Priča o Vehidu Ebu Abdullahu, bosanskom mudžahidu koji je šehidio u Kusajru

Objavljeno / ažurirano:

Ovo je priča o Vehidu Ebu Abdullahu, bosanskom heroju i neustrašivom lavu iz okoline Bugojna, koji je preselio u krvavim napadima Hezbollahovih i Asadovih snaga na strateški sunitski gradić Kusajr u Siriji.

Ebu Abdullah je kao i svaki drugi mudžahid došao u Siriju kako bi branio muslimane od zločinačke najezde združenih snaga prljavog, komunističkog Asadovog režima i još prljavijih šiitskih vatropoklonika i obožavaoca grobova iz organizacije Hezbollah iz Libana, ali i drugih šiija iz Irana, Iraka, Jemena, te ruskih, srpskih i kineskih plaćenika, uglavnom snajperista.

Noć uoči početka krvave ofanzive na Kusajr[1], mudžahid Ebu Nur iz Libana je usnio san kako kuću u kojoj smo odsjeli pogađa granata od koje Ebu Abdullah postiže šehadet (pogine). Znali smo da su snovi mudžahida istina i radosna vijest koju Allah šalje svojim evlijama, pa smo iščekivali obistinjenje Ebu Nurovog sna.

U toku ofanzive boravili smo u jednoj kući u Kusajru zajedno sa Ebu Abdullahom, jednim bratom sa Kosova i sa braćom arapima. Kuću smo koristili kao boravište i bazu. Dvanaest sati smo bili na prvim linijama fronta braneći 5 000 civila u gradu, dok smo drugih 12 sati koristili za odmor, spavanje i pripreme za ponovni okršaj u kome je na manje od 1000 mudžahida napadalo 12 000 šiitskih fanatika iz Hezbollaha i oko 10 000 Asadovih vojnika potpomognutih topovima, tenkovima, helikopterima i avionima koji su bacali smrtonosne kasetne bombe, od kojih je stradao veliki broj civila.

Pored borbi sa, do zuba naoružanim, neprijateljem, slabo naoružani mudžahidi su morali voditi brigu i o pet hiljada civila prisutnih u gradu u toku ofanzive. Naravno, satanistički Asadov režim je tvrdio da u Kusajru nema civila dok je na herojski grad bacao po 50 bombi u minuti. Veliki broj civila je ranjen i ubijen, što je dodatno otežavalo mudžahidima da se odupru napadima koji do tada nisu viđeni u Siriji, a rijetko gdje i u svijetu.

Brat Ebu Abdullah je u mnogim trenucima pokazao veliku hrabrost i požrtvovanost. Sjećam se kada je, jednom, Ebu Salih, zamjenik emira iz Kusajra, naredio da idemo na ribat (stražarenje na položajima gdje obično nema borbi), Ebu Abdullah se usprotivio riječima: „Nećemo u ribat, želimo na prve linije!“ Emir je oduševljeno odgovorio: „Hvala Allahu da ima ovakve braće!“

U samoj žestini napada na Kusajr, dva vojnika iz Oslobodilačke vojske Sirije su tražila glavnog emira Ebu Alija, koji je bio sa nama u kući, radi konsultacija. Čim su stali na prag ulaznih vrata, pala je granata desetak metara od njih i obojica su, pogođeni eksplozijom, pali ranjeni tik ispred Ebu Abdullaha, koji je u tom momentu učio Kur'an. Vidjevši ih kako su pali, a misleći da su preselili kao šehidi, uzdahnuo je: „Eh, što i mene ne pogodi jedna (granata)“, a lice mu je sijalo od nura, kojeg prije ovog događaja nisam vidio ni na jednom čovjeku.

Dani su prolazili, a žestina napada nije prestajala. Bilo je sve više ubijenih i ranjenih civila i mudžahida. Počelo je taktičko povlačenje iz opsjednutog herojskog grada. Neke jedinice su se povukle, a praznina je popunjena tako što su mudžahidi morali biti na prvim linijama po 15 sati neprekidno. U mnogim okršajima, Ebu Abdullah je pokazao iznimnu hrabrost pravog mudžahida, a ako nije bio na prvim linijama fronta, bio je sa Kur'anom u ruci, učeći iz njega. Vrlo često je dovio da ga Allah počasti šehadetom – pogibijom na njegovom putu.

U nedjelju, 26. maja, obistinio se san Ebu Nura. Vehid Ebu Abdullah se u avliji abdestio za akšamski namaz i potom krenuo ka vratima kuće. Granata je u tom momentu pogodila kuću na isti način kako je to usnio brat Ebu Nur. Ebu Abdullah je bio na korak do vrata. Geleri od granate su ga pogodili u vrat i u predio stomaka. Bio je smrtno ranjen. Dok smo ga nosili prema bolnici svo vrijeme je zikrio u polusvjesnom stanju. Bio je živ još oko sat vremena od trenutka ranjavanja. Preselio je sa neopisivim osmjehom na usnama i sa blještavim nurom na licu.

Takvi  su Allahovi lavovi i evlije,

Dok žestoki se boj za islam lije,

Odbijaju poniženje i dunjaluk uklet,

I sa osmjehom napuštaju ovaj svijet.

Svojim rukama sam Ebu Abdullaha spustio u kabur na mezaru šehida u Kusajru. Nikada neću zaboraviti njegov osmjeh, a da su ga vidjeli ne bi ni neprijatelji islama.

Vehid Ebu Abdullah je ocu u emanet ostavio da se vrati vjeri, a majci i sestrama da se pokriju.

Za Put vjernika: Ebu Muhammed, Vehidov ratni drug i učesnik bitke za Kusajr

Napomena: Na slici na početku teksta je nepoznati sirijski mudžahid, a ne Vehid Ebu Abdullah

Fusnota:


[1] Ofanziva na Kusajr je počela 18. maja 2013.

Prethodni članakLijepa riječ
Sljedeći članakZapečaćeni džennetski napitak

Novo na sajtu

Odgoj djece

Osnovna pravila odgoja djeteta

Osnovna pravila odgoja djeteta se vežu za dva načela: načelo vezivanja i načelo upozoravanja. Ukoliko se dijete još u doba djetinjstva veže za vjerske, duhovne,...

Preporučeni sadržaj

Statistika ruskog terora u Siriji

Ruske snage su za 44 mjeseci krstaštkog terorizma usmrtili preko 3200...

Prema izvještajima Sirijskog obzervatorija za ljudska prava (SOHR), ruske krstaške snage su za 44 mjeseca njihovog terorizma u Siriji usmrtili 1970 djece i 1225...

Islamske teme