Nenadmašan govor o koristima i štetama glasanja i ulaska u parlament

Popularno na sajtu

Koja masleha (korist) se može uzeti u obzir spram mefsede (štete) kufra (nevjerstva) i riddeta (otpadništva) koji se dobrovoljno čini – kada bi samo znali. Šta više, kada bi nekom od njih rekli (onima koji dozvoljavaju glasanje i ulazak u parlament, op.prev): “Učini kufr u Allaha, povjerovat će svaki čovjek na Zemlji”, ne bi to učinio. Kada bi mu neko i rekao: “Učini zinaluk javno ili na sredini puta ili uradi djelo homoseksualizma ili pij alkohol pred ljudima”, uveliko bi to odbio i naježio od činjenja takvih stvari (tj. ako bi onima koji dozvoljavaju glasanje i parlament rekli da učine ove stvari koje nisu kufr već veliki grijeh i ljudi će povjerovati u Allaha to bi itekako odbili i ne bi tada uzeli u obzir maslehu (korist) o kojoj danonoćno govore).

Pa kako u činjenju velikih grijeha ne vidi korist a u onome što je krupnije od toga, a to je kufr u Allaha, vide korist?! Šta više kada bi mi rekli da je dozvoljeno uzimati kamatu da bi se onda ta kamata ulagala u izgradnji džamija, škola, da bi se štampale knjige i tome slično, digli bi na nas drvlje i kamenje. Pa slavljen neka je Onaj koji ove ljude čini kontradiktornim a da oni to možda i ne znaju, ili pak znaju ali se radi o slijeđenju prohtjeva a Allahu se utičemo od toga.

Ja im ne nalazim primjer osim poput onih koji su muslimanima negirali (zabranili) činjenje malog širka a sami čine veliki širk. Kao što stoji u hadisu koji govori o snu Tufejla kojeg bilježi Ibn Madže u svom Sunenu a u kojem stoji da Tufejl kaže:

“Vidio sam u snu kako sam prošao pored skupine jevreja pa sam rekao: ‘Vi ste ljudi, samo kada ne biste govorili da je Uzejr Allahov sin’. Rekoše: ‘I vi ste – odgovoriše oni, samo kada ne bi govorili: Ono što želi Allah i Muhammed’. Zatim sam prošao pored skupine kršćana pa im rekoh: ‘Vi ste ljudi, samo kada ne biste govorili da je Isa Allahov sin’. ‘I vi ste’ – odgovoriše oni, ‘samo kada ne bi govorili: Ono što želi Allah i Muhammed.”’

Čudno je da se ovi ljudi penju na minbere i drže dersove i predavanja upozoravajući ljude na gibet i nemimet, zabranjuju im fesad, uzimanje kamate, zinaluk, ubistvo i ostale grijehe, a sami čine kufr i širk svakog dana. Šejtan im je postepeno riddet (otpadništvo) lijepim prikazao time što je promijenio stvarna imena ulaska u parlamant tako što ih je nazvao šerijatskim koristima, pa se tako priključiše kafirima dijelivši sa njima grijeh.

Na njih se odnose riječi Uzvišenog:

إن الذين ارتدوا على أدبارهم من بعد ما تبين لهم الهدى الشيطان سول لهم وأملى لهم ذلك بأنهم قالوا للذين كرهوا ما أنزل الله سنطيعكم في بعض الأمر والله يعلم إسرارهم

“Oni koji su se vratili stopama svojim nakon što im uputa jasna bi, šejtan im je to lijepim prikazao i lažnu im nadu ulio. To zato što su govorili onima koji ne vole ono što Allah objavljuje: ‘Mi ćemo vam se u nekim stvarima pokoravati.’ A Allah dobro zna tajne njihove.” (Kur'an, 47:26-27)

Širk je čista šteta u kojoj nema nikave koristi a Zakonodavac ne naređuje osim ono u čemu je čista korist ili pak preovladava korist i ne zabranjuje osim ono što je čista šteta ili pak šteta preovladava.

Tako se naširoko otvaraju vrata šehevatima (strastima), alkoholu, muzici, fisku, zinaluku, bioskopima i ostalim stvarima koje predstavljaju jasno kršenje Allahovih granica, a sve to pod poznatom parolom demokratije: Ostavi ga nek čini šta hoće, i pod izgovorom zaštite lične slobode.

Ovo i govor koji nakon njega dolazi je prenesen iz knjige “Pedeset šteta demokratije i glasanja.”

– Ko slijedi ili zagovara sistem demokratije mora priznati nevjerničke organizacije i principe poput ugovora Ujedinjenih nacija, zakona državne bezbjednosti, zakona stranaka i drugih koji su oprečni Allahovom šerijatu. Ako to ne učini bit će mu uskraćeno pravo na stranačku aktivnost pod izgovorom da je fundamentalista, terorista, da ne vjeruje u svjetski mir i miran suživot.

– Demokratski sistem anulira šerijatske propise poput džihada, naređivanje dobra i odvraćanja od zla, čini nevažećim propise riddeta (otpadništva), džizje i ropstva i još puno drugih propisa.

