Poslanikov a.s. hadis o pravu roditelja nad djecom: “Tvoj džihad je uz njih”

Popularno na sajtu

Petnaesti hadis

Prenosi se od Abdullaha ibn ‘Amra ibnu-l-‘Asa da je rekao: “Došao je neki čovjek Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, tražeći od njega dozvolu da ide u džihad, pa ga je on upitao: ”Da li su ti živi roditelji?” On odgovori: ”Da.” Tada mu reče Poslanik: ”Tvoj džihad je uz njih”.[1]

linija

Iz hadisa se razumije:

“Došao je neki čovjek Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, tražeći od njega dozvolu da ide u džihad…”

» Ovo svjedoči o nastojanju ashaba da se u svim pitanjima vraćaju na Poslanika savs;

» Isto svjedoči o vrijednosti džihada;

Upit Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Da li su ti živi roditelji?” govore o brižnosti Poslanika za stanje roditelja. Njegov odgovor: “…tvoj džihad je uz njih” upućuje na sljedeće:

» Dobra djela se razlikuju u vrijednosti, a dobročinstvo roditeljima je bolje i vrijednije od dobrovoljnog (pohvalnog) džihada;

» Ponekad promakne hajr onome ko ga želi kada o tome ne pita učenjake;

» Veličina roditeljevog prava;

» Ko poziva istini i dobru najprječi je da bude dobročinitelj roditeljima, a upravo su takvi bili svi Vjerovjesnici;

Dobročinstvo vjerovjesnika njihovim roditeljima bijaše:

      • Dovom za njih, kao što je u riječima Nuha “…Gospodaru moj, oprosti meni i roditeljima mojim”[2];
      • Pozivom njima na pravi put, kao u riječima Ibrahima njegovom ocu: “O oče moj, zašto se klanjaš onome koji niti čuje niti vidi, niti ti može od ikakve koristi biti? O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja ću te na pravi put uputiti; o oče moj, ne klanjaj se šejtanu, šejtan je Milostivome uvijek neposlušan; o oče moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna,pa da budeš šejtanu drug.”[3]
      • Spomen Jahjaa naspram njegovih roditelja je ovaj kur'anski opis: “I roditeljima svojima bio je dobar, i nije bio drzak i nepristojan.”[4]
      • Opis Isaa naspram njegove majke je: “i da majci svojoj dobar budem, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.”[5]
      • Najbolji među vjerovjesnicima je naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čije se dobročinstvo – u nedostatku roditelja – očituje u postupanju prema njegovim amidžama Hamzi i Abbasu, te amidži Ebu Talibu. Tome najbolje svjedoči veličina Poslanikove brižnosti i nastojanja da mu amidža Ebu Talib prihvati islam, toliko da ga na smrtnoj postelji poziva u tevhid govoreći: “O amidža, reci la ilahe illellah, jednu riječ da njome svjedočim tebi kod Allaha”;

Ovaj put dobročinstva prema roditeljima su uzeli i učenjaci velikani ovog ummeta, a primjera toga iz njihovog života je veoma mnogo, od toga je:

Kaže Ebu Jusuf: “Vidio sam Ebu Hanifu da vodi svoju majku na magarcu…”

Kaže Muhammed ibn Munkedir: “Zanoćio je moj brat Omer klanjajući, a ja držeći nogu moje majke. Ne bih mijenjao njegovu noć za moju.”

Hadžer ibnul-Edber bi prepipao postelju svoje majke, potom bi legao na nju da se uvjeri da je mehka, potom bi dao svojoj majci da legne na nju.

Kada je Ibn ‘Asakir, muhaddis iz Šama, bio upitan zašto nije ranije došao u Asbehan, rekao je: “Nije mi majka dopustila.”

A imam Zehebi je rekao: “Nije mi otac dao da putujem.”

Pa pogledaj, Allah ti se smilovao, tu blagoslovljenu skupinu od vjerovjesnika i učenjaka kakvo je bilo njihovo dobročinstvo prema roditeljima, a onda pogledaj kakvo je stanje onih koji su zadobili malo znanja uz mnogo neposlušnosti.

Za shodno je spomenut govor imama Ibnu-l-Dževzija:

— Doista, vidim omladinu u ovom našem vremenu kako se ne obaziru na dobročinstvo roditeljima, niti ga smatraju obaveznim od strane vjere. Podižu svoje glasove na očeve i majke, kao da ne smatraju pokornost njima od obaveznih stvari islama, prekidaju rodbinske veze, a Allah je u Kur'anu naredio da se održavaju, i najžešće zabranio njihovo kidanje, čak nekad ignorišu javno rodbinu. Neka zna dobročinitelj roditeljima da neće nikad ispuniti njihovo pravo na zahvalnost, koliko god povećao dobronaklonost njima.

Prenosi se od Zur'a ibn Ibrahima da je neki čovjek došao Omeru pa rekao: “Imam majku koju je dosegla pozna starost, tako da ne može obaviti nuždu osim da savijem svoja leđa njoj, pa je operem okrećući svoje lice (pogled) od nje, pa jesam li ispunio njezino pravo.” Omer reče: “Ne!” Reče: “A zar je nisam ponio na svojim leđima i suzdržao svoju dušu zbog nje?” Reče Omer: “Ona je to isto radila tebi i pri tome priželjkivala da to potraje, a ti priželjkuješ da ona što prije siđe!”

I prenosi se da je neki čovjek došao Ibn Omeru pa kazao: “Nosio sam svoju majku na ramenima od Horosana (Afganistana) sve dok nisam tako sa njom obavio obrede hadždža, pa smatraš li da sam joj se odužio?” On odgovori: “Ne, ni koliko jedan njezin uzdah (kad te rađala)!”

Zatim je rekao Ibnu-l-Dževzi:

— Dobročinstvo roditeljima biva sa pokornošću njima u onome što narede dok god to nije zabranjeno, da dadne prednost njihovoj stvari nad obavljanjem dobrovoljnog namaza, da se kloni onoga što zabranjuju, da troši imetak na njih, da im ugodi njihov ćeif, da ih prekomjerno opslužuje, da se odnosi prema njima sa edebom i poštovanjem tako da ne podiže svoj glas pokraj njih, čak da ne upire pogledom u njih, niti da ih zove njihovim imenom. Takođe da hodi iza njih i strpi se na bilo čemu što od njih dođe, makar to prezirao.[6]


Iz djelaČetrdeset hadisa o odgoju i menhedžu, ovo je 15. hadis
Autor: šejh Abdulaziz ibn Muhammed ibn Abdullah es-Sedhan
Priprema i naslov: Put vjernika
Ostali hadisi iz iste knjige ovdje.

Fusnote:

[1] Bilježe Buhari i Muslim.
[2] Nuh:28.
[3] Merjem:42-45.
[4] Merjem:14.
[5] Merjem:32.
[6] Iz njegovog djela “El-Hutabu-l-minberijjeh“, 1/268-269.

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz

%d bloggers like this: