Vidimo da islamski umet proživljava veliko poniženje i jad, da boluje od rana i trpi posljedice velike slabosti i nemoći. Muslimani nisu jedinstveni, ne objedinjuje ih jedna zastava, a neprijatelji ih napadaju sa svih strana.
Prvi su muslimani bili uvjereni u ispravnost cilja kojem streme, čvrsto su znali da ih je Svevišnji Allah odabrao za širenje islama, uspostavljanje dokaza protiv ljudi i njihovo izvođenje iz tmina na svjetlo.
Mnogi između nas žele biti skromni, težiti onom svijetu, ulaganju truda radi Dženneta, zbog iskrenosti, straha od Allaha, ljubavi prema Njemu... ali to nisu u mogućnosti.
Čestiti su ashabi osjetili slast u čitanju Kur'ana i razmišljanju o njegovim porukama, doživjeli su promjenu uslijed snažnog utjecaja Objave, pa su postali drugi ljudi
