Odgovor na proročanstva tekfir nostradamusa (pojašnjenje stavova portala Put vjernika)

1596

Poštovani posjetioci,

Zadnjih godina su muslimani na našim prostorima vidjeli mnoga razilaženja u vjeri, kada su pojedinci i skupine optuživali svoje oponente za „neispravne stavove“. Vidjeli smo mnoge verbalne obračune u kojima su sukobljene strane iznosile „nepobitne argumente“. U moru „dokaza i antidokaza“ nisu svi podjednako vješto plivali, mnogi su se utopili, pa im se od tada ne čuje glas, dok su se drugi ukrcali na „gusarske brodove“ odakle su ispaljivali „smrtonosna džulad“ na „zabludjele novotare“.

Allahovim kaderom, na uzburkanom moru „dokazivanja“ našao se i naš portal, koji je mnogo puta bio meta elektronskih „gusarskih“ medija, kako lokalnih, tako i globalnih. Ono što nas je posebno rastužilo je činjenica da rad našeg portala nije zasmetao samo islamofobičnim medijima, već i ljudima koji se pripisuju islamskom znanju. Naša praksa je bila da na većinu tih optužbi odgovaramo šutnjom, vjerujući da će sami posjetioci našeg portala uspjeti razlučiti između lažnih optužbi i stavova našeg portala.

Međutim, šokirani količinom lažnih optužbi koje se konstantno usmjeravaju protiv nas, te velikog broja muslimana koji su povjerovali u propagandu protiv našeg portala, odlučili smo da ukratko objasnimo naše stavove kroz odgovor na najčešće i najpoznatije optužbe na naš račun.

Veliki broj optužbi na naš račun odnose se na propis tekfira, tj. proglašavanje nekoga nevjernikom, gdje nam jedni zamjeraju da tekfirimo, drugi da pretjerujemo u tekfiru, dok nas treći proglašavaju nevjernicima „jer ne tekfirimo“.

Ovom prilikom bi željeli da neupućenima skrenemo pažnju na zloupotrebu riječi „tekfir“ od strane raznoraznih frakcija.

Tako, sljedbenici nekih zabludjelih ideja za riječ „tekfir“ vezuju najružnija značenja, a toliko su uspjeli u svojoj propagandi da veliki broj muslimana misli da je tekfir nešto izrazito ružno i zabranjeno u islamu. Ovakvo shvatanje je daleko od šerijatskog poimanja pojma „tekfir“, jer je tekfir nevjernika i mušrika jedan od propisa islama, naređenih Kur’anom i Sunnetom. Nemoguće je da Allah naredi nešto ružno, a On, Uzvišeni, nam je naredio u suri Kafirun, 1. ajet (prijevod značenja): „Reci, o vi nevjernici!“ Oni koji pod pojmom tekfir podrazumijevaju nešto ružno, trebali bi se zapitati o ispravnosti svoje vjere, jer takvi svjesno ili nesvjesno Allahu pripisuju ružnoću, jer je On nevjernike nazvao nevjernicima i nama naredio da ih tako nazivamo.

Druge skupine ljudi koji bez znanja govore o Allahovoj vjeri kažu da tekfiriti može samo Allah, i, eventualno, Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem. Međutim, ovakvo shvatanje je u najmanju ruku žalosno, jer ako je Allah za nekoga rekao da je kafir (na primjer, za jevreje i kršćane), zar ćemo mi reći: „Mi ne znamo da li je takav kafir, to je Allahovo pravo, mi se ne mješamo tamo?“ Ovo nije ništa drugo do duboko nepoznavanje islama ili prkošenje Allahu, jer na nama je da potvrdimo ono što je Allah rekao u Kur’anu, pa ako je za nekoga rekao da je kafir, onda i mi kažemo da je kafir, ako je Allah rekao da je namaz obaveza, onda i mi to kažemo, itd.

Problem u vezi propisa tekfira nastaje onog trenutka kada pojedinac ili skupina počne zloupotrebljavati ovaj propis proglašavajući muslimane nevjernicima, i ovo je stvar na koju je Put vjernika u mnogim tekstovima i objavljenim sadržajima ukazivao.

Dakle, to što ima pojedinaca i skupina koji pretjeruju u propisu tekfira nikome ne daje za pravo da negira ovaj Allahov propis, jer u određenim slučajevima čovjek je griješan ako ne spusti ovaj propis. Primjer ovoga je kao kada bi došao čovjek i rekao da oni koji obožavaju kravu nisu nevjernici, ili da jevreji nisu nevjernici, pored toga što ih Allah naziva mušricima i nevjernicima. Takav se suprotstavlja Allahovom sudu, bivajući Allahu nepokoran velikom nepokornošću.

Po pitanju tekfira, Put vjernika je zauzeo umjereni stav, stav ehli sunneta, i ovaj stav je sredina između (neo)haridžija, koji tekfire muslimane, i murdžija i njima sličnih skupina, koji ne tekfire nevjernike ili ih smatraju muslimanima.

Ovom prilikom ponosno izjavljujemo da je naša akida, naše ubjeđenje u vjeri, u stvari akida, menhedž (put, pravac) ehli sunneta, put selefu saliha, imama četiri mezheba, u prošlosti, kao i učenjaka tewhida današnjice koji su digli glas protiv diktature arapskih taguta, što je i menhedž Allahovih evlijaa – mudžahida na Njegovom putu. Pa ako su učenjaci ehli-sunneta koji godinama, pa i decenijama čame u mračnim tminama zatvora arapskih i nearapskih diktatora, samo zbog riječi istine koju su izgovorili tiranima u lice, ako su mudžahidi Afganistana, Palestine, Iraka, Kavkaza, Somalije, Jemena, Sirije… ako su oni tekfirovci, onda ponosno izjavljujemo da smo i mi tekfirovci i ne dopuštamo našim oponentima da nas ikako drugačije nazivaju osim tekfirovcima. A ako su oni naši oponenti koji danju i noću smišljaju kako će Allahove propise prilagoditi strastima ljudi, u prvom redu vlada i režima, i kako će iznaći što više opravdanja za arapske diktatore od kojih neki dobijaju plate, ako su ovi naši oponenti na istini, onda se mi odričemo i njih i njihove „istine“.

Našim oponentima ide u „korist“ mnoštvo učenjaka koji zastupaju njihove stavove, makar ti „učenjaci“ bili savjetnici arapskih diktatora ili njihovi redovni gosti na raskošnim prijemima. A naša je „slabost“ u tome što su mnogi učenjaci koje mi slijedimo nedostupni, ne pojavljuju se redovno na televizijskim kanalima, „nečujni“ su i nisu „popularni“ jer su ušutkani od strane režima i bačeni u najdublje tamnice. Međutim, od Allahove prakse na zemlji jeste da On Uzvišeni pomaže svoju vjeru i njene iskrene nosioce, makar oni bili u manjini, i razotkriva nosioce zablude makar oni bili u većini, makar bili potpomognuti milionima saudijskih rijala, hiljadama režimskih daija i „učenjaka“, moćnim policijskim i vojnim aparatom koji se nemilosrdno obračunava sa neprijateljima režima.

Taj sistem tiranije i diktature nad ljudima, utemeljen na prkosu Allahu i Njegovom Šerijatu, ne opstaje samo primjenom represivnog aparata, već i intenzivnim angažmanom ideoloških radnika, svećenika režima, od kojih su po muslimane i njihovu vjeru najfatalnije murdžije – sekta koja se pripisuje ehli sunnetu, a u stvarnosti je ljubomorni čuvar interesa vladara i režima. Zato je ova ideologija murdžizma okarakterisana kao vjera koja zadovoljava vladare.

