Riječ je filozofskom promišljanju da je svijet oduvijek. Pod svijetom se cilja na sve mimo Allaha, a bespočetak označava da mu ne prethodi nepostojanje, tj. da svijet nije nastali fenomen – nešto što se desilo nakon što nije postojalo.
U zabilježenim historijskim tragovima nalazimo da je Aristotel prvi koji dolazi sa ovim stavom čime oponira većini filozofa koji zastupaju mišljenje da je svijet nastali fenomen. Aristotel ne nudi nikakav dokaz za svoju tvrdnju, osim što mu ta misao izgledaše izvanredna.
Inače, termini ‘praiskonski’ – ‘bespočetni’ i ‘nastali’ (suprotno bespočetnom) su termini kojima se služe novotari u vjeri, poput apologetičara, dok iste nije rekao nijedan od vjerovjesnika. Ove su termine koristile sekte poput ‘batinijja’ – tj. protagonista ezoteričnih učenja, te ‘dehrijje’ – tj. zastupnici naučavanja o vječnom svijetu.[1]
Islam se jasno suprotstavlja govoru ovih neznalica i pagana, tj. filozofima i apologetičarima. Naime, osobine bespočetnosti i vječnosti u cijelom postojanju pripadaju samo Allahu. Vjerovanje sljedbenika sunneta i džemaata je jasno u tome da je Allah bio i nije bilo ničega drugoga, On je Prvi prije svega, i Posljednji nakon svega, Njegovom postojanju ne prethodi početak niti Njegovoj vječnosti slijedi nestanak.
U vezi ovih pitanja Allah kaže:
هُوَ ٱلْأَوَّلُ وَٱلْءَاخِرُ وَٱلظَّٰهِرُ وَٱلْبَاطِنُ وَهُوَ بِكُلِّ شَىْءٍ عَلِيمٌ
On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi; i On zna sve! (El-Hadid, 3)
وَهُوَ ٱلَّذِى خَلَقَ ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلْأَرْضَ فِى سِتَّةِ أَيَّامٍ وَكَانَ عَرْشُهُۥ عَلَى ٱلْمَآءِ لِيَبْلُوَكُمْ أَيُّكُمْ أَحْسَنُ عَمَلًا وَلَئِن قُلْتَ إِنَّكُم مَّبْعُوثُونَ مِنۢ بَعْدِ ٱلْمَوْتِ لَيَقُولَنَّ ٱلَّذِينَ كَفَرُوٓا۟ إِنْ هَٰذَآ إِلَّا سِحْرٌ مُّبِينٌ ٧
On je u šest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio – a Njegov prijesto je iznad vode bio – da bi vas iskušao koji će od vas bolje postupati. Ako ti rekneš: “Poslije smrti bićete doista oživljeni”, nevjernici će, sigurno, reći: “Ovo nije ništa drugo do očita varka!” (Hud, 7)
كُلُّ مَنْ عَلَيْهَا فَانٍ ٢٦ وَيَبْقَىٰ وَجْهُ رَبِّكَ ذُو ٱلْجَلَٰلِ وَٱلْإِكْرَامِ
Sve što je na Zemlji prolazno je, 27 ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti. (Er-Rahman, 26 – 27)
وَلَا تَدْعُ مَعَ ٱللَّهِ إِلَٰهًا ءَاخَرَ لَآ إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ كُلُّ شَىْءٍ هَالِكٌ إِلَّا وَجْهَهُۥ لَهُ ٱلْحُكْمُ وَإِلَيْهِ تُرْجَعُونَ
I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve će, osim Njega, propasti! On će suditi, i Njemu ćete se povratiti! (El-Kasas, 88)
Rekao je Et-Taberi rahimehullah : „tj.sve što je na licu Zemlje od džinna i ljudi će nestati, a ostaće samo lice našeg Gospodara Veličanstvenog i Plemenitog.“[2]
Dakle, sve mimo Allaha je nastalo i stvoreno, postalo nakon što nije bilo; On Uzvišeni je otpočeo postojanje ovog svijeta i sačinio ga Svojom voljom, učinio je i prethodno i potonje kako je htio. Kaže Uzvišeni:
فَعَّالٌ لِّمَا يُرِيدُ
On radi šta je Njemu volja. (El-Burudž, 16)
إِنَّمَا قَوْلُنَا لِشَىْءٍ إِذَآ أَرَدْنَٰهُ أَن نَّقُولَ لَهُۥ كُن فَيَكُونُ
Ako nešto hoćemo, Mi samo za to reknemo: “Budi!” – i ono bude. (En-Nahl, 40)
فَاطِرُ ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلْأَرْضِ جَعَلَ لَكُم مِّنْ أَنفُسِكُمْ أَزْوَٰجًا وَمِنَ ٱلْأَنْعَٰمِ أَزْوَٰجًا يَذْرَؤُكُمْ فِيهِ لَيْسَ كَمِثْلِهِۦ شَىْءٌ وَهُوَ ٱلسَّمِيعُ ٱلْبَصِيرُ
Stvoritelj nebesa i Zemlje! On vas kao parove stvara – a stvara parove i od stoke – da vas tako razmnožava. Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi. (Eš-Šura, 11)
Ništa nije kao On, ni u biću ni osobinama ni činjenju.
وَمَا قَدَرُوا۟ ٱللَّهَ حَقَّ قَدْرِهِۦ وَٱلْأَرْضُ جَمِيعًا قَبْضَتُهُۥ يَوْمَ ٱلْقِيَٰمَةِ وَٱلسَّمَٰوَٰتُ مَطْوِيَّٰتٌۢ بِيَمِينِهِۦ سُبْحَٰنَهُۥ وَتَعَٰلَىٰ عَمَّا يُشْرِكُونَ
Oni ne veličaju Allaha onako kako Ga treba veličati; a čitava Zemlja će na Sudnjem danu u vlasti Njegovoj biti, a nebesa će u moći Njegovoj smotana ostati. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim! (Ez-Zumer, 67)
Rekao je Ibn ‘Abbas radijellahu ‘anhuma : „Nije sedam nebesa i sedam zemalja sa svime što je u njima i između njih u ruci Milostivog, osim kao zrno gorušice u ruci jednog od vas.“[3]
Allahov Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem je oponirao sljedbenicima paganstva u pogledu ovog svjetonazora. Rekao je mnoge hadise koji ukazuju da postoji nastanak svijeta, negirao je govor o bespočetnoj vječnosti. Od toga je: „Allah je odredio sudbine stvorenja prije nego je stvorio nebesa i Zemlju na pedeset hiljada godina, a Njegov prijesto je bio na vodi.“[4]
U drugom rivajetu: „Allah je postojao i nije bilo ništa prije Njega. Njegov je prijesto bio na vodi, zapisao je u Knjigu sve i stvorio nebesa i Zemlju.“[5]
Učenjaci svih generacija su odgovarali na ove filozofske tvrdnje objašnjavajući ništavnost takvog uvjerenja. Nadasve poznat po pobijanju ovog svjetonazora je Ibn Tejmijje rahimehullah čije su riječi zabilježene i sačuvane: „Kada se spozna da sama njihova filozofija obavezuje njih same da ne govore o bespočetnosti bilo čega u svijetu, onda se ujedno zna da oni isti kontriraju jasnom razumnom zaključku kao i istinitim tekstovima Objave, odnosno da su filozofi izmijenivši ispravne i razumske postulate spali u kategoriju Jevreja i kršćana u pogledu njihovog mijenjanja onoga s čime su došli Poslanici ‘alejhimusselam .“[6]
Na ovaj svjetonazor je odgovarao i El-Bakilani rahimehullah rekavši: „Njima izgleda nekako velikim odredba nastajanja svijeta i mijenjanje istoga, a to je samo zato što nisu spoznali i ne veličaju Allaha onako kako Ga treba spoznati i veličati, a trebalo je da, kada god se osvjedoče u veliku ulogu i odredbu svijeta, isto im ukaže na moć Onoga koji je to otpočeo stvorivši ga. Neka znaju takvi da sve čime dokazuju bespočetnost svijeta isto im iziskuje još veće priznanje od onog od kojeg bježe, dotle da im postaje obavezna stvar da negiraju uopšte postojanje, ili da priznaju neosnovanost svoga govora i ništavnost svega čime se služe kada ukazuju na taj svoj govor…“[7]
Rekao je Ibnu-l-Kajjim rahimehullah : „Ko zaista ima uvjerenje o bespočetnosti svijeta ili nastanku Tvorca biva nevjernik. Ko porekne nastanak svijeta ne prima se njegovo svjedočenje jer takav nije u Islamu.“[8]
Iz serijala Osobine džahilijjeta
Komentar djela muhaddisa Abdullaha ed-Duvejša, rahimehullah “Dodatak stvarima džahilijeta” od doktorice i istraživača Helah bintu Dajfillahi El-Jusuf (Allah je sačuvao)
Izvor: Istina.ba
Fusnote:
[1] Poimanje svijeta kao beskonačnog ciklusa u kojem jedni žive pa umru, pa drugi žive pa umiru, i da to tako biva vječno – u grčkoj misli zastupao je Epikur. Na ovu zabludu Kur'an je ukazao u više ajeta:
Postoji samo život na ovome svijetu, mi živimo i umiremo, a oživljeni nećemo biti. El-Mu'minun, 37
“Postoji samo naš život zemaljski, živimo i umiremo, jedino nas vrijeme uništi” – govore oni. A oni o tome baš ništa ne znaju, oni samo nagađaju. El-Džasije, 24
i rekli bi: “Nema života osim na ovome svijetu i mi nećemo biti oživljeni!” El-En'am, 29
[2] Tefsiru-t-Taberi: 591/11.
[3] Tefsiru-t-Taberi: 30212; 24/11.
[4] Sahihu Muslim: 6748; 1140.
[5] Buharija 3191; 7418.
[6] Minhadžu-s-sunneh: 228/1.
[7] El-insaf fi ma jedžibu i'tikaduhu: 29/1; Bejrut; El-Hudždžeh fi bejani-l-mehidždžeh: 456/2; El-Mesailu-l-hamsune fi usuli-d-din: str.101: Bejanu teblisi-l-džehmijjeh: 1/145,146,147; Minhadžu-s-sunneh: 100/1.
[8] Et-Turuku-l-hakemijjeh: str.135.
