Do sada smo govorili šta se pod riječima kelimei-šehadeta “Nema boga osim Allaha” podrazumijeva, koji su potrebni uvjeti da bi njihovo izgovaranje bilo ispravno, kakav je njihov pravi smisao i šta se njima postiže. Da bi kompletna slika kelimei-šehadeta postala jasnija, ovdje ćemo se osvrnuti na to šta sve kelimei-šehadet kvari, jer se upoznavanjem sa suprotnostima najbolje može opisati ono što se želi, kao što poslovica kaže: “Pomoću suprotnosti se raspoznaju stvari.”
Općepoznato je da islam kvare najrazličitiji oblici nevjerstva, višeboštva, licemjerstva i otpadništva od vjere. Prije nego što o ovom počnemo govoriti, ne možemo, a da ne navedemo jedno važno pravilo po kome postupaju sljedbenici zdrave tradicije i konsenzusa (ehlis-sunne vel-džema'a) reguliraju pitanja vjere, svejedno da Ii se radi o njenim temeljnim ili sporednim učenjima. Kroz prizmu ovog pravila bit će dat odgovor na učenje sekte murdžija, koji su se osilili i pogazili temeljno učenje ove vjere i haridžija koji su otišli u krajnost i skrenuli sa pravog puta. Vjera islam je središnji put između pretjerivanja i nehaja.
O ovome problemu puno se raspravljalo, kako od davnina tako i danas, i svako je imao svoj pravac i način razmišljanja. Čini mi se da je o ovome pitanju učenjak lbn el-Kajjim imao zapaženo mišljenje. Na njega smo, djelimično, i ranije ukazali, a ovdje ćemo ga, uprkos dužini, imajući u vidu ozbiljnost pitanja o kome govorimo, u cijelosti citirati. Govoreći o namazu, on, neka mu se Allah smiluje, kaže:
“Nevjerstvo i vjerovanje (kufr i iman) stoje nasuprot jedno drugom. Kad nema jednog pojavljuje se drugo. Budući da vjerovanje (iman) ima svoje stablo sa brojnim ograncima, svaki od ovih ogranaka naziva se imanom. Tako se, recimo, za namaz kaže da je dio imana. lsti je slučaj sa zekatom, hadžom, postom, stidom, oslanjanjem na Allaha (tevekkulom), strahopoštovanjem, pokajanjem i tako redom sve do uklanjanja zapreke s puta. Sve su to dijelovi imana. Međutim, ovi dijelovi nisu jednaki. Ima onih kojih, ako ih nestane, nestane i imana, kao što je, recimo, kelimei-šehadet.
S druge strane ima onih čije izostavljanje ne lišava čovjeka imana, kao što je uklanjanje zapreke s puta. lzmeđu ovog prvog i posljednjeg dijela imana je ogromna razlika. Takav je slučaj i sa preostalim dijelovima. Neki od njih bliži su dijelu kelimei-šehadeta, a drugi opet, dijelu uklanjanja zapreka s puta.
Nevjerstvo (kufr), također, ima svoj glavni dio i ogranke. Kao što su ogranci imana iman, tako su i ogranci nevjerstva nevjerstvo. Stid je na primjer dio imana, a bestidnost dio nevjerstva. lstinoljubivost je dio imana, a laž dio nevjerstva. Namaz, zekat, hadždž i post su dijelovi imana, a njihovo izostavljanje dijelovi nevjerstva. Suditi po onome što je objavio Allah je dio imana, a po onome što nije objavio Allah dio nevjerstva. Sve vrste nepokornosti Allahu su dijelovi nevjerstva, a pokornosti Allahu dijelovi imana.
Dijelova imana ima dvije vrste: onih koji se odnose na riječi i onih koji se odnose na djela. lsto je i sa dijelovima nevjerstva; jedni se odnose na riječi, a drugi na djela. Neki dijelovi imana koji se odnose na riječi, u slučaju izostavljanja, povlače za sobom i izostavljanje imana. Tako je i sa dijelovima koji se odnose na djela, čije izostavljanje znači prestanak imana. Tako je i sa dijelovima nevjerstva koja se odnose na riječi i djela. Kao što se namjernim i svjesnim izgovaranjem riječi nevjerstva može postati nevjernik, tako se i postupkom nevjerstva, recimo, klanjanjem kipu ili skrnavljenjem Kur'ana, postaje nevjernik. Ovo po jednoj osnovi.
Međutim, postoji i druga osnova po kojoj se iman sastoji i od riječi i od djela. Sama riječ sastoji se iz dva dijela: izgovora jezikom i potvrde srcem kao što je slučaj kod kelimei-šehadeta.
Djela, također, imaju dva svoja dijela: namjeru da se učine srcem, i samo činjenje, tijelom. Ako izostane ovo četvoro, u potpunosti je izostao i iman. Ako je izostao dio potvrde srcem, preostali dijelovi ne koriste, jer je potvrda srcem uvjet za valjano vjerovanje. Šta ako uz potvrdu jezikom izostane potvrda srcem? Upravo na ovom pitanju nastao je sukob između murdžija i sljedbenika zdrave tradicije (ehlis-sunneta). Sljedbenici zdrave tradicije jednoglasno se slažu da u tom slučaju prestaje iman i da potvrda jezikom u slučaju izostanka vjerovanja srcem ne koristi, kao što nije koristila ni Iblisu, faraonu i njegovu narodu, Jevrejima, idolopoklonicima i onima koji su, javno i tajno, priznavali da Allahov Poslanik ne laže, ali i to da u njega ne vjeruju i da ga neće slijediti.
Dakle, ako iman prestaje u slučaju izostanka potvrde srcem onoga što se izjavi jezikom, nepobitno je da će prestati i prestankom potvrde djelima. Ovo tim prije, ako je izostanak potvrde djelima bio uvjetovan izostankom potvrde srcem, što je same po sebi, kao što smo već rekli, obesnažilo i potvrdu jezikom. Prema tome, iz nepokornosti srca proizilazi i nepokornost djelima, jer da je srce bile pokorno, za njim bi se poveli i pokorili i organi tijela. lz nepokornosti srca i povođenja za njim proizilazi i nepokornost u djelima, a to je pravi smisao imana […]
Iz knjige Ljubav prema dobru i mržnja prema zlu u islamu
Autor: dr. Seid el-Kahtani (ostala poglavlja iz iste knjige ovdje)