Nije slučajno što je zajednička karakteristika većine naših oponenata ta da pod plaštom brige za islam i muslimane, kriju svoju brigu za vladare (vlade) i njihova prava. Iz te ljubomore za vladare, iznikle su mnoge optužbe na naš račun od strane onih koji se pripisuju sljedbenicima sunneta. Te optužbe vrlo često ne sadrže branjenje diktatorskih vlada eksplicitno (otvoreno), ali njihova poruka svakako ide u korist vladara, ili su njihovi govori u krajnjoj instanci usmjereni protiv nas sa ciljem da naš rad diskredituju kod čitalaca.

I naravno, nisu svi naši oponenti sljedbenici nekih sekti. Čvrsto vjerujemo da među našim oponentima ima iskrenih muslimana, sljedbenika sunneta, ljubomornih na Allahovu vjeru i njene granice, koji se sa nama ne slažu u nekim pitanjima, te nas na najljepši način kritikuju i ukazuju nam na greške i propuste u našem radu. Molimo Allaha da ih zbog toga nagradi najljepšom nagradom!

Među našim oponentima su takođe i naša braća muslimani koji nam, najčešće iz neznanja, pripisuju stavove koji nisu pri nama, ili su pak sami žrtve nemilosrdne propagande koja se protiv nas vodi od strane naših neistomišljenika kojima iz ovog ili onog razloga smeta naš rad. Molimo Allaha da ovoj našoj braći istinu učini istinom, a zabludu zabludom, te da ih pomogne na putu prema Njemu!

Upravo zbog mnogih optužbi na naš rad, od kojih smo mi čisti, te zbog činjenice da su naši oponenti nepravičnom propagandom izobličili sliku o nama u očima mnogih muslimana i naših posjetilaca, od kojih mnogi imaju pri sebi nedoumica o našem putu (menhedžu), odlučili smo da napišemo i objavimo ovaj rad, i da kroz odgovor na najčešće optužbe na naš račun, pojasnimo našu akidu (ubjeđenje) i menhedž (put, metodologiju).

U tom cilju, odlučili smo da kao polaznu tačku uzmemo predavanje Zijada Ljakića pod nazivom „Tekfir, Gornja Maoča, sunnetski mesdzidi…“. Iako je predavanje održano poodavno, a u međuvremenu je autor mogao razmisliti o svojim optužbama i korigovati ih shodno realnoj situaciji, predavanje se krajem aprila 2012. ipak našlo na Zijadovom ličnom sajtu zijadljakic.com (link do predavanja: ovdje). Odgovarajući Zijadu, mi istovremeno odgovoramo i na optužbe ostalih naših oponenata, jer je Zijad sažeo većinu optužbi na naš račun. Od čitaoca zahtijevamo da tekstu koji slijedi pristupi sa pažnjom i oslobođen bilo kakvih predrasuda, te da bude iskren prvo sa sobom, pa potom sa Allahom, kako bi na kraju, Allahovom milošću, razlučio između nosioca emaneta ehli sunneta i onih koji su taj emanet iznevjerili napadajući sve one koji se sa njima ne slažu.

Prije nego nastavimo, prilažemo vam ovo predavanje za online slušanje ovdje na našem sajtu, iako ga možete naći na Zijadovom sajtu, a također i na Youtube servisu.

{mp3remote}http://k005.kiwi6.com/hotlink/t4b119p698/ljakic.mp3{/mp3remote}

U pomenutom predavanju, Zijad kaže da „osjeća obavezu da mu je dužnost da to kaže“, tj. upozori ljude na ono što on naziva „novom davom“ koju predvode, kako on kaže „trojica daija, manje-više“. Nakon toga, Zijad napominje da su pomenute daije odvojile se od ostalih, tj. od menhedža ehli sunneta, i da imaju stavove za koje Zijad „odgovorno tvrdi da nisu tačni ni sa strane Šerijata niti razumijevanje stvarnosti“.

Naravno, ovaj Zijadov govor ne bi trebao biti predmet ovog teksta da Zijad nije naš portal spomenuo zajedno sa nosiocima kako on kaže „nove dave“, te nas optužio za nerazumijevanje vjere, neznanje i zabludu, a kao potvrdu da je istina ono što on priča, Zijad poziva slušaoce da se vrate na našu stranicu i tako se uvjere u našu „zabludu“ i „istinitost“ njegovih riječi.

Prije nego nastavimo sa ovim tekstom želimo naglasiti da portal Put vjernika nije glasnogovornik niti jedne skupine ili nekog pojedinca, već glasnogovornik istine utemeljene na Kur’anu i Sunnetu Muhammeda sallaAllahu alejhi we sellem. Zato, odbijamo da nam se spočitava da smo u službi ovog ili onog kruga daija ili ove ili one ideje (koja se kosi sa Šerijatom).

Put vjernika je volunterski projekat skupine muslimana, informatičara, radnika na polju islamske dawe i svih drugih koji imaju za cilj uzdizanje Allahove riječi kroz predočavanje ljudima ispravne akide, islamskog vjerskog ubjeđenja, i kroz izvještavanje o događajima iz islamkog svijeta, pogotovo kriznih zona, prenoseći autentične vijesti od islamskih izvora.

Cilj našeg portala jeste predstavljanje ljudima izvorno učenje islama, očišćeno od primjesa novotarija, straha i strasti. Dok pišemo i objavljujemo članke na sajtu, naš cilj jeste potpomaganje Allahove vjere, a ne skrivanje straha iza lažne mudrosti, niti opravdavanje plate od taguta Istoka i Zapada, kao što je slučaj sa nekim našim oponentima.

Zbog toga što su mnoge optužbe na naš račun daleko od istine, i što više podsjećaju na nekakve insinuacije, bolje reći isprazne pretpostavke odlučili smo da te optužbe nazovemo „proročanstvima“, jer neke od njih ozbiljno pretendiraju da to postanu. Razlog što smo riječ „proročanstva“ stavili pod znacima navoda jeste taj što to nisu klasična proročanstva, koja iziskuju proricatelja – sihirbaza ili prevaranta. Dakle, riječ „proročanstvo“ nemojte bukvalno shvatati, već kao metaforu koja ima za cilj da pokaže količinu zlonamjernosti i pakosti, te iskrivljavanja činjenica i bestidnog potvaranja od strane naših oponenata.

Pa da počnemo sa „proročanstvima“.

PRVO „PROROČANSTVO“: Tekfir Islamske zajednice

Prvo pitanje na koje je ukazao kadija Zijad Ljakić jeste naš „zabludjeli“ stav prema Islamskoj zajednici i kaže (počevši od 10. min i 35. sek. u priloženom audio snimku):

„I njihov taj glavni kaže: Islamska zajednica su taguti!… zato što je Islamsku zajednicu osnovala Austro-Ugarska.“

Iako je tema ovog „proročanstva“ daija kojeg Zijad naziva „Glavnim“, izrečena optužba je vrlo česta optužba na nas i ovo je ono što su nam mnogi spočitavali u verbalnom obračunu sa nama. Izjavljujući da smo mi čisti od ove optužbe, nije nam poznato da iko od daija, kojima Zijad pripisuje naš portal, zastupa ovaj stav. Ono u što smo sigurni, slušajući obraćanja i čitajući tekstove daija kojima Zijad spočitava ovaj stav prema Islamskoj zajednici, jeste da pomenute daije OSUĐUJU stav da su Islamska zajednica taguti.