– Demokratija i izbori se oslanjaju na masu i mnoštvo bez šerijatskih pravila, a Uzvišeni kaže:

وإن تطع أكثر من في الأرض يضلوك عن سبيل الله

“A ako se pokoriš većini ljudi na zemlji odvest će te u zabludu s Allahova puta.” (Kur'an, 6:116)

I kaže Uzvišeni :

ولكن أكثر الناس لا يعلمون

“Ali većina ljudi ne zna.” (Kur'an, 7:187)

I kaže:

وقليل من عبادي الشكور

“A malo je među robovima Mojim onih koji su zahvalni.” (Kur'an, 34:13)

– Demokratija ne pravi razliku između učenjaka i neznalice, vjernika i kafira, muškarca i žene. Glas svih njih je jednak i ne uzima se u obzir šerijatsko podvajanje.

A Uzvišeni kaže :

قل هل يستوي الذين يعلمون والذين لا يعلمون

“Reci: Je su li isti oni koji znaju i oni koji ne znaju.” (Kur'an, 39:9)

I kaže Uzvišeni:

أفمن كان مؤمناً كمن كان فاسقاً لا يستوون

“Zar je onaj ko je vjernik poput onoga ko je fasik – Nisu jednaki.” (Kur'an, 32:18)  (Ovdje je fasik u značenju nevjernik, op.prev)

I kaže isto tako:

أم نجعل المسلمين كالمجرمين مالكم كيف تحكمون

“Zar ćemo muslimane sa zlikovcima poistovjetiti? Šta vam je, kako sudite?” (Kur'an, 68:35-36)

I kaže :

وليس الذكر كالأنثى

“A muškarac nije poput žene.” (Kur'an, 3:36)

I još puno drugih ajeta.

– Osnova demokratskog sistema počiva na nepriznavanju Allahovog hakimijjeta1. Ako se u parlament ulazi da bi se uspostavio dokaz Kur'ana i sunneta, pa Kur'an i sunnet kod njih nisu dokaz već je dokaz kod njih većina. Ti si to prihvatio pa kako ćeš onda uspostaviti dokaz onim što kod njih nije dokaz. I koliko god iznio šerijatskih dokaza to u njihovim očima predstavlja samo tvoje mišljenje. Šerijatski dokazi kod njih nemaju svetosti jer oni – kako to sami tvrde – žele da se otarase od gajb (nepoznatih) propisa koji nije zasnovan na mišljenju većine. A na prvom mjestu jeste propis Allaha i Njegova Poslanika.

Zato tvoje priznavanje ove tagutske osnove, davanje suda većini i prepuštanje tome, ruši u osnovi Allahov hakimijjet. Kada se složiš da (u parlamentu) većina predstavlja dokaz prilikom spora, onda tvoje čitanje Kur'ana i hadisa nema značenja jer oni kod tebe nisu dokaz oko kojeg nema razilaženja.

– Zatim kažemo onim daijama koji su obmanuti ovim pravcem: “Ako dođete na vlast, da li ćete poništiti demokratiju i zabraniti rad sekularističim partijama, a znamo da ste se morali složiti sa partijama da će sud biti demokratski i da će davati prostora za rad svim aktivnim strankama. Pa ako kažete: ‘Poništit ćemo demokratiju i zabraniti osnivanje stranaka’, onda je to kršenje ugovora pored toga što je sam taj ugovor batil.”

A Uzvišeni kaže:

وإما  تخافن من قوم خيانة فانبذ إليهم على سواء إن الله لا يحب الخائنين

“Čim primijetiš vjerolomstvo nekih ljudi, i ti njima isto tako otkaži ugovor – Allah uistinu ne voli one koji pronevjeravaju.” (Kur'an, 8:58)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

( ينصب لكل غادر لواء يوم القيامة)

“Svakoj osobi koja je pronevjerila bit će postavljena zastava (na Sudnjem danu).”

A što se tiče hadisa da je rat varka, on ne govori o pronevjeri.

A ako, pak, kažete: Sudit ćemo demokratijom i dozvoliti osnivanje tih stranaka onda to nije islamska vlast (već kufr i širk, op.rec.).

– Demokratija i glasanje otvara munaficima i kafirima put ka vilajetu (vladavini, starateljstvu) nad muslimanima, na način koji pojedini džahili (neznalice) smatraju šerijatskim.

A Uzvišeni kaže:

لا ينال عهدي الظالمين

“Moje obećanje (tj. obećanje da će određene ljude učiniti imamima – vođama, jer kontekst ajeta govori o tome, op.prev) neće obuhvatiti zalime – nasilnike.” (Kur'an, 2:124)

I kaže Uzvišeni:

ولن يجعل الله للكافرين على المؤمنين سبيلاً

“A Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike. (Kur'an, 4:141)

Koliko je samo obmane i varke u ovim stvarima prema običnom svijetu od muslimana kojima se glasanje predstavlja kao šerijatski legitimna stvar!!

