Etika ratovanja i borbe

330

Bitke koje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vodio nisu bile barbarske i necivilizovane bitke, čiji je cilj bio rušenje i ubijanje što većeg broja ljudi. Njegove bitke su bile moralne bez obzira da li se radilo o cilju ratovanja ili načinu ratovanja.

Zbog toga, kada bi Poslanik slao vojskovođe u bitku govorio bi: „Idite sa Allahovim imenom i sa vjerom vašeg Poslanika. Nemojte ubijati starce, djecu i žene i nemojte krasti od ratnog plijena, već ga sakupite jedno mjesto, i budite dobročinitelji, jer Allah, doista, voli dobročinitelje.[1]

Jedne prilike je prošao pored neke žene koja je bila ubijena u jednoj od bitaka, te je stao, a zatim kazao: „Ona se nije borila.“ Zatim je pogledao u lica svojih ashaba i rekao jednom od njih: „Idi i sustigni Halida b. Velida, i (obavijesti ga) neka nipošto ne ubije djecu, radnike najamnike i žene.[2]

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio ubijanje djece i žena tokom rata.[3]

Također su i halife nakon njega postupale kao i on. Ebu Bekr je savjetovao svoga vojskovođu Usamu b. Zejd kada ga je htio poslati u Šam: „Nemojte pronevjeravati, nemojte krasti od ratnog plijena, nemojte biti varalice,[4] nemojte ubijati djecu, starce i žene, nemojte sjeći ili paliti palme, nemojte sjeći stabla koja daju plodove i nemojte zaklati ovcu, niti kravu, niti devu osim za jelo. Naići ćete pored naroda koji su se osamili (svećenici) u samostanima, ostavite i njih i ono zbog čega su se osamili.

 Autor: Ahmed b. Osman El-Mezjed

Izvor: Islamhouse

Priprema: Put vjernika


[1] Ebu Davud, br. 2247.

[2] Ebu Davud, br. 2295., i Ahmed, br. 15423.

[3] Buhari, br. 2792., i Muslim, br. 3280.

[4] Ibn Abdul-Bedr kaže: „El-gadr – biti varalica znači da nekome garantuješ sigurnost, a zatim ga ubiješ, i to je haram po konsenzusu islamskih učenjaka.“

SHARE