Iz razloga kako bi zadovoljili uzvišene islamske principe pravde, nije nam bilo teško da pitamo daiju kojeg Zijad naziva „Glavnim“ o navodima koje mu Zijad pripisuje. Dobili smo sljedeći odgovor kojeg citiramo:

“Istina je da sam ja reko da je IZ tagutska institucija, u smislu da svoj legitimitet uzima od taguta, da se na njega naslanja, i za njega u velikoj mjeri radi, što se bitno razlikuje od toga da se kategoriše kao tagut.

Kao što je na pr. škola (u tagutskoj državi, op. PV) tagutska institucija, pa mi ipak svoju djecu šaljemo u školu. Kao što su zdrastvena i dr. ustanove tagutske institucije, a mi ipak koristimo njihove usluge i ne smatramo zabranjenim da neko od nas tamo radi, itd.” (završen citat)

Tako je Zijad ovdje iskrivio govor „Glavnog“ u želji da mu pripiše što više sektaških ubjeđenja. Zijad bi kao šerijatski kadija (sudija) trebao biti posljednja osoba na ovome svijetu koja iskrivljava govor „optuženog“, ali na žalost, neznanje i/ili pristrasnost nisu nastanili prsa čovjeka a da nisu upropastila njegov govor i njegova djela. Teorijski, postoji mogućnost da je Zijad ispravno prenio govor “Glavnog”, a da je “Glavni” korigovao svoju prvobitnu izjavu, ali ono što nas upućuje na to da je Zijad taj koji potvara u ovom slučaju, jeste niz drugih neistina, falsifikata i potvora koje je Zijad izrekao ne samo u ovom predavanju, već i u mnogim drugim govorima.

Također, Zijadova optužba da mi ili daije koje proziva smatramo IZ tagutima je kontradiktorna stavu pomenutih daija da oni dozvoljavaju klanjanje za imamima Islamske zajednice.

Bilo kako, stav našeg portala jeste da Islamska zajendica nije tagutska, ali da je s druge strane iznutra natruhla djelovanjem mnoštva njenih radnika čija su djela daleko od sunneta Poslanika sallAllahu alejhi we sellem, a vrlo često i daleko od islama. Nije nikakva tajna da u IZ-u postoje ljudi koji svoju poziciju koriste za svoje lične interese, a nemali je i broj hodža i radnika IZ-a koji se bave Šerijatom zabranjenim djelima, od kojih je jedno od najgorih sihr – vradžbina, što je opet poznato mnogim muslimanima. Za razliku od mnogih naših oponenata koji su stava da se o nedostacima i grijesima IZ-a ne smije pričati, te da se isti trebaju zataškavati „radi jedinstva muslimana“, kako to oni misle, mi smo stava da muslimani zaslužuju bolju islamsku zajednicu utemeljenu na zdravim osnovama, na Kur’anu i Sunnetu, jer islam ne priznaje jedinstvo na na svemu i svačemu, već jedinstvo na Istini, na Kur’anu i Sunnetu. I uopšte, vidjećete novotare danas kako svakodnevno ponavljaju floskulu o „jedinstvu muslimana“ prikrivajući ovom „čarobnom“ rječju svoje zabludjele stavove i lične interese. Zapravo, konstantna priča o jedinstvu muslimana je postala jedno od najupečatljivijih obilježja modernih novotara.

DRUGO PROROČANSTVO: Tekfir glasača na izborima i tekfir parlamentaraca

Drugo pitanje koje kadija spominje jeste pitanje glasanja, gdje nam spočitava stav da mi tekfirimo glasače nakon što im iznesemo dokaze, što nije tačno, kao i one koji dozvoljavaju glasanje, što opet nije tačno (poslušaj Zijadov govor od 14:30 minute pa nadalje u priloženom audio zapisu).

Na našem portalu ime nekoliko šerijatskih tekstova u kojima smo mi razjansili naš stav po pitanju glasanja na parlamentarnim demokratskim izborima, gdje su iznijeti šerijatski dokazi da pomenuti čin glasanja nije dozvoljen, te da nije način rješavanja problema muslimana nigdje u svijetu. Zapravo bliža historija je pokazala da od kada su muslimani počeli „uspostavljati Šerijat“ putem izbora, stanje muslimana je bilo sve gore i gore. Arapske revolucije su dokazale naš stav, da diktatori neće ukloniti čelične kandže sa ummeta pukim zaokruživanjem brojeva na glasačkim listićima. A što se tiče samog propisa parlamentarizma, glasanja i glasača upućujemo čitaoca na sljedeće tekstove, gdje je ova mesela u detalje razjašnjena (klikni na naziv teksta da bi ga pročitao u novom prozoru) .

  1. Islamski stav o glasanju na demokratskim izborima – šerijatski dokazi
  2. Propis parlamenta i parlamentaraca
  3. Sredstvo dobija hukm (propis) cilja koji se njime postiže
  4. Nenadmašan govor o koristima i štetama glasanja i ulaska u parlament
  5. Greške u tekfiru učesnika na parlamentarnim izborima
  6. Ja tekfirim sve koji glasaju. Da li griješim?

Po pitanju glasanja na demokratskim izborima, Zijad je stava da ono nije kufr, a sve one koji su stava da glasanje za nevjerničkog kanidata jeste kufr, Zijad svrstava u one koji „pretjeruju u tekfiru“. Tako se na Zijadovoj listi onih koji „pretjeruju u tekfiru“ našao, vjerovali ili ne, čak i šejh Muhammed ibn Abdulvehhab el-‘Abdeli, koji je učenik jemenskog šejha Mukbila ibn Hadija El-Vadi’ija, za kojeg sam Zijad tvrdi da je medhalijevac (odnosi se na El-‘Abdelija), a medhalijevci su sušta suprotnost „tekfirovcima“ (pogledaj Zijadov tekst „Izbori i glasanje“ ovdje). El-Adeli, iako sam protivnik „tekfirovaca“ našao se na Zijadovoj listi „onih koji pretjeruju u tekfiru“, jer ovaj šejh kaže da je glasanje na parlamentarnim izborima kufr i širk. Sama činjenica da je jednom medhalijevcu pripisao status „onog koji pretjeruje u tekfiru“ dovoljno govori o Zijadovoj tekfirofobiji. Da ne spominjemo Zijadov stav prema drugim šejhovima koji kažu da je glasanje kufr, jednostavno, oni su „kvazi učenjaci“, kako ih Zijad naziva, i oni nisu ni pomena vrijedni. Stiče se utisak da je bilo kakav stav o bilo kojem šerijatskom pitanju za Zijada nevažeći ukoliko se za njega veže propis tekfira, što se može primjetiti iz mnogih Zijadovih tekstova i govora. Čim neko od učenjaka za neku meselu (šerijatsko pitanje) veže i/ili spusti propis tekfira, po pravilu postaje „kvazi učenjak“ ili „onaj koji preteruje u tekfiru“. A ako takvog ne proglasi kavzi-učenjakom, onda se tu radi o Zijadovoj nedosljednosti, u koju smo se više puta uvjerili.