– Ulazak u demokratiju vodi ka dodatnom kufru, borbi protiv Allahova šerijata, i ismijavanju sa njim u cjelini. Jer kad god se (parlamentarcima) pojasni da je ono što oni propisuju oprečno učenju islama, ismijavaju se sa Allahovim šerijatom koji je oprečan njihovim zakonima. Ismijavaju se isto tako sa onima koji podržavaju šerijat, a mora se uzeti u obzir u ovom poglavlju seddu ez-zerai’ (sprječavanje povoda i sebeba koji vode haramu, kao što je ovdje slučaj kada čovjek opominje ove ljude i dobro zna da će njegovo opomnjanje voditi ismijavanju Allahovih propisa i vjere. Onaj ko uđe u parlament mora stalno da im pojašnjava oprečnost njihovih zakona Šerijatu što će stalno voditi ismijavanju Allahove vjere, a to je haram, op.prev).

Uzvišeni kaže:

فذكر إن نفعت الذكرى

“Ti opominji ako opomena koristi.” (Kur'an, 87:9)

I kaže:

ولا تسبوا الذين يدعون من دون الله فيسبوا الله عدواً بغير علم

“Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha mole, da ne bi i oni nepravedno i bez znanja Allaha grdili.” (Kur'an, 6:108)

– Preispitivanjem se ustanovilo da je pravac demokratije i glasanja beskoristan. Pojedine daije su se upustile u ovu scenu, kao što je slučaj sa Egiptom, Alžirom, Tunisom, Jordanom, Jemenom… ali je rezultat poznat: snovi i fatamorgane (primjera radi, u mnogim arapskim državama decenijama postoje tzv. islamske partije, ali niti jedna od njih nije uspjela donijeti narodu Šerijat, niti osloboditi narod od okova tiranije, sve dok taj narod nije ostavio politiku vjerskim prevarantima i izašao na ulice kao u Tunisu, Egiptu, Jemenu, Siriji…, op. PV). Pa dokle ćemo se zadovoljavati obmanom?

– Isto tako, onaj ko dobro promotri stvar vidjet će da ovaj pravac (pozivanje u parlamentarizam pod izgovorom šerijatskih koristi, op.PV) ima za cilj da obuhvati islamsku sahvu (buđenje) i promijeni njen tok time što će je odvesti od bavljenja osnovnim i važnim stvarima i korijenitom sveoubuhvatnom promjenom a zauzeti će je mrvicima, maštama i sanjarenjima.

– Cilj onih daija koji zastupaju ovaj sistem jeste uspostavlje Allahova suda putem demokratije. To neće ostvariti sve dok ne priznaju hakimijjet naroda i većine. Time su porušili cilj činjenjem sredstva koji vodi njemu.

– Parlament ne priznaje Allahov apsolutni hakimijjet (zakonodavstvo), zato nije dozvoljeno sjediti u parlamentu zbog riječi Uzvišenog:

وقد نزل عليكم في الكتاب أن إذا سمعتم آيات الله يكفر بها ويستهزأ بها فلا تقعدوا معهم حتى يخوضوا في حديث غيره إنكم إذاً مثلهم إن الله جامع المنافقين والكافرين في جهنم جميعا

“A vama je u Knjizi već objaveljeno: Kada čujete da se u Allahove riječi kufr čini i ismijava se sa njima onda nemojte sjediti sa takvima sve dok ne promijenu svoj razgovor. Inače bit ćete kao oni. Allah će doista sve munafike i kafire okupiti u džehennemu.” (En-Nisa, 140)

I kaže Uzvišeni:

وإذا رأيت الذين يخوضون في آياتنا فأعرض عنهم حتى يخوضوا في حديث غيره وإما ينسينك الشيطان فلا تقعد بعد الذكرى مع القوم الظالمين

“Kada vidiš one koji se ajetima našim izruguju, nek si daleko od njih sve dok na drugi govor ne pređu. A ako šejtan učini da zaboraviš nemoj, nakon što budeš opomenut, sjediti sa narodom nasilničkim.” (Al-En'am, 68) 

– Sve što se može reći od ostvarivanja pojednih koristi putem demokratije i glasanja je da sve te koristi ostaju djelimične ili pretpostavljajuće i kada se porede sa nekim od ovih velikih šteta ne mogu se uzeti u obzir, a kako tek onda kada se u obzir uzmu sve štete. Onaj ko pravednim okom promotri ovo što je spomenuto postat će mu jasna neispravnost ovog tagutskog puta i njegova potpuna udaljenost od Allahovog dina.

Ovim smo završili ono što smo htjeli kazati. Neka je salavat i selam na Muhammeda njegovu porodicu i ashabe.

Autor: Šejh Ahmed el-Halidi

Iz knjige:Idahu vet-tebjin” od šejha Ahmeda el-Halidija

Naslov ovog isječka je od Puta vjernika

Fusnota:


1 Hakimijjet – zakonodavstvo, donošenje presuda i propisivanje zakona

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz