Kasno u nedjelju, pakistanski premijer Shehbaz Sharif objavio je da su, nakon višemjesečnih pregovora, Sjedinjene Američke Države i Iran postigli mirovni sporazum s ciljem okončanja rata i sprečavanja šireg regionalnog sukoba.
Memorandum o razumijevanju, koji bi trebao biti potpisan u petak u Ženeva, pozdravljen je od vlada na Bliskom istoku i širom svijeta kao mogući izlaz iz sukoba koji je odnio hiljade života, poremetio globalna energetska tržišta i povećao strah od šireg regionalnog rata.
Ipak, uprkos optimizmu koji je uslijedio nakon objave sporazuma, ostaju brojna otvorena pitanja. Cjelovit tekst sporazuma još nije objavljen, ključni detalji su i dalje nejasni, a i Washington i Teheran iznijeli su vrlo malo informacija o onome što je zaista dogovoreno.
Hormuški moreuz
Ekonomski najvažniji dio sporazuma odnosi se na Hormuški moreuz, strateški morski prolaz kroz koji prolazi približno petina svjetske opskrbe naftom.
Iran je zatvorio moreuz nakon zajedničkog američko-izraelskog napada 28. februara, koji je bio neposredni povod za rat.
Američki predsjednik Donald Trump objavio je na Truth Socialu da će SAD ukinuti pomorsku blokadu i omogućiti ponovno otvaranje moreuza.
„Brodovi svijeta, pokrenite motore. Neka nafta teče!“, napisao je Trump.
Kasnije je pojasnio da će ponovno otvaranje stupiti na snagu tek nakon službenog potpisivanja sporazuma u petak.
Ipak, način na koji će se moreuz ubuduće koristiti ostaje nejasan.
Zanimljivo je da Sharif u svom obraćanju uopće nije spomenuo Hormuški moreuz.
Prema detaljima koje je objavila iranska novinska agencija Mehr, plovni put bit će ponovno otvoren u roku od 30 dana u skladu s „iranskim propisima“, dok će američka pomorska blokada također biti ukinuta u istom roku.
Iranska agencija Fars navodi da će se buduća pravila pomorskog saobraćaja koordinirati s Oman.
Washington se dugo protivio svakom sistemu tranzitnih taksi ili ograničenja plovidbe pod iranskom kontrolom, dok evropske sile insistiraju na slobodnom prolazu kroz moreuz.
Tržišta su pozitivno reagovala na najavu sporazuma. Cijene nafte naglo su pale i dosegle najniže nivoe od početka marta.
Ipak, povratak proizvodnje energije u Zaljevu i normalizacija pomorskih ruta mogli bi potrajati mjesecima. Ostaje neizvjesno hoće li osiguravajuće kuće i brodarske kompanije ovu rutu smatrati dovoljno sigurnom za potpuni povratak redovnom poslovanju.
Liban
Jedno od politički najosjetljivijih pitanja jeste da li sporazum obavezuje na trajni prekid izraelskih vojnih operacija u Liban.
Iranski zvaničnici bili su vrlo jasni po tom pitanju.
Zamjenik ministra vanjskih poslova Kazem Gharibabadi izjavio je:
„Proglašen je trenutan i trajan završetak rata na svim frontovima, uključujući Liban.“
Sharif je ponovio isti stav, navodeći da su se obje strane složile o „trenutnom i trajnom prekidu vojnih operacija na svim frontovima, uključujući Liban“.
Trump, međutim, u svojim prvim izjavama nije spomenuo Liban, već se fokusirao gotovo isključivo na Hormuški moreuz i iranski nuklearni program.
Pitanje je dodatno osjetljivo jer Izrael nije direktno učestvovao u pregovorima te je već odbacio odredbe sporazuma koje se odnose na Liban.
Izraelski ministar odbrane Israel Katz izjavio je da će izraelske snage ostati u takozvanim „sigurnosnim zonama“ u Libanu, Siriji i Gazi bez vremenskog ograničenja.
Također je objavljeno da je izraelski premijer Benjamin Netanyahu obavijestio Trumpa da Izrael sebe ne smatra obaveznim poštovati dijelove sporazuma koji se odnose na Liban i da se neće povući iz okupiranih područja južnog Libana.
Izraelske operacije u Libanu predstavljale su jednu od najvećih prepreka tokom pregovora između Washingtona i Teherana. Iran je više puta insistirao da svaki sporazum mora uključivati prekid izraelskih vojnih aktivnosti u Libanu.
Prema Trumpovim riječima, izraelski napad na južna predgrađa Bejrut odgodio je proces potpisivanja za nekoliko sati.
Ovo pitanje dodatno je otkrilo rastuće tenzije između Trumpa i Netanyahua. Nakon posljednjeg napada, Trump je Netanyahua opisao kao „vrlo teškog čovjeka“ te sugerirao da bi Izrael trebao biti zahvalan američkim naporima da osiguraju sporazum.
U intervjuu za New York Times rekao je:
„Trebali bi nam biti veoma zahvalni. Da je Iran imao nuklearno oružje, Izrael ne bi izdržao ni dva sata.“
Ostaje da se vidi hoće li Izrael na kraju prihvatiti ili pokušati potkopati dio sporazuma koji se odnosi na Liban.
Iranski nuklearni program
Budućnost iranskog nuklearnog programa ostaje jedno od najmanje razjašnjenih pitanja sporazuma.
Iako je upravo nuklearni program bio glavni razlog koji je Washington navodio za pokretanje vojne operacije, ni Trumpova ni Sharifova početna izjava nisu sadržavale detaljne odredbe o toj temi.
Prema navodima agencije Mehr, nakon potpisivanja sporazuma obje strane započet će novi šezdesetodnevni krug pregovora radi postizanja sveobuhvatnijeg nuklearnog sporazuma.
Navodi se da memorandum uključuje obavezu Irana da neće razvijati nuklearno oružje u skladu sa svojim obavezama iz Ugovor o neširenju nuklearnog oružja (NPT).
Trump je izjavio da očekuje značajno smanjenje iranskih zaliha visoko obogaćenog uranija te nagovijestio da će Teheran razrijediti uranij obogaćen do nivoa bliskog onome potrebnom za izradu nuklearnog oružja.
Pakistanski zvaničnici također su naveli da će nuklearni pregovori biti nastavljeni u narednoj fazi razgovora.
Međutim, mnoga ključna pitanja ostaju bez odgovora, uključujući budućnost procijenjenih 400 kilograma visoko obogaćenog uranija koje Iran posjeduje te obim dodatnih ograničenja koje bi Teheran mogao prihvatiti.
Trump je upozorio da bi vojna akcija mogla biti nastavljena ako pregovori propadnu.
Evropske sile su, s druge strane, povezale eventualno ublažavanje sankcija s „jasnim i provjerljivim koracima“ Irana u vezi s njegovim nuklearnim programom.
Iran i dalje insistira da je njegov nuklearni program isključivo mirnodopske prirode te se javno nije obavezao da će predati postojeće zalihe obogaćenog uranija.
Ublažavanje sankcija
Iako pitanje sankcija nije bilo u središtu izjava Trumpa i Sharifa, iranski mediji navode da bi ono moglo predstavljati jedan od ključnih elemenata sporazuma.
Prema agenciji Mehr, sporazum predviđa suspenziju sankcija na izvoz iranske nafte, petrokemijske proizvode i povezane sektore.
Također se navodi da bi tokom 60-dnevnog pregovaračkog procesa moglo biti odmrznuto 24 milijarde dolara iranske imovine, pri čemu bi polovina tog iznosa odmah bila stavljena na raspolaganje radi olakšavanja pregovora.
Mehr je također objavio da bi SAD i njihovi saveznici mogli ponuditi Iranu paket obnove vrijedan najmanje 300 milijardi dolara.
Nijedna od ovih tvrdnji još nije službeno potvrđena iz Washingtona.
Ipak, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Njemačka i Italija poručile su da su spremne razmotriti ukidanje sankcija ukoliko Iran poduzme provjerljive korake ka ograničavanju nuklearnih aktivnosti.
Trump je također nagovijestio da bi ublažavanje sankcija moglo biti uslovljeno dodatnim kriterijima, navodeći da bi šire ukidanje sankcija moglo biti suspendirano ukoliko Iran nastavi represiju nad demonstrantima.
Šta još nije poznato?
Uprkos objavi sporazuma, brojna važna pitanja ostaju neriješena.
Iranski mediji tvrde da memorandum uključuje odredbe o nemiješanju u unutrašnje poslove Irana, ograničenjima budućih američkih vojnih raspoređivanja u blizini Irana te uspostavljanju mehanizma za nadzor provedbe sporazuma.
Očekuje se i da sporazum zahtijeva odobrenje Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija.
Međutim, neka od pitanja koja su najčešće navođena kao uzroci sukoba potpuno su izostavljena.
Prema izvještajima agencije Mehr, iranski balistički raketni program i podrška regionalnim saveznicima poput Hezbollah nisu uključeni u početni sporazum.
Hoće li ta pitanja biti otvorena tokom narednih 60 dana pregovora moglo bi presudno odrediti dugoročnu budućnost sporazuma.
Oliver Mizzi | New Arab