Zijad vjerovatno nije ni svjestan da je u skupinu onih koji „pretjeruju u tekfiru“ ubrojio i samog šejha Mukbila, koji je također stava da je glasanje kufr i širk. Ovo ukazuje na jedno prosto pravilo kojim se Zijad služi: ako hoćeš da budeš ehli sunnet, moraš se slagati sa mojim stavovima, ma ko da si, makar i učenjak, a ako ne – onda si zabludjeli novotar i tekfirovac ili u najmanju ruku onaj koji pretjeruje u tekfiru.

Nakon potvora na nas o glasanju, Zijad nastavlja (17:32 pa nadalje):

„I čak kažu otvoreno, čovjek, jel’, koji uđe u parlament pa makar bio islamista i hoće pomoći islam i muslimane, to je interesa muslimana radi, a on je takav ne može ga promijenit… ko uđe u parlament je poput onog koji učini sedždu kipu. Izjednačili su ulazak u parlament sa onim koji učini sedždu kipu što je širk.“

Otkud Zijadu inspiracija za ovakvo nastradamusovsko „proročanstvo“, za ovakvu beskrupuloznu laž ne možemo sa sigurnošću reći. Međutim, ne možemo se čudom načuditi kako može jedan musliman, a tek onaj ko za sebe tvrdi da je sljedbenik sunneta, pa još daija, onaj koji ljude poziva u islam, pa još šerijatski sudija koji je najpreči pravdi, da izgovara ovako krupne laži i to tako ubjedljivim tonom. Mi nikada nismo rekli niti kažemo da je ulazak islamista u parlament kufr, a kamoli jednako sedždi kipu, a ubjeđeni smo da ovo nije ni stav daija koji su, sada je posve sigurno, postale opsesija i Zijadova noćna mora. Štaviše, mi smo stava da ulazak islamista u parlament nije ni djelo kojeg čovjeka izvodi iz okvira ehli sunneta, a kamoli iz okvira islama (naravno, ukoliko se dotični islamisti ne zaklinju na pokornost tagutskom Ustavu i ukoliko ne glasaju za zakone oprečne Šerijati i ukoliko se protive donošenju zakona oprečnih Šerijatu, kao što je to slučaj sa selefijama u egipatskom parlamentu). Napominjemo da smo mi stava da ulazak u parlament neće rješiti probleme muslimana, niti da je to put, metodologija kojom se muslimani trebaju koristiti na putu uspostave hilafeta. Detaljnije o ovome pročitaj u članku Pitanje o metodi uspostavljanja hilafeta.

Ovom prilikom ćemo također spomenuti da je Zijad u mnogim svojim tekstovima i dersovima, kada je odgovarao onima koje on i učenjaci saudijskog režima danas nazivaju tekfirovcima, iznosio nepotvrđene činjenice, te polovične dokaze i neistine što (o)daje sliku o autoru kao „tekfir nostradamusu“, od čijeg jezika nije siguran niti jedan sljedbenik sunneta.

Zijad u pomenutom audio obraćanju govori (18 min. i 3 sek. pa nadalje) da je sabrao na stotine fetava savremenih učenjaka i nije nijednog našao da je spojio glasanje sa kufrom i širkom, te da je najžešće mišljenje po ovom pitanju da je to haram. Kako je moguće da Zijad sakupi „stotine stotina fetava“ učenjaka po pitanju glasanja, i tako postane vlasnik najveće riznice fetava o glasnaju na izborima u čitavom svijetu, u odgovor na ovo pitanje se nećemo upustati. Međutim, zaista je zapanjujuće da nijedna od tih „stotine stotina fetava“ (cifra je zaista zapanjujuća i gotovo da uliva strahopoštovanje kod čitaoca) ne spominje stav šejha muhadisa Mukbila koji kaže da je glasanje kufr i širk, kao i njegovih učenika. Da ne pominjemo stavove drugih šejhova poput Ahmeda Halidija i Ali el-Hudajra, a sam Zijad kaže za šejha El-Hudajra da je učenjak akide, te drugih učenjaka. Zaista je zabrinjavajuće kada čovjek sakupi „stotine stotina fetava“ i nijeda od njih nije ona koja se kosi sa njegovim ubjeđenjem.

Također, Zijad uporno pokušava da ubjedi svoje slušaoce da mesela glasanja nije čisto akidetska i da ovaj stav ne zastupa niko drugi osim oni koji pretjeruju u tekfiru. Tako Zijad u svom odgovoru na pitanje o dozvoljenosti glasanja za Muftiju (vidi: ovdje) a govoreći o onima koji ne dozvoljavaju glasanje, kaže:

„Naravno, ovo je stav onih koji pogrešno tumače mnoga pitanja tekfira i pretjeruju u njemu. Pošto oni u osnovi pogrešno klasificiraju ovo pitanje, tj. ubrajaju ga u čisto akidetsko pitanje, nema potrebe da se njime ozbiljnije bavimo.“

Mi ćemo ovom prilikom preskočiti iznošenje stavova mnogih učenjaka koji govore suprotno Zijadu (poput šejhova pomenutih nekoliko pasusa iznad) i zadovoljićemo se samo fetvom šejha Mukbila koji pobija stav onih koji tvrde da je glasanje samo fikhska mesela:

Pitanje 197: Da li je stvar izbora vezana za wela wel bera (prijateljstvo i neprijateljstvo u ime Allaha, što je u osnovi akidetska mesela, op.PV) ili za masleha wel mefsedah (korist i štetu, što je u osnovi fikhska mesela)?

Odgovor šejha Mukbila:  Vezano je za wela wal bara! A koja korist je u tome (glasanju, op.PV)? U tome je pregovaranje sa islamom i u stanju smo reći: Šta je to čime su se muslimani okoristili od izbora? (Er-Rihlatul ahirah, str. 260-261)

TREĆE „PROROČANSTVO“: O nesuđenju po onome što je Allah objavio i o „muslimanskim vladama“ u arapskom svijetu

Pomenuto predavanje Zijada Ljakića nije bilo beskorisno. Naime, Zijad je u nastavku, od počeka 23. minute svog „nasihata“ braći, ispoljio svoj stav o arapskim diktatorskim vladama, kritikujući i predstavljajući ekstremnim naš stav da smatramo vlade u muslimanskim zemljama kafirskim, tagutskim. Ovdje se Zijad po prvi put počešao tamo gdje ga već duže vremena svrbi rekavši:

„Ne trebaš sa njima šta pričat… Odnosno, treba dokazati, jel, da u Saudijskoj Arabiji da je vlast kafirska i ostalo, jel’, ostalo normalno, svi ostali jesu svakako slabiji, i gotovo!“ (pomenuto audio predavanje, 23. min. pa nadalje)

Zatim, Zijad optužuje nas da smo i po ovom pitanju ekstremni te da smo zauzeli ovaj stav uprkos tome što, kako Zijad kaže, ima učenih ljudi, daija, koji Mubaraka smatraju muslimanom, „jer su ga vidjeli da klanja namaz“, a to što nije sudio po Allahovom zakonu, to po Zijadu opet nije dokaz našem stavu, jer nesuđenje po Allahovom zakonu, kako Zijad smatra, nije u svim fazama kufr, već samo onda kada je vlast bila šerijatska pa onda neko dođe i promijeni je kafirskom. A onda Zijad izvlači „keca iz rukava“ i kaže da se oko ovoga ulema razišla i da se čak prenosi razilaženje među ashabima (i kasnije navodi govor Abdullaha ibn Abbasa).

