Poučna kazivanja o poslanicima: Hud, alejhisselam

1884

Allah kaže: “Zar ne znaš šta je Gospodar tvoj sa Adom uradio, sa stanovnicima Irema, puna palata na stubovima, kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo”.


Bismillah…

Hvala Allahu koji je uzdigao islam i muslimane, a ponizio mnogoboštvo i mnogobošce. Neka je mir i blagoslov na vođu mudžahida, velikana svih poslanika i vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i neka je mir i blagoslov na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu.

Allah je poslao Huda narodu Ad. Da Allah nije spomenuo u Kur'anu, mi ne bismo znali gdje je Ad živio. Allah kaže da su živjeli u Al Ahkaf. Danas je to pustinja, što nije bio slučaj prije, i nalazi se u Jemenu. Allah opisuje narod Ad u Kur'anu da je taj narod obožavao idole. Opis tih ljudi je zadivljujući, tj. ono što im je Allah bio dao. Bili su krupna rasta, veoma visoka rasta i veoma bogati i moćni kao pojedinci.

Allah nam kaže u Kur'anu da im je Hud rekao: “Bojte se Onoga Koji vam daruje ono što znate; daruje vam stoku i sinove; i bašče i izvore”1, što znači da su bili bogati; imali su znači sinove, bašće – agrikulturu, i vodu.

Allah nam kaže dalje o njima da su postali toliko bogati da su počeli da trače – rasipaju svoje imetke, da prekomjerno i beskorisno troše. Zapali su bili u ono što inače bogate nacije rade, a to je korištenje novca iz oholosti i ponosa. Jer nakon što zadovoljiš svoje osnovne potrebe, hrana, piće, smještaj, odjeća, a imaš dodanih sredstava, tj. više para, ako nema imana da se taj novac troši na pravilan način, bit će utrošen na zlo.

Narod Ad je imao da kažemo višak para, pa su počeli da grade palate na planinama koje nisu koristili, tj. nisu im bile potrebne. Gradili su ih iz ponosa, oholosti da bi se pokazivali. Allah kaže: “Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajući, i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti”2

A i kuće koje su gradili za sebe su gradili kao da će živjeti vječno. Gradili su veoma čvrste kuće, postojane kao da će živjeti vječno na zemlji. Ne vidimo li da danas ljudi rade isto, pa čak i oni koji sebe nazivaju muslimanima i koji praktikuju vjeru. Koliko ima muslimana koji imaju kuće koje skoro i ne koriste osim možda jednom godišnje ili u nekoliko godina.

SubhanAllah, Allah nam objavljuje ove priče o poslanicima, tj. prošlim narodima, jer sve ono što su radili drevni narodi, sve greške koje su činili, čini i ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Hudov narod je mislio da ce vječno živjeti, pa kad ih je Allah uništio, uništio je sve, i njih i sve što su imali. Ni traga nije ostalo od njih.

“A kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici”3

Neki narodi, kad postanu bogati, postanu i slabi jer se opuste u raskoši, ali narod Ad je postao jak, iako su bili jako bogati i živjeli luksuzno, i kad bi napali svoje susjede, uništili bi ih kompletno. Bili su tirani.

Allah kaže: “Zar ne znaš šta je Gospodar tvoj sa Adom uradio, sa stanovnicima Irema, puna palata na stubovima, kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo”4

Vidimo da im je Allah dao ono što nije nikome drugom – bogatstvo, snagu, jačinu.

Allah im šalje Huda: “A Adu – njegova brata Huda”5

Zašto se kaže brata? Zato što je bio jedan od njih (ne misli se po vjeri). Šta je bila njegova poruka? Ista kao i Nuhova, alejhisselama: “O narode moj”- govorio je on – “Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistinu iznosite”.6

Kaže im da su oni kojima se oni klanjaju samo izmišljeni, tj. da su to laži, zablude.

Vidimo i ovdje da su Allahovi poslanici direktni u obraćanju. I to je dio emaneta koji im je dat, povjerenje koje im je ukazano i odgovornost koju imaju. Zato i kažu “ja sam iskreni savjetnik”.

Zatim im kaže: “O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se”.7

Prošli put smo govorili o Nuhu, koji je isto rekao svome narodu – tražite oprosta pa će vam Allah dati, a ovdje Hud još dodaje: “A On će vam slati kišu obilnu i daće vam još veću snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mnogobošci!”8

SubhanAllah, vidimo ovdje da im on kaže, ako se pokajete, pored snage koju već imate, Allah će vam dati još više. Ovo nam govori da mi ne činimo dovoljno istigfar, ne kajemo se dovoljno, jer da tražimo oprosta od Allaha kao što bi trebalo, da Mu se puno i često kajemo naše stanje bi bilo drugačije.

