Odrasla su zla pokoljenja pod imenom „sljedbenici sunneta i selefa“, iako su sunnet i selefi čisti od njih, koji nisu niti haridžije a niti murdzije u potpunosti, već su oni hibridi nastali od to dvoje!
Ovi su haridžije prema daijama i svojim neistomišljenicima od sljedbenika Kible i tevhida (svojim riječima i djelima), žestoki, osori, ne oprašataju im nikakve greške, niti im prihvataju bilo kakav tevil1 ili opravdanje!
Zbog samo najmanjeg neslaganja, a nekad i bez neslaganja ili razilaženja, bilo to s pravom ili ne, oni optužuju i proglašavaju svoje neistomišljenike od muvehhida jedanput kao fasike, drugi put kao zabludjele, treći kao novotare, a nekad čak i kao nevjernike! I na tom putu oni se ne suzdržavaju od pravljenja pometnje, fitni, razdvajanja jednog safa u više safova, i džemata u mnoge grupacije, i partije u mnogobrojne frakcije; a sve ovo se odvija i čini po plaštom „selefa i selefija“ te „borbe protiv sektaštva“!
Dok, kada su u pitanju vladari koji su ogrezli u svojim kufrovima i grijesima, onda su oni prema takvima murdžije, samilosni, ponizni, prikrivaju (tj. opraštaju) njihove greške, štaviše i njihove kufrove, makar u tome jasno prelazili granice; ophode se prema njima kao da su oni šerijatski ispravni pretpostavljeni kojima je pokornost obavezna, i prijateljevanje i pomaganje nužno, te špijuniranje njihovih protivnika i neprijatelja neminovno!
Opravdavaju ih i prave mjesta za njihov tevil tamo gdje ne može biti tevila niti opravdanja ni po šerijatu ni po razumu!
Njihova nedjela svijetu prikazuju kao dobra djela, i da koliko god njihova zlodjela bila velika i stravična ona opet ne izlaze iz okvira „kufr dune kufr“ – kufr koji nije kufr – ili drugim riječima: mali kufr! Ili iz okvira velikih grijeha koji su opet pod Allahovim htjenjem (tj. ako hoće oprostiće im a ako hoće kazniće ih).
Napisali su na desetine tomova kao ispomoć njima, gdje se raspravljaju braneći te vladare zulumćare, i njihova nevjerstva i neistine. A, s druge strane, prozivaju i najpogrdnijim imenima nazivaju učenjake tevhida, sunneta i džihada, bilo žive ili one umrle od njih!
Oni se srde onda kada se srdi i sultan, a zadovoljni su i radosni onda kada je i on zadovoljan, njihove fetve i deklaracije kruže oko sultana i njegovih koristi, a ne oko istine ma gdje se ona nalazila! I zato ćeš vidjeti da su oni – mimo ostalih – od onih koji najviše puze na njihovim pragovima, koje oni posebno nagrađuju raznim nagradama, poklonima i darovima!
Navedenim opisima oni bivaju unikatni hibrid kojeg islamska historija do sad nije poznavala. Oni su kod sebe sakupili ono što je najgore rečeno o haridžijama i murdžijama te njihovim karakteristikama.
Uistinu, njihovom zlu ne može niko stati u kraj sem Allaha Uzvišenog, jer je njihovom zabludom i novotarijom obmanjena većina ljudi. I nema snage niti moći osim s Allahom.
Autor: Šejh Abdul-Mun’im Mustafa Halime
Izvor: http://www.ilmway.com/
Prevod i naslov: Put vjernika (Ovaj naslov smo mi naveli radi boljeg dočaravanja samog sadržaja, a original naslova je: „Haridžije prema daijama, a murdžije prema tagutima.”)
Bilješka:
- tevil (te’vil) je pogrešno razumijevanje; ovdje pogrešno razumijevanje šerijatskih tekstova.
