Ironija sirijskog konflikta: Zašto „Saudijska Arabija“ podržava vojni udar na Asada

Tzv. Saudijska Arabija saopćila je jučer da je vrijeme da svijet učini sve da spriječi agresiju protiv sirijskog naroda, te da će podržati američke napade na Siriju ako to želi sirijski narod.

“Pozivamo međunarodnu zajednicu da svim silama spriječi agresiju protiv sirijskog naroda”, rekao je saudijski ministar spoljnih poslova Saud el-Fejsal na sastanku ministara spoljnih poslova Arapske lige u Kairu.

Govoreći o mogućem napadu SAD on je rekao da će „Saudijska Arabija“ biti uz sirijski narod. “Oni najbolje znaju svoje interese i šta god da prihvate prihvatamo i mi, i šta god da odbiju odbijamo i mi”, rekao je Fejsal.

Međutim, Fejsal nije naveo zašto je saudijska vlada podržala vojni puč kojim je smijenjen Muhammed Mursi, iako je njega birao NAROD.

Očigledno je da vlada tzv. Saudijske Arabije u zadnje vrijeme ni ne vodi računa o svojim kontradiktornim izjavama i postupcima.

Izjave saudijskih zvaničnika zloupotrebljavaju mnogi neprijatelji sirijskog naroda, želeći time da pobunjenom sirijskom narodu pripišu epitet američkog i cionističkog sluge.

Citiranjem izjava saudijskih zvaničnika, mnogi nastrani mediji žele prikazati Asada kao protagonistu u krvavom ratu kojeg vodi protiv pobunjenika u zemljii.

Međutim, činjenice govore nešto sasvim drugačije.

Prvo, vladu Saudijske Arabije ni najmanje ne interesuju patnje sirijskog naroda, jer da je tako, ta ista vlada bi u roku od par sedmica mogla naoružati sirijsku opoziciju sofisticiranim oružjem koje će preokrenuti tok rata. Nemojte biti smiješni pa reći da saudijska vlada nije u stanju to uraditi.

Drugo, kako to da se saudijska vlada brine o pravima „tamo nekog“ sirijskog naroda, dok u isto vrijeme zatvara, hapsi i ubija pripadnike svog naroda i to bez ikakvih optužbi i dokaza, nego samo na osnovu sumnje!?

Treće, saudijska vlada ne podržava težnje sirijskog naroda, već samo manjinu među sirijskim opozicionarima, i to sekularni i proamerički dio opozicije.

Saudijska vlada  je mnogo puta pozvala na borbu protiv sirijskih mudžahida, a njeni učenjaci su mnogo puta izdavali fetve da je haram učestvovati u džihadu u Siriji.

Odlazak u Siriju u džihad je strogo kažnjivo djelo u Saudiji, a mudžahide koji se vrate iz Sirije čeka mračna tamnica u kazamatima saudijske vlade.

Četvrto, glavni razlog zbog kojeg saudijska vlada podržava pad Asada jeste strah od širenja uticaja Irana i od moguće šiitske pobune u „Saudiji“, u kojoj ima nekoliko miliona šiija.

Nije nikakva tajna da Siriju danas praktično vodi Iranska revolucionarna garda i Hasan Nasrallah (vođa Hezbollaha) koji su ponudili Asadu pomoć u zamijenu za svoj uticaj u Siriji. Dogovor je počeo da se realizira početkom maja, kada su se u Siriju slile reke iranskih i Hezbollahovih vojnika i kada je postalo jasno da Iran preuzima vladavinu u Siriji. Tada je pokrenuta šiitska ofanziva u kojoj su pali mnogi ključni gradovi u Siriji.

Tek nakon ovog događaja, arapske vlade su otvoreno pozvale na rušenje Asada i dozvolile svojim učenjacima da govore o džihadu u Siriji.

Dakle, arapske vlade, koje nisu ništa manje zločinačke od Asada, prividno se „brinu“ o narodu Sirije, dok se u stvarnosti brinu se za svoj opstanak.

Na kraju, produžavanje sirijskog rata ide na štetu arapskim vladama i Americi, jer koliko god se odugovlači sa pružanjem konkretne pomoći sirijskom narodu, utoliko mudžahidi u Siriji dobijaju na snazi i učvršćuju podršku u narodu, jer sirijski narod nije naivan i vidi ko mu u stvarnosti pomaže imetkom i životom, a ko koristi njegove patnje u cilju realizacije prljavih (geo)političkih interesa.

A nakon što mudžahidi ojačaju i sruše Asadov režim, pa šta je to što će spriječiti širenje džihada na okolne bliskoistočne zemlje i rušenje režima u njima!?

Dakle, opstanak Asada na vlasti ugrožava bliskoistočne režime; što sporije Asad bude padao, to će brže padati ovi režimi.

A ovo ne smiju dopustiti ni Amerika, niti tzv. Saudijska Arabija, već moraju napasti i Asada i mudžahide, i vlast dati sekularnom, prozapadnom dijelu opozicije, kojem ide sva pomoć Amerike i „Saudije“.

Najveća je ironija sirijskog rata to što se dvije suprotstavljene strane, tzv. Saudijska Arabija i Iran, Amerika i Rusija, Asadov režim i prodemokratski opozicionari, svi oni se slažu u jednom ključnom aspektu sirijskog konflikta – borbi protiv mudžahida i onemogućavanju vladavine Šerijata u zemlji!

Ni Amerika i Zapad, niti Rusija, ni Saudijska Arabija niti Iran, ni Bašar niti prodemokratska opozicija, niko od njih ne želi da vidi Siriju u kojoj će vladati Allahov zakon!

Bašar na svojoj strani ima moćnu Rusiju i Iran, a prodemokratska opozicija ima još moćniju Ameriku i Saudijsku Arabiju!

Sirijski mudžahidi imaju „samo“ Svemoćnog!

Put vjernika, Odjel za monitoring