Šta je bio njihov odgovor na ovo? Allah kaže: “O Hude” – govorili su oni – “nisi nam nikakav dokaz donio, i mi na samu tvoju riječ nećemo napustiti božanstva naša, mi tebi ne vjerujemo.”9

Vidimo da odbijaju pa Allah kaže: “Eto, to je bio Ad, on je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposlušan poslanicima svojim, i pristajao uz svakog silnika, inadžiju.”10

Koliko poslanika je bilo poslano Adu? Samo jedan. Allah kaže da je taj narod bio neposlušan poslanicima, da nisu povjerovali u poslanike – množina, a samo jedan poslanik im je bio poslan. Pa zašto je onda ovdje množina? Ako neko odbije, tj. ne povjeruje u samo jednog poslanika, to je isto kao da ne povjeruje u sve. Jer svi poslanici su došli sa istom porukom. I ako neko ne povjeruje u poslanstvo Nuha, isto je kao da ne vjeruje u poslanstavo svih ostalih. Ako neko ne povjeruje u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nije mu dovoljno to što vjeruje u Musaa, Isaa, Ibrahima i sve ostale poslanike.

Pretpostavimo da danas ima onih koji vjeruju u Isaa i Musaa i vjeruju u Allaha; ne vjeruju da ima drugi Bog osim Njega, ali ne vjeruju u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem – to nije islam! Mora da vjeruju u sve poslanike počev od našeg oca Adema, alejhisselam, sve do Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao posljednjeg poslanika.

Vidimo dalje u kazivanju o Adu da su počeli ono što su ljudi radili svim poslanicima – da ga optužuju.

“Mi kažemo samo to da te je neko božanstvo naše zlom pogodilo…”11

Optužuju ga da je lud, zatim: “Glavešine naroda njegova, koje nisu vjerovale, odgovarale su: ‘Mi smatramo da si ti doista neznalica i mi mislimo da si ti zaista lažac.'”12

Uočavamo ovdje da su oni koji to kažu, kolovođe – ‘el mela’.

“Ali bi glavešine naroda njegova, koji nisu vjerovali, koji su poricali da će na onom svijetu biti oživljani i kojima smo dali da u životu na ovom svijetu raskošno žive…“13

Raskošno žive – Allah im je dao bogatstvo i ostale blagodati, međutim, to im nije bilo dovoljno da spoznaju istinu; bogatstvo, imetak, luksuz ne znači ništa po standardima imana. Možeš imati svo bogatstvo svijeta, ali da odbijaš istinu, a onaj ko nema skoro ništa (od materijalnih dobara, op.PV), dovoljno je pametan da spozna istinu. Oni su imali sve ali nisu spoznali isitnu (haqq), ono najvažnije, pa kažu:

“On je čovjek kao i vi; jede ono što i vi jedete, i pije ono što i vi pijete”14

Pa zatim kažu: “I ako se budete pokoravali čovjeku kao što ste vi, sigurno ćete biti izgubljeni. Zar vama on da prijeti da ćete, pošto pomrete i zemlja i kosti postanete, doista oživljeni biti?”15

Ne vjeruju u proživljenje. Opet ono o čemu smo govorili prošli put – materijalisti!

“Daleko je, daleko ono čime vam se prijeti! Postoji samo život na ovom svijetu, mi živimo i umiremo, a oživljeni nećemo biti?”16

SubhanAllah, vidimo ljude da govore i misle isto danas – vezani su samo za meterijalno, ono što mogu da vide.

“On je čovjek koji o Allahu iznosi laži, i mi mu ne vjerujemo.”17

Vidimo da i danas optužuju sljedbenike istine za isto. Koliko samo puta čujemo od ljudi da nas optužuju da iznosimo laži. Hudov narod optužuje njega da laže na Allaha, a da oni govore istinu.

Zatim kažu: “Zar si nam došao zato da se jedino Allahu klanjamo, a da one kojima su se klanjali preci naši napustimo? – govorili su oni. “Učini da nas snađe to čime nam prijetiš, ako je istina to što govoriš!”18

Izazivaju Huda! Daj nek nas snađe ono čime nam prijetiš. Ohole se i ponosni su zbog snage koju im je Allah dao – moći, civilizacije. Ovdje koristimo riječ civilizacija, civilizovani, jer se ona obično koristi, ali je ne koristimo u pozitivnom značenju, jer ova riječ, ovaj izraz se koristi za one koji nemaju znanja, za ohole. Ovi koji se smatraju civilizovanim smatraju se takvima zbog materijalnih postignuća, a ne vjeruju u Allaha. I vidimo to kod svih naroda, nacija koje su dostigle materijalna dobra, a ne vjeruju u Allaha, da sebe smatraju civilizovanim, naprednim.

Autor: Šejh Enver el-Awlaki, rahimehullah, transkrip audio predavanja

Prijevod: El-wela wel-bera

Obrada: Put vjernika

Fusnote:


1 Sura: Aš-Šu'ara, ajeti: 132-134

2 Sura: Aš-Šu'ara, ajeti: 128-129

3 Sura: Aš-Šu'ara, ajet 130

4 Sura: Al-Fedžr, ajeti: 6-8

5 Sura: Al-Araaf, ajet 65

6 Sura: Hud, ajet 50

7 Sura: Hud, ajet 52

8 Sura: Hud, ajet 52

9 Sura: Hud, ajet 53

10 Sura: Hud, ajet 59

11 Sura: Hud, ajet 54

12 Sura: Al-Araaf, ajet 66

13 Sura: Al-Mu'minun, ajet 33

14 Sura: Al-Mu'minun, ajet 33

15 Sura: Al-Mu'minun, ajeti: 34-35

16 Sura: Al-Mu'minun, ajeti: 36-37

17 Sura: Al-Mu'minun, ajet 38

18 Sura: Al-Araaf, ajet 70