Zijad ovdje, svjesno ili nesvjesno, zastupa stav današnjih murdžija, koji ne vide svetijeg cilja od odbrane današnjih taguta-diktatora, uprkos tome što su učenjaci ehli sunneta pojasnili da nesuđenje Allahovim zakonom nije kufr samo onda kada kadija ili vladar u nekim konkretnim situacijama presudi po nečemu mimo Šerijata uz ubjeđenje da je Šerijat bolji i uz priznanje da je pogriješio. Dakle, ovo se ne odnosi na vladara koji u osnovi ne sudi Šerijatom, kako su to pojasnili selefi i savremeni učenjaci. Detaljnije o ovoj temi sa opširnom šerijatskom argumentacijom možete pročitati u tekstu „Nesuđenje po onome što je Allah objavio i propis vladara u muslimanskim zemljama“ koji je dostupan klikom ovdje.

O šubhma (sumnjama) onih koji pravdaju današnje vladare pročitajte u tekstu „Odgovor na šubhe u meseli nesuđenja po onome što je Allah objavio“ koji je dostupan klikom ovdje.

O tumačenju riječi Ibn Abbasa da je nesuđenje po onome što je Allah objavio mali kufr (a što je omiljeno tumačenje među mnogim murdžijama) možete pročitati u fetvi šejha Hamida el-Alija „Oni koji ne vladaju – ne sude prema onome što je Allah objavio“.

S obzirom da je ovo opširna mesela, mi ćemo se ovom prilikom ograničiti na par citata učenjaka čiji autoritet Zijad ne može dovesti u pitanje.

Ibn Kesir, rahimehullahu teala, kaže: “Ko ostavi jasan šerijat objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, pečatu svih vjerovjesnika i sudi derogiranim šerijatom postao je nevjernik, pa kakav je tek slučaj sa onim ko sudi Jasikom i njemu daje prednost nad šerijatom?! Onaj ko to uradi postao je kafir po konsenzusu muslimana.“ (El-Bidaje ven-nihaje, 14/119)

Šejhul islam Ibn Kesir navodi KONSENZUS MUSLIMANA, ne konsenzus učenjaka, već konsenzus muslimana! da je onaj ko sudi šerijatom Isaa, alejhisselam, ili onaj ko sudi šerijatom Musaa, alejhisselam, da je takav kafir, a i Musaov i Isaov šerijat su od Allaha. I o ovome Ibn Kesir kaže da je konsenzus muslimana i onda daje retoričko pitanje šta je tek sa onima koji sude Jasikom. Jasik je bio zakonik Tatara kojeg su nasljedili od svog vladara Džingis Kana, a koji je mješavina židovskih, kršćanskih i islamskih propisa, kao i ličnih strasti Džingis Kana. A zakoni današnjih taguta, koje Zijad stidljivo brani, gori su i od samog Jasika. Pa ako Ibn Kesir navodi konsenzus muslimana da onaj ko ne sudi Šerijatom da je kafir, koji su to „učenjaci“ koji pobijaju ovaj konsenzus i zašto nam Zijad ne spominje njihova imena?

Međutim, hajde da olakšamo Zijadu, pa da pretpostavimo da suđenje mimo Šerijata nije kufr koj izvodi iz vjere što, kako smi vidjeli, nije tačno. Ali, šta je onda sa propisivanjem zakona!? Ne postoji islamska sekta koja kaže da propisivanje zakona oprečnih Šerijatu nije kufr i/ili širk, a kamoli učenjak ehli sunneta. Ako kojim slučajem Zijad ima dokaze koji govore suprotno, žarko bismo voljeli da vidimo i ovo Zijadovo „proročanstvo“, pored ne malog broja drugih. Pažljivi slušalac će vidjeti da kada Zijad brani današnje tagute, čiju tiraniju narod nije mogao više trpiti, pa je i po cjenu života ustao na njih, vidjet ćete da Zijad koristi govore nekih ljudi o tome da je nesuđenje Šerijatom mali kufr, ali zato Zijad mudro prešućuje PROPISIVANJE ZAKONA od strane istih tih taguta!! Jer ako pogledamo u govor onih koje Zijad spominje da kažu da nesuđenje mimo Šerijata nije kufr ukoliko se zatekao tagutski sistem, tj. ukoliko je aktuelna vlast naslijedila neislamski zakon pa onda sudi njime, vidjećemo da isti ti ljudi uslovljavaju da onaj koji je naslijedio nevjernički sistem mora se truditi da ga promijeni u šerijatski ili umanji zulum nevjerničkog suda, što sigurno nije slučaj sa arapskim režimima, koji su svoj zilum samo povećavali iz godine u godinu.

Dakle, ono u čemu Zijad nikako ne može opravdati aktuelne arapske tagute-diktatore jeste činjenica da oni, ne samo što ne sude po Šerijatu, već i PROPISUJU zakone oprečne Šerijatu! Dakle, nije njihov kufr ograničen samo na nesuđenje, već i na propisivanje zakona oprečnih Šerijatu i ovo je razlog zašto Zijad kad god se spomene ova mesela „mudro“ prešućuje propisivanje zakona od strane taguta koje brani, a neistomišljenike kritikuje za ekstremizam po pitanju stava o nesuđenju Allahovim zakonom.

Dakle, arapski taguti današnjice nisu samo zatekli tagutski sistem, i ne da ga nisu umanjili, već su ga nadopunili mnogim tagutskim zakonima koji su gori od onoga što su sami zatekli i ovo je gorka istina koju Zijad svaki put „mudro“ proguta – šutnjom! Veliki je broj nepobitnih dokaza koji ukazuju na zabludu onih koji pravdaju današnje diktatore i mi upućujemo čitaoca na tekst: Nesuđenje po onome što je Allah objavio i propis vladara u muslimanskim zemljama koji je dostupan klikom ovdje. Ovom prilikom ćemo se samo zadovoljiti sa par citata učenjaka čije znanje i autoritet Zijad ne može osporiti.

Savremeni šejh Muhammed Salih el-Munedždžid kaže: „Propisivanje laičkih zakona koji su oprečni Allahovom sudu i sudu Njegova Poslanika, po pitanju krvi, časti i imetka, predstavlja veliki kufr koji izvodi iz vjere. U to nema nikakve sumnje niti u tome ima razilaženja među islamskim učenjacima. To zbog toga što takvo zakonodavstvo predstavlja suprostavljanje Allahu u Njegovom sudu i oprečnost Njegovom šerijatu. Uzvišeni kaže:

“Zar oni imaju ortake koji im u vjeri propisuju da vjeruju ono što Allah nije dozvolio.” (Šura, 21)

(Izvor fetve: ovdje)

Šejh Šenkiti, rahimehullahu teala, kaže: „Na osnovu ovih nebeskih tekstova postaje kristalno jasno da oni koji slijede laičke zakone koje je šejtan propisao na jeziku njegovih prijatelja, a koji su oprečni onome što je Allah propisao na jeziku svojih vjerovjesnika, da u njihov kufr i širk neće sumnjati osim onaj koga je Allah oslijepio od svjetla objave.“ (Advaul bejan, 83)

Šejh Ahmed Šakir, imam ehli sunneta i ummeta prošlog stoljeća, u svom djelu „Umdetu et-tefsir“, kod tefsira 44. ajeta sure Maide, citira govor svog brata Muhammeda Šakira, nazivajući one koji pravdaju vladare zbog ostavljanja suđenja po Šerijatu – sljedbenicima smutnje i fitne:

