Produhovljenje u islamu i kako do produhovljenja

314
islam pv art wall

U moru svakodnevnih obaveza i potreba zaboravljamo na odgoj i produhovljenje naših duša, a kao direktnu posljedicu toga imamo kruta srca i lijenost prilikom činjenja dobrih djela, jer smo se predali dunjaluku i njegovim užicima.

Upravo zbog ovoga govorit ćemo o produhovljenju i potrebi duševnog progresa.

ZNAČAJ OVE TEME

Allah, dž.š., zaklinje se na više mjesta da rob može postići sreću i valjanost isključivo ako uspije ostvariti duševni progres i svoju dušu uspije oplemeniti i produhoviti.

Uzvišeni kaže: “(Tako mi) duše i Onoga Koji je stvori, pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini. Uspjet će samo onaj ko je očisti. A bit će izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi.” (Eš-Šems, 7-1 0)

I kaže Uzvišeni: “Postići će šta želi onaj ko je očisti, i spomene ime Gospodara svoga pa molitvu obavi.” (ElEala, 14-15)

Vjerovjesnici, alejhim selam, pozivali su svoje sljedbenike da duše svoje očiste.

Musa, a. s., govori faraonu: “I reci: ‘Da li bi ti da se očistiš? Da te o Gospodaru tvome poučim, pa da Ga se bojiš.”‘ (En-Naziat, 18-19)

Uzvišeni o našem vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.” (El-Džuma, 2)

Čišćenjem duše i postizanjem duševnog progresa uspinjemo se ka višim stepenima i približavamo se neprekidnim uživanjima, kao što Uzvišeni kaže: “A one koji pred Njega iziđu kao vjernici, a koji su dobra djela činili – njih sve čekaju visoki stepeni, edenski vrtovi, kroz koje će rijeke teći, u njima će oni vječno ostati, i to će biti nagrada za one koji se budu od grijeha očistili”. (Ta-Ha, 75-76)

Dakle, onaj ko svoju dušu očisti od bilo kakvih nečistoća i primjesa širka i samo Allaha bude obožavao te kročio stazom poslanika s onim s čime su došli, taj može očekivati spomenutu nagradu. (Tefsir, od Ibn Kesica, 3/156)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio je rječima: “Allahu, podari mojoj duši bogobojaznost i ti je očisti, jer Ti to najbolje umiješ, a ti nad njome bdiješ i čuvaš je.” (Muslim, hadis broj 2722)

SUŠTINSKO ZNAČENJE PRODUHOVLJENJA

Produhovljenje, u jezičkom smislu, označava čišćenje i povećanje, a suštinsto značenje produhovljenja o kojem mi govorimo označava čišćenje duše od primjesa bilo kakvih nevaljalština i to putem korisnog znanja, te činjenja dobrih djela uz izvršavanje onoga što je naređeno i sustezanje od onoga što je zabranjeno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, produhovljenje je pojasnio riječima: “Da znaš da je Allah s tobom ma gdje ti bio.”
No, hadis ćemo spomenuti u cijelosti:
“Onaj ko bude činio tri stvari okusit će slast imana, ko bude obožavao samo Allaha, dž.š., i vjerovao da nema drugog boga osim Njega; ko bude davao primjeren zekat na svoj imetak svake godine, a ne bude davao staru, iznemoglu i bolesnu robu, nego onu srednje kvalitete, jer Allah od vas ne traži vaš najbolji imetak niti vam naređuje da izdvajate onaj najlošiji; i ko bude produhovio svoju dušu. Neko reče: ‘A kako da produhovimo dušu?, pa mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Da znaš da je Allah s tobom ma gdje ti bio.”‘ (Taberani u El-Mu'džemus-sagir 1/201; Bejheki, u Sunenu, 4/95, Albani ga je u ocijenio vjerodostojnim u Es-Sahiha, hadis br. 1046)

Dakle, Poslanik, sallallahu aljhi ve sellem, učinio je produhovljenje jednim od preduvjeta da čovjek osjeti slast imana. Produhovljenje je protumačio kao jedan od stupnjeva ihsana, a to je ujedno i najviši stupanj vjere, a podrazumijeva da obožavaš Allaha uz saznanje da te On vidi i da zna ono što kriješ i što javno iznosiš, te da Njemu ništa nije skriveno. (Džamiul-ulum vel-hikem, 1/128-129.)

U nastavku ćemo navesti riječi pojedinih učenjaka o produhovljenju. Kurtubi, da mu se Allah smiluje, rekao je: “Produhovljenje, u suštinskom značenju, označava čišćenje, kao što se kaže: ‘čovjek se produhovio ako se očistio od apstraktnih nečistoća i prljavština.”‘ (Tefsir, Kurtubi, 1/343, sažeto.)

Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, kazao je: “Produhovljenje, u jeziku, označava razvoj i povećanje u dobročinstvu. Srce je u potrebi za odgojem, razvojem i napretkom sve dok se ne upotpuni i ne postane valjano i zdravo, kao što je i tijelo u potrebi za hranom kako bi opstalo, ali u isto vrijeme ne smijemo u njega unositi ono što mu šteti.

Tijelo se ne razvija osim uz ono što mu je korisno bez dodataka štetnih stvari. Isto je i sa srcem: ne može se razvijati niti napredovati osim uz ono što je korisno i dobro bez primjesa onoga što mu šteti.” (Medžmua fetava, 10/96.)

Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, kazao je: “Produhovljenje u jeziku označava razvitak i povećanje dobročinstva.
Uzvišeni kaže: ‘Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i produhovljenim učiniš.’ (Et-Tevba, 103)

Zapažamo spoj između dvije stvari: čistoće i produhovljenja. Zaista su grijesi u srcu poput vidljivih slabosti na tijelu. Kad se očisti tijelo i kad ozdravi od bilo kakvih slabosti i bolesti, vraća mu se njegova prirodna snaga, i ono nezaustavno čini djela, te se na taj način razvija. Isto je i sa srcem, koje, ako se iskrenim pokajanjem očisti od grijeha, postaje čisto i spremno da čini dobro jer se riješilo nevaljalih primjesa i štetnih stvari te tako sjelo na svoj tron i zagospodarila tijelom koje mu je onda poslušno, a nemoguće je da se srce produhovi prije negoli se očisti.”
(Igasetul-lehfan, 1/77, sažeto)

KAKO DO PRODUHOVLJENJA?

Neophodno je znati da se produhovljenje može desiti samo na šerijatski propisan način, i ne postoji drugi put koji vodi do produhovljenja osim puta kojim su kročili poslanici, neka je Allahov mir i blagoslov na sve njih. Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže: “Produhoviti dušu teže je i napornije nego izliječiti tijelo. Ko pokušava produhoviti svoju dušu tako što će se posvetiti asketizmu, osamljivanju i borbi na način na koji to nisu činili poslanici, taj je sličan bolesniku koji sam sebe samovoljno liječi, a gdje je njegovo znanje u odnosu na znanje liječnika?

Poslanici su liječnici za ljudska srca i ne postoji način kako doći do produhovljenja osim onako kako su to oni činili i praktikovali.” (Medaridžus-salikin, 2/315)

On također veli: “Što se tiče čistih i produhovljenih tijela, to su ona tijela koja su pokorna Allahu, odrasla na halalu. Kada se tijela očiste od harama i ljudskih nečistoća koje zabranjuju i vjera i razum, te od svih štetnih dunjaluckih primjesa, srca se produhove i prihvataju sjeme nauke i spoznaje, pa ako se zalijevaju, nakon toga, vodom šerijatske i vjerovjesničke prakse koja ne odstupa od znanja niti se udaljava od izvršavanja vadžiba, onda je neminovno da proklija svako dobro i urodi korisnim plodovima znanja, mudrosti i pouka . . . “(Medaridžus-salikin, 2/474. )
Do produhovljenosti se može doći na mnogo načina, a mi ćemo ukratko spomenuti samo neke.

TEVHID

Najprimjerniji i najbolji put koji vodi do produhovljenja jeste ostvarenje istinskog tevhida.

Uzvišeni kaže: “A teško onima koji Njemu druge ravnim smatraju, koji zekat ne daju i koji u onaj svijet ne vjeruju. “ (Fussilet, 6-7)

“Većina komentatora Kur'ana smatra da se pod pojmom davanja zekata (pročišćenja) u prethodno spomenutom ajetu misli na tevhid tj. svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, dž.š., te na vjerovanje kojim se srce čisti. Sve je ovo, zato što ostvarenje tevhida podrazumijeva negaciju bilo kakvog božanstva mimo Allaha, te se samim tim srce čisti, te potvrdu da je samo Allah Bog, i to je osnova svakog produhovljenje i napretka.”(Igasetul-lehfan 1/81, Tefsir, Kurtubi, 19/199, Medžmua fetava, 10/633, Tefsir, Ibn Kesir, 4/94.)

U prethodnom ajetu Allah, dž.š., je tevhid nazvao zekatom (pročišćenjem), kao što je širk nazvao nečistoćom te kazao: “O vjernici, mnogobošci su sama nečist (pogan).” (Et-Tevba, 28)

Ibn Kajjim kaže: “Tevhid je najprefinjenija, najčišća i najbjelja stvar ove vjere,
tako da se i najmanje nečistoće na njemu primjećuju. On je kao bijela čista odjeća na kojoj je i najmanja packa uočljiva ili kao kristalno čisto staklo na kojem se vidi bilo kakav nedostatak … ” (El-Fevaid m. 1 84. )

Što se tiče širka, to je nešto najprljavije, najnečistije i najbjednije.
(Vidi: Igasetu-lehfan 2/98.)

Tevhid je zekat (pročišćenje) s kojim dolazi bereket uz dobra djela a moguć je samo uz pokornost i to isključivo onu pokornost koja biva u ime Allaha, a za takvu pokornost slijedi velika nagrada. (Vidi: Minhadžus-sunne, od Ibn Tejmijje 6/218)

S druge strane, širk poništava sva dobra djela i razlog je vječnog boravka u Vatri. On je također razlog osude i ostajanja bez podrške, kao što kaže Uzvišeni: “Ne stavljaj uz Allaha nekog drugog boga – da ne bi osudu zaslužio i bez podrške ostao.” (El-Isra, 22), tj. bit ćeš bez onoga koji će te pohvaliti, niti će ti iko u pomoć priteći. (Medaridžus-salikin, 1/458, Igasetu-lehfan, 2/66)

Nastaviće se, inšaAllah…

Iz knjige: Poslanikov Edeb
Autor: Abdulaziz ibn Muhammed
Priprema i naslov: Put vjernika