Patani je muslimanska zemlja na Malajskom poluostrvu koja je u prošlosti bila u sastavu Malajskog sultanata, a danas je pod brutalnom okupacijom od strane budističkog Tajlanda. U posljednjoj deceniji Patani je postao zemlja džihada. U sukobima sa mušričkim snagama Tai okupatora, od 2004. godine je ubijeno nekoliko hiljada muslimana i tajlandskih vojnika. U nemogućnosti da se obračunaju sa mudžahidima, mušrička armija ispoljava svoj bijes i “hrabrost” nad bespomoćnim ženama Patanija. Ovo je priča o njihovoj tragediji:
Patani nije samo muslimanska zemlja natopljena krvlju, već zemlja u kojoj je oduzeta čast muslimanki od strane budističke armije Tajlanda, poslane od strane njihove vlade u zemlju džihada Patani. Tajlandska armija je neosporno jedna zločinačka, nemoralna armija. Oni često uznemiravaju muslimanke kada ostanu same bez muževa. Na sebi svojsten način iskvareni vojnici se penju po njihovim kućama, i ne oklijevaju da uznemiravaju muslimanke, siluju ih i potom ubiju.
“To se stalno dešava. Mnogo djece Patanija ne zna ko su njihovi očevi jer su produkt silovanja Tai armije i nemoralnih vojnika. Ako mogu reći, ima na stotine djece koja ne znaju svoje očeve,” kazala je u ponedjeljak veče 5. marta Umu Medinah, predstavnica mislimanki iz Ujedinjene liberalne organizacije.
Patani muslimanke obično rade kao učiteljice ili rade na sušenju ribe na obali. Dok muslimanke u seoskim područjima obično rade u poljoprivrednom sektoru. Ali problem je što se još usuđuju i izlažu opasnosti radi poljoprivrednih poslova.
“One su još uvijek traumatizirane i zabrinute zbog mogućih daljih silovanja van njihovih kuća,” kaže Umu Medinah.
Umu Medinah tužno kaže: “Ja, predstavljajući Patani muslimanke, molim muslimanke Indonezije da se stalno mole za nas. Da (Allah) ojača naš iman da bismo nastavile našu borbu.”
Ona otkriva da oko 5,000 udovica i siročadi čekaju pomoć muslimana. Oni moraju da istraju u uslovima usamljenosti bez njihovih muževa /očeva.
“Muževi su uhapšeni. Supruge ne znaju ništa o njima. Mnogi od njihovih muževa su i ubijeni.”
Onda, novi problem je što se ova djeca bez očeva suočavaju sa novom prijetnjom. Tai (tajlandski) okupatori žele da unište njihovu simpatiju i ljubav prema Patani borcima. Velikom broju djece je nuđena droga. Drže ih i u karantinu i podučavaju ih da mrze borbu (džihad). Tamo im se ispiraju mozgovi da podržavaju vladu Tailanda i da mrze Patani mudžahide.
Umu Medinah zaključuje: “Oni se podučavaju da su ‘pobunjenici’ oni koji su ubili njihove očeve. Pa brinemo da će oni kada odrastu mrziti Patani borce i okrenuti se protiv nas. Ovo je politika okretanja nas jednih protiv drugih.”
Izvor: Prisoner of joy
Obrada: Put vjernika