„Doista sljedbenici smutnje i fitne od onih koji govore danas, traže opravdanje vladarima zbog ostavljanja suđenja po onome što je Allah objavio, zbog njihova suđenja po pitanju krvi, časti i imetka mimo Allahova šerijata kojeg je On objavio u svojoj Knjizi, i zbog uzimanja nevjerničkog zakona kao sudca u muslimaskim državama…“ (Umdetu et-tefsir, kod tefsira 44. ajeta sure Maide)

ČETVRTO „PROROČANSTVO“: Namaz za hodžama

U pomenutom audio predavanju, koje će vjerovatno ostati kao rekorder po broju iznijetih laži, potvora i falsifikata u novijoj historiji balkanskih muslimana, Zijad Ljakić iznosi svoje sljedeće „proročanstvo“, a to je da mi tvrdimo da namaz za hodžama nije ispravan te da ga ne trebamo klanjati. Počevši od 32. min i 27. sek. pomenutog predavanja, Zijad istupa sa sljedećim „proročanstvom“ i kaže: „Izašli su sa jasnim stavom da klanjanje u ovim mesdžidima (džamijama, op.PV) kod hodža, da ono nije dozvoljeno, da ne treba klanjati…“ pritom nam pripisujući da mi taj „svoj“ stav gradimo na tome da su hodže fasici, griješnici, te da za fasicima nije dozvoljeno klanjati.

Ovim također želimo naglasiti da je pomenuto Zijadovo „proročanstvo“ u stvari i stav velikog broja ljudi o nama, koji Zijadovim sebebom (uzrokom) ili sebebom drugih tekfir nostradamusa zauzeli stav o nama od koga smo mi čisti. Mi smo klanjali i klanjamo namaz za hodžama Islamske zajednice, osim u slučaju namaza za hodžom koji radi i dokaže se da radi otvoreno djelo kufra ili širka, poput pravljenja sihra (magije) ili dr. Međutim, mi ne krijemo stav da su mihrabi i minberi džamija okupirani od ljudi koji nisu dostojni da budu u (na) njima, sa čime se i sam Zijad slaže, te da također pozivamo braću da, kada god to budu mogli, klanjaju u sunnetskim mesdžidima, jer je namaz sa sljedbenikom sunneta preči od namaza iza novotara (Zijad u svojim dersovima i sam upozorava na sektu maturidija i ešarija, a poznata je stvar da je većina hodža IZ-a, kao i sam IZ, maturdijske akide; zapravo zvanična akida IZ-a je maturidijska, i ovo nije nikakva tajna).

Stoga nam nije jasno otkud Zijadu nadahnuće za ovakvu optužbu.

PETO „PROROČANSTVO“: Ebu Muhammed el-Makdisi je izvor „tekfirske“ dawe

Počevši od 40. minute svog „proročanstvima“ nadahnutog govora, Zijad Ljakić se obrušava na smrtnog neprijatelja porodice Saud i svih današnjih arapskih i nearapskih diktatora u zemljama muslimana – na šejha Ebu Muhammeda el-Makdisija, kojem Zijad spočitava da je izvor naše dawe stvarajući kod slušaoca utisak da je Ebu Muhammed el-Makdisi jedini učenjak kojeg mi slijedimo, te da osim njega nemamo nikoga na koga bi se pozvali, osim naravno „tekfirskih daija“.

Naravno, Zijad nije ni ovdje uspio iskazati ono što mu je pri srcu a da svoje „proročanstvo“ nije „zasladio“ – neistinom, pripisujući nam da je jedan od naših šejhova i Ebu Merjem, koji je protekfirio šejhove Bin Baza i Usejmina (poslušaj Zijadovo izlaganje iz audio priloga počevši od 48 min. 40. sek).

Prije nego nastavimo dalje, želimo reći da je optužba da osim šejha Makdisija ne slijedimo nijednog drugog učenjaka – nepravedna i zulumćarska, jer svako ko pogleda tekstove, a prije svega fetve, naći će na desetine učenjaka na koje se pozivamo i čije fetve i tekstove objavljujemo. Zapravo, neki od njih su mnogo više zastupljeni od samog Makdisija.

Također, Zijad spominje da je Ebu Muhammed el-Makdisi „kvazi učenjak“ kome su prigovorili neki poznati i priznati učenjaci. U tom cilju, kao dokaz, Zijad spominje šejha Mukbila. Međutim, stav šejha Mukbila o tome da je glasanje kufr i širk, za Zijada uopšte nije mjerodavan, jer je to, kako Zijad kaže, stav „onih koji pretjeruju u tekfiru“. Međutim, kada Mukbil govori protiv Makdisija, onda je to mjerodavno, iako Mukbil nije naveo niti jedan jedini dokaz kojim bi potkrijepio svoj stav o Makdisiju, dok je o glasanju iznio mnoge dokaze. Manipulacija već oprobanim receptom „ovaj šejh je o ovome rekao to i to“ kod nekih daija je već poprimila alarmantno stanje. Pitamo Zijada i njegove istomišljenike, imaju li oni jedan jedini dokaz kojim bi potkrijepili svoje govore o plemenitom šejhu Ebu Muhammedu el-Makdisiju, osim izjava ovog ili onog šejha u kojima nema niti jednog dokaza o „zabludama“ Makdisija. Na kraju krajeva, Makdisiju je dovoljno to što mu je imam ehli sunneta i brdo znanja i imana prošlog i ovog stoljeća, šejh Hamud bin Ukla eš-Šuajbi, izrekao pohvalu riječima: „Podigao si visoko glave selefijama!“ I šta čemo sada, Zijade!? Ti si naveo izjavu učenjaka koji su prigovorili Makdisju, a mi izjavu koja ga hvali; zar ne bi sada trebalo potražiti šerijatske dokaze i potom izvesti pravedan zaključak!? Ili samo tek tako čeprkati po izjavama učenjaka i onda izabrati one koje nam se sviđaju i koje idu u korist našim stavovima? Zar je to pravda koju treba da dijeli kadija?

S druge strane, dok govori o šejhu Makdisiju i njegovoj kritici šejhova Bin Baza i Usejmina, Zijad nigdje ne navodi zašto i u kojim stvarima je šejh Makdisi prigovarao dvojici šejhova, niti zašto su Makdisijeve knjige zabranjene u tzv. šerijatskoj kraljevini Saudijskoj Arabiji, ali i u mnogim drugim arapskim i nearapskim diktaturama. Također, Zijad je preuveličao govor šejha Makdisija o dvojici šejhova, na način da slušalac stiče utisak da ih je šejh Makdisi protekfirio. Stoga ćemo mi prenijeti Makdisijev stav o dvojici šejhova direktno od njega, pa neka čitalac sam zaključi u kojoj mjeri pojedini ljudi čine zulum ovom plemenitom šejhu koji je zadnjih 20 godina svoga života više proveo u zatvoru nego na slobodi, upravo zbog suprotstavljanja arapskim tagutima i davanja podrške mudžahida. Tekst je dostupan klikom ovdje.

Također, čitaoca upućujemo na tekst “Kada govorite, pravedni budite: Ko je Ebu Muhammed el-Makdisi” iz kojeg mogu saznati ko i zašto danas napada šejha Makdisija. Tekst je dostupan klikom ovdje.

