broj šita u zemljama arapskog zaljeva u porastu!? Da li u Siriji protiv muslimana ratuje Ahmedinedžad ili specijalne snage revolucionarne garde Irana čiji su članovi iz reda tamošnjeg naroda. Revolucionarna garda broji 1.000.000 dobrovoljaca. Ako to nije narod, šta je onda narod!?

Autor diskutabilnog teksta nas spominje u kontekstu ne samo sa šijama i sufijama već i sa portalom Kelimetul hak sa čijom metodologijom nemamo ništa zajedničko, ali eto, kako se čini za njega je krokodil sve što liči na krokodila iako postoje aligatori, kajmani pa čak i krokodil-kornjače! Morao sam navesti primjer iz animalnog svijeta kako bi autor bolje shvatio jer je to izgleda njegova granica mentalnog poimanja određenih situacija. Šerijatski mu ne možemo ovdje objašnjavati mizeriju njegove namjerne podlosti iz bojazni da će mu to dodatno opteretiti “intelektualni” kapacitet kada će požuriti sav obliven znojem da odgovori na ovo naše obraćanje.

Zanimljivo je to da autor teksta pokušava odagnati misteriju o tome ko je ko, te na jedan površan i skandalozan način kaže: “O sajtu ‘Put vjernika’, njihovoj kalašnjikov sahvi i pogubnosti po muslimane na ovim prostorima su mnogi već pisali…”

Kao prvo, nebrojeno mnogo puta smo ponovili da je portal Put vjernika isključivo samo informativni servis svih muslimana koji suosjećaju sa problemima ummeta u svijetu. Izrazi poput: “…kalašnjikov sahva…” su karakteristika ličnosti koja kipti od ironije, prezira i nesnošljivosti prema onome što se trenutno dešava na svjetskoj sceni odbrane časti i čestitosti od strane ljudi koji ne znaju šta je rahatluk piskaranja i papagajskog blebetanja jer ponavljanje šerijatski opravdanih izraza u vremenu potrebe ne predstavlja prazno i dosadno ponavljanje već je to ciljano i dokazano nazivanje stvari njihovim pravim imenima, što i jeste namjera Šerijata. Zato diktatore nazivamo tagutima, otpadnike murtedima i dvoličnjake munaficima. Ljudima se treba obraćati kako oni mogu najbolje shvatiti. Međutim, kada papagaj ponavlja, ta, on samo pokušava da imitira ono što mu gazda namjetne i zato samo čujemo nejasne i blesave tonove koji su nam uvijek komični i tjeraju nas na smijeh. Upravo poput autora teksta kada tvrdi da su o “pogubnosti našeg portala na ovim prostorima mnogi već pisali.” Pitanje: ko je to pisao o našem portalu!? Pročetnički, proustaški i islamofobični mediji! Na žalost, tu je i jedan omladinski časopis s islamskim predznakom koji ponekada govori o nama, što zaista nije vrijedno pažnje, jer smo utvrdili da i oni prenose vijesti o nama a iste preuzimaju sa pročetničkih medija koje oni samo non-stop onako patriotski kritikuju.

Autor teksta je bio dovoljno odvažan da sebi dozvoli privilegiju onoga što drugima sigurno zabranjuje a to je da se ne smije ljudima suditi ako ne znamo njihovu unutarnju namjeru. Ovo je ona klasična demagogija crkovnih sveštenika iz perioda inkvizicije ali i oficijalna teološka politika kraljevskih muftija i njihovih “odmjerenih” učenika koji su “željni samo istine” i ničeg drugog!!!

Evo kako autor govori zadirući duboko u nijet ljudi: “Osnovne crte svih ovih projekata i zabludjelih ideja su kanalisana mržnja prema nekome ili nečemu, usiljeno ubjeđivanje u svoje dogme i poželjna anonimnost i skrivanje identiteta. Pobornici ovih ideja su obično isključivi, vođeni emocijama i uvijek raspoloženi za raspravu. Ta rasprava nikad ne pije vode jer su oni u pravilu slijepi na jedno oko i od vjere vide samo ono što im odgovara i što je kompatibilno sa njihovom vizijom. Svoje stavove uvijek grade na antagonizmu i mržnji prema onom drugom.”

Da je ovo daj Bože rekao u kontekstu govora o šizmu i sufizmu, mi bi ga itekako podržali. Međutim, problem je što on to govori u kontekstu spominjanja našeg portala. Da smo mi kojim slučajem govorili o njemu i njegovim istomišljenicima na ovaj način, svakako bi to za njega bila još jedna duševna satisfakcija kako je bio u pravu kada nas je okvalifikovao kao protekfirsku ideju jer je zadiranje u nijet ljudi osobina tekfirovaca!

Ali eto, on to može i njemu je dozvoljeno iz samo njemu poznatih razloga!? Gdje je u svemu tome mjerilo Šerijata i pravedni sud o ljudima i njihovom djelovanju? Možda smo zaboravili da se mi ne smijemo pozivati na Šerijat jer je to ekskluzivno pravo samo autora i njegovih istomišljenika koji uporno love u mutnom i nikako da pogode cilj!

Kada se tim portala Put vjernika s nekim raspravljao!? Nikad! Ponudite nam dokaz poštovani brate Nermine! Samo nemojte to dokazivati izjavama sa našeg foruma gdje mogu uzeti učešća ljudi različitih mišljenja a koje mi uopšte ne poznajemo. Ne može o antagonizmu i mržnji pisati čovjek koji u trenutku dok drži pero u svojoj ruci vrije od tog istog fenomena.

Ovo nas pomalo podsjeća na onog legendarnog mamlaza Narcisa. Naime, čovjek je bio opsednut samim sobom i vjerovao je kako su svi ostali mimo njega jadni i ružni. Tako je jednom sjeo pored obale nekog jezera i ugledao svoj lik na površini vode. Ostao je bez riječi fasciniran onim što je vidio! Neviđena ljepota! Kada je vidio sebe, možda mu je samo jedna misao kolutala u glavi: rahatluku nigdje kraja! Zanesen svojom ljepotom i superiornošću nad ostalima, kako je on to bez argumenata zamislio u svojoj glavi, odjednom je ispustio dušu i umro u vlastitoj zabludi i idiotizmu diveći se samom sebi. Čini se kako je Narcis trebao malo češće luftirati samoga sebe jer nije na vrijeme širom otvorio vrata kroz koja je trebalo ući malo pročišćenog vazduha koji bi otklonio mlitavost njegovog razmišljanja i tromavost njegove zabludjele vizije.

Filmski kraj kakav se samo poželjeti može! Aferim.

Eto Nermine, kako se čini, ispunila ti se želja! Uspio si da od nas dobiješ odgovor. Došlo je tvojih pet minuta pa ih maksimalno iskoristi. I TI MOŽEŠ BITI ZVIJEZDA!

Administracija portala Put vjernika

Fusnote:

[1] Kur’an, En-Nisa/58

[2] Kur’an, El-Ahzab/67

SHARE