U vezi s ovim želimo ukazati na jedan nedosljedan i licemjeran stav većine naših oponenata koji nam pripisuju ekstremizam, zabludu i pretjerivanje u vjeri. Pa tako, kada mi ostavimo stav nekog šejha (zbog toga što smatramo da se kosi sa dokazima iz Kur’ana i sunneta), naši oponenti nas nazivaju onima koji pretjeruju u vjeri, tekfirovcima, ekstremistima i slično, dok s druge strane, vidimo iste te ljude kako hladnokrvno ostavljaju stavove istih tih učenjaka zbog čijih su nas stavova proglasili ekstremnima i tekfirovcima.

Mi kažemo da je poštovanje prema učenjacima vjerska obaveza i mi im se moramo pokoravati u stvarima vjere kada su njihovi stavovi u skladu sa sunetom Muhameda, sallallahu alejhi ve sellem. Međutim, slijepo slijeđenje učenjaka je zabranjena stvar u islamu, a ipak je interesantno što od te bolesti stradaju niko drugi do oni ljudi koji se pozivaju na dosljedno slijeđenje sunnneta!

Primjera radi, kada mi ostavimo stavove šejhova Bin Baza i Usejmina o vladarima, onda nas nazivaju „tekfirovcima“, ali kada oni ostave stav šejha Bin Baza i Stalne komisije da nema opravdanja u velikom širku, onda su oni ehli sunnet.

Kada mi ostavimo stav šejha Usejmina o tome da je obaveza glasati na parlamentarnim izborima za kandidata koji će otkloniti ili umanjiti štetu od muslimana i/ili biti bolji po muslimane od protivkandidata, onda smo mi tekfirovci, ali kada oni ostave stav Mukbila o tome da je glasanje na istim tim izborima kufr i širk, onda su oni sljedbenici sunneta koji rade u skladu sa „dokazima“.

Kada mi ostavimo stav šejha Usejmina o zabrani šehidskih operacija, onda smo mi ekstremisti, ali kada oni ostave stav šejha Albanija o dozvoli šehidskih operacija, onda su oni postupili po sunnetu.

Kada mi ostavimo stav šejha Fewzana o mudžahidima, mi smo tekfirovci, ali kada oni ostave stav šejha Fewzana o zabrani klanjanja za imamom koji dozvoljava muziku, onda su oni postupili po sunnetu.

Kada mi ostavimo stav šejha El-Džezairija o šejhu Makdisiju, mi smo tekfirovci, ali kada oni ostave govor šejha Eš-Šuajbija koji je pohvalio Makdisija, onda su oni postupili ispravno.

Kada mi ostavimo stav dvojice šejhova o dozvoli glasanja, mi smo oni koji pretjeruju u tekfiru, ali kada oni ostave stav šejha Mukbila o tome da su Bin Baz i Usjemin pogrešili u fetvama o glasanju, te ih pozvao na pokajanje od istih, onda su oni ehli sunnet.

Kada mi ostavimo… onda smo zabludjeli novotari, tekfirovci i ekstremisti, a kada oni ostave… oni su sljedbenici sunneta i postupili su u skladu sa sunnetom.

Ovo nije kraj liste, a mi se zbog prostora i vremena moramo ograničiti na gore napisano. Cilj ovoga jeste da se pokažu licemjerstvo i dvojni standardi istih onih koji su za sebe pribavili ekskluzivno pravo odbijanja i prihvatanja stavova i fetvi od učenjaka. Ako se vi, kojim slučajem, ne uklapate u ovaj standard, onda vas od etikete „tekfirovaca“ ne mogu „oprati“ nikakvi dokazi.

ŠESTO „PROROČANSTVO“: U Bosni nije bilo džihada i mudžahida

Na listu svojih „proročanstava“ u pomenutom audio obraćanju, Zijad je dodao još jedno: tvrdnju da smo mi stava da u Bosni nije bilo džihada i mudžahida (poslušaj pomenuti audio prilog počevši od 59. min. i 35. sek). Štaviše, Zijad nam spočitava da mi govorimo da Arape mudžahide treba istjerati iz Bosne, da nas Allah sačuva takvog stava i lažljivaca koji nam ga pripisuju! Negirajući ovu laž, kao odgovor na istu, mi prilažemo listu tekstova koje smo objavili o mudžahidima koji su šehidili u Bosni za vrijeme rata (klikni ovdje)

SEDMO „PROROČANSTVO“: Tekfir Porče!

Listu svojih „proročanstava“ Zijad je obogatio potvorom da smo mi protekfirili Muhammeda Porču (vidi 1. sat 00 min. 35 sek. pa nadalje). Ovu svoju laž Zijad izlaže na „logičan“ način na koji bi mu pozavideo i Avdo Avdić, urednik islamofobičnog magazina „60 minuta“. Na kraju iznošenja ove laži Zijad zaključuje: „To je smijurija!“ Ovo je česta poštapalica kojom se Zijad koristi dok iznosi „nepobitne dokaze“ protiv nas i drugih svojih neistomišljenika. Ovog puta je Zijad bio u pravu, ta njegova laž jeste smijurija od koje se stidi onaj ko ima imalo stida, a onaj ko nema stida, on će nastaviti sa svojim proročanstvima, gradeći tako sebi autoritet tekfir nostradamusa!

OSMO „PROROČANSTVO“: Svi Bošnjaci su kafiri osim onaj ko klanja u mesdžidu!

Navođenje Zijadovih „bisera“ ume da bude zabavno do te mjere da čitalac sa nestrpljenjem iščekuje sljedeće „proročanstvo“. Tako Zijad „proriče“:

„Oni automatski koga vide ovdje, da nema namaza, ne dolazi sa njima u mesdžid da su kafiri. Zato je kod njih osnov, osnov je kod njih da su ovdje u Bosni svi Bošljaci kafiri osim ko se potvrdi da je musliman, znači dođe u mesdžid, mi ga vidimo da klanja, on je musliman. A to je belaj!“ (vidi priloženi audio snimak, 1:05:18 pa nadalje)

Od čitave ove izjave tačan je samo završetak: „A to je belaj!“, jer zaista, iznošenje tolikog broja laži i potvora u samo jednom jedinom audio obraćanju, koje je zamišljeno kao savjetovanje braće, pravi je belaj za „iskrenog savjetodavca“ Zijada, koji kao metod zaštite od „zlih tekfirovaca“ predlaže – imputaciju (poslušaj: 1:09:40 pa nadalje), na čemu se složio sa Dodikom i drugim islamofobičnim fašistima.

Naravno, ne treba posebno pisati kako smo mi čisti od ovog stava, te da mi svakog čovjeka koji klanja namaz smatramo bratom muslimanom, sve dok se ne potvrdi suprotno. Uvjetovanje da taj musliman klanja sa nama u mesdžidu je smješno. Zapravo, ovo je šart kojeg praktikuju moderne haridžije, a kojeg nama pripisuje „pravedni kadija“ Zijad. A što se tiče tekfira pojedinca, opet nije istinit govor da mi generalni tekfir spuštamo na pojedinca bez primjenjivanja šerijatskih pravila o preventivnim faktorima tekfira, kako nam to Zijad u svojim mnogim obraćanjima spočitava.

DEVETO „PROROČANSTVO“: Oni imaju iste temelje sa haridžijama

Seriju neistinitih optužbi Zijad nastavlja govorom (01:11:50 pa nadalje):
Imaju ovdje dvije ekipe. Imaju ebumuhamedovci, to je teži slučaj, i ovi sad novi, oni kažu za Ebu Muhammeda da je haridžija. A što je on haridžija? Znate li što je on haridžija? Zato što je protekfirio talibane, Zarkavija, Usamu bin Ladena i td., tu je on pogriješio, tu se oni ne slažu sa njim. A ostalo, iste temelje imaju, iste temelje, ono, šta je kufr, šta je širk, i ovo, kako ulema ono… sve to isto, nema razlike među njima.“

Pored toga što ovaj govor sadrži nedosljednost u prenošenju stavova, jer Nedžad Balkan (Ebu Muhammed) ne tekfiri Zarkavija, on sadrži i suštinsko nepoznavanje činjeničnog stanja, jer razlika između nas i onih koje mi nazivamo gulatima, tekfir fanaticima i sljedbenicima Nedžada Balkana je u shvatanju OSNOVNIH šerijatskih postulata, upravo u shvatanju termina kufr i širk, suprotno onome što nam Zijad tekfirofobično pripisuje, bez imalo savjesti i stida. Primjera radi, za sljedbenike Nedžada Balkana je tehakum (parničenje) pred tagutom (ovdje: neislamskim sudom) u današnjoj situaciji kada nema šerijatskih sudnica osnova vjere, dok je naš stav da nije, što je stav učenjaka ehli sunneta. Zbog ovoga Nedžad Balkan i njegovi sljedbenici tekfire svakog onog ko „vraća pravo koje mu Šerijatom pripada“ pred nevjerničkim sudom, ali i onog ko ne tekfiri prvog. Na osnovu ovog i sličnih stavova, današnje neoharidžije su protekfirili sve muslimane i kompletnu ulemu, osim onih koji se sa njima poklope u ovom i sličnim stavovima. Pripisivanje nama da imamo iste temelje sa tekfir fanaticima Nedžada Balkana je zulum proistekao iz neznanja i/ili pakosti i mržnje.

Sve u svemu, Zijad u pomenutom predavanju nije uspio iznijeti niti jednu optužbu na naš račun a da nije slagao, potvorio ili nepravedno optužio. Posebno zabrinjava činjenica da je to uradio u stilu islmofobičnih kreatora mišljenja javnog mnjenja, pa nas ne bi začudilo da Zijad dobije ponudu od Avde Avdića za neku od narednih islamofobičnih (tekfirofobičnih) izdanja emisije „60 minuta“.

DESETO „PROROČANSTVO“: Skriveni tekfir uleme

Lista misterioznih „proročanstava“ na naš račun obogaćena je optužbom koja se od strane nekih
„kompetentnih daija“ sve češće čuje, a to je da mi u potajnosti tekfirimo učenjake, a da ih u javnosti ne tekfirimo, kako bi „obmanjivali muslimane“, kako nam spočitavaju neki tekfir „nostradamusi“. Oni ovaj svoj stav obrazlažu „na logičan način“: pošto se mi ne slažemo po nekim pitanjima sa nekim učenjacima, i pošto su oni dozvolili ono što je kod nas kufr, onda mora biti da mi njih tekfirimo, ali da to krijemo od ljudi, jer smo „kukavice“ ili „smutljivci“. Dok pišemo ove redove, još uvijek nam je nejasno otkud tolika količina netrpeljivosti i zlonamjernosti u prsima „kompetentnih čuvara sunneta“, koji su „odrali svoja koljena“ učeći pred učenjacima ehli sunneta, kako oni vole da sebe uzdižu. Odbacujući ovu njihovu sramnu optužbu, mi se pitamo: imaju li ovi ljudi imalo stida i ljudskog dostojanstva!? Nakon što su neki izvukli iz konteksta i iskrivili neke naše izjave, drugi naši oponenti se nisu ni time zadovoljili, već su počeli da „kompetentno“ čeprkaju po našim srcima „proričući“ šta je u njima i poput sihirbaza otkrivajući naše skriveno stanje. A preče im je da se stide Allaha i ljudi!

JEDANAESTO „PROROČANSTVO“: Rušitelji vjere i države

Lista naših oponenata nije jednolična, već dosta šarenolika. Na njoj se nalaze ljudi sa različitim, pa vrlo često i međusobno oprečnim stavovima. Međutim, kada je u pitanju Put vjernika, oni su složni u optužbama protiv nas. Jedni nas nazivaju ekstremistima i tekfirovcima (murdžije i slične skupine), drugi nas nazivaju mušricima i kafirima (neoharidžije), treći nas optužuju za sijenje nereda (izvještavanje o džihadu je za njih sijenje nereda), četvrti pobrojanim kvalifikacijama dodaju još jedan epitet: rušitelji vjere i države. Međutim, kao i kod većine drugih optužbi, ni ovdje vlasnici posljednje optužbe (kao i drugih optužbi) nisu iznijeli niti jedan jedini argument kojim bi opravdali svoju optužbu pred Allahom i pred ljudima, ostavljajući neupućene u sumnji da oni Bosnu i Hercegovinu smatraju šerijatskom državom, čije temelje ugrožava naše pisanje o štetama vjere zvane demokratija.

DVANAESTO „PROROČANSTVO“: Dokaz da su oni tekfirovci je njihov forum

Neki „islamski intelektualci“ i „vjerski političari“, nezadovoljni onim što vide na našem sajtu, a nemoćni da otvoreno kritikuju njegov sadržaj, jer bi time razotkrili sebe, pokušali su naći i najmanji dokaz kojim bi potkrijepili svoje stavove, pa kada ga nisu našli, usmjerili su se prema našem forumu, gdje su se konačno „skrasili“ pronašavši lijek svojim bolesnim srcima, jer tamo na forumu je „dokaz“ protiv nas. Svoj su „dokaz“ čak i pompezno publikovali, a mnogi od njih i dan danas „dokazuju“ svoje stavove referišući na naš forum.

Iščitavajući postove članova foruma, među kojima ima onih koji zastupaju neohardižijske stavove, drugi sufijske, treći murdžijske, četvrti su, pak, ateisti, ovi jadni „vjerski političari“ su konačno pronašli dokaz – u izjavama nekih članova foruma!

Ove političare sa titulama magistara i svršenika šerijatskih fakulteta, nije bilo briga to što pisanje nekog člana na forumu nema veze sa stavovima administracije foruma, niti to što su sami administratori foruma oponirali ljudima sa devijantnim shvatanjima, ne, ništa od toga, već su „savjesni islamisti“ sa foruma uzeli citate koji su odgovarali njihovim nečasnim nakanama, te ih publikovali, bestidno ih pripisujući stavu portala Put vjernika.

Ovim su činom, ovi „vjerski političari“ postupili poput jednih srbofašističkih novina iz RS-a koji su prije par godina kao dokaz za svoje tvrdnje uzeli neke od komentara posjetilaca našeg portala, s tim što su pomenuti „islamski intelektualci“ otišli korak dalje od srbofašista, pa su kao dokaz za svoje tvrdnje uzeli neke od komentara članova foruma, dokazujući time svoju „veeeliku brigu“ za pravdom i dostavljanjem istine.

OSTALA PROROČANSTVA…

Listi „proročanstava“ nije ovdje kraj. Ovim smo tekstom obuhvatili najvažnije i najčešće optužbe o kojima smo čuli, a dosta toga smo izostavili.

ZA KRAJ

Na kraju, ono što nas raduje i sa čime se slažu svi gore pomenuti naši oponenti: postoji Sunji dan kada ćemo i mi i oni stati pred Allaha, i kada će mazlum vratiti svoje pravo, a zulumćari dobiti zasluženu „nagradu“.

 

Redakcija portala Put vjernika

Ključne riječi u tekstu: {tortags,3847,1}