ŠEJTANOVI PRILAZI SRCU

733

Znaj da je najbolji primjer za srce tvrđava u koju šejtan hoće da provali, da je osvoji i njome zagospodari, i da se tvrđava od neprijatelja može sačuvati jedino postavljanjem jake straže na njenim kapijama, prilazima i slabim tačkama, te da se čuvanje njenih kapija ne može povjeriti onome ko ih ne poznaje. Čuvanje srca od šejtanovih došaptavanja je obaveza. Budući da se šejtan može odbiti jedino dobrim poznavanjem njegovih prilaza, i njihovo poznavanje je obaveza. Šejtanovi prilazi i kapije nisu ništa drugo do čovjekove osobine, a one su mnogobrojne.

U šejtanove velike kapije spadaju ljutnja i strast. Ljutnja je opijum za razum. Kada oslabi vojska razuma, napadne vojska šejtana. Kad god se čovjek naljuti, šejtan se sa njim poigrava kao što se dijete igra loptom.
U njegove velike kapije spadaju zavidnost i pohlepa. Kad god je čovjek pohlepan, njegova ga pohlepa zaslijepi i zagluši. Svjetlo vida je ono čime se šejtanovi prilazi otkrivaju. Kada njega zavidnost i pohlepa zaklone, čovjek vise ne vidi. Tada šejtan ugrabi priliku da pohlepnom, sve što ga do željenog cilja dovodi, počne dočaravati, čak i ako je to ružno i razvratno. U vezi sa pohlepom, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je rekao: “Dva gladnija i među stoku štetnija vuka od čovjekove pohlepe za imetkom i ponosa prema svojoj vjeri, nisu poslana.” (Tirmizi, 222/9, hasen-sahih)  

U šejtanove velike kapije spada i prejedanje, čak i ako je hrana čista i halal, jer prejedanje jača strasti, a strasti su šejtanovo oružje.

U šejtanove velike kapije spadaju i brzopletost i neostavljanje vremena za preispitivanje u poslovima koji se rade. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, u tom smislu je rekao: “Brzopletost je od šejtana, a promišljenost od Uzvišenog Allaha.”(Tirmizi, 172/8, garib)

U šejtanove velike kapije spada i škrtost i strah od siromaštva. Oni ne daju da se imetak troši i daje milostinja. Oni pozivaju na njegovu štednju, gomilanja i kaznu bolnu.

U šejtanove velike kapije spadaju i šejtanske pristrasnosti, netrpeljivost, mržnja prema protivnicima (pripadnicima drugih mezheba) i gledanje na njih sa prijekorom i poniženjem. To upropaštava sve zajedno i čestite robove i teške griješnike, jer je vrijeđanje drugih i bavljenje pričama o njihovim mahanama, jedna od urođenih osobina svireposti.

U njegove velike kapije spada i sumnjičavo mišljenje o muslimanima. Uzvišeni Allah u tome smislu veli: O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjicenja su, doista, grijeh!(El -Hudžurat, 12)
Ako se zapitaš: „Šta je lijek za odbijanje šejtana?“ ili „da li se je za to dovoljno sjetiti Allaha Uzvišenog?“ ili „da li je dovoljno da čovjek kaže da nema moći ni snage osim sa Allahovom?“, znaj da lijek za srce leži u zatvaranju pomenutih prilaza, njegovim čišćenjem od pokuđenih osobina, jer ako od srca odstraniš ove pokuđene osobine, šejtan će na putu do srca imati prepreke, biti izložen opasnostima i lišen sigurnosti. Pristup mu prvo ne dozvoljava sjećanje na Uzvišenog Allaha dželle ša'nuhu, jer srce se Allaha istinski prisjeća tek kada se očisti od pokuđenih osobina i u njega ulije bogobojaznost. Inače, ako toga nema, onda to nije govor srca, već nefsa koji nema vlast nad srcem, te se kao takva ne može uspješno suprostaviti sili šejtana.
Dalje, šejtan je kao gladan pas. Ako u rukama – kada ti se primakne – nemaš ni hljeba ni mesa, dovoljno ti je da mu kažeš “Gubi se”, pa će ga sam glas otjerati. Međutim, ako u rukama držiš meso, a pas je gladan, okomiće se na meso pa ga nećeš moći otjerati samo riječima. Tako je i srce u kojem nema hrane za šejtana, on će od njega pobjeći samo sjećanjem na Allaha!


Allahov poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: “U srcu su dvije misli: jedna, koja dolazi od meleka, inspirira dobrom i potvrđuje Istinu, pa ko takvo nešto osjeti to je od Svevišnjeg Allaha i neka Allahu zahvaljuje, i druga, koja dolazi od neprijatelja (tj. šejtana), inspirira zlom, negira Istinu i zabranjuje dobro, pa ko takvo nešto osjeti, neka Allaha zamoli da ga sačuva od prokletog šejtana.” (Tirmizi)… El-Hasan je rekao: „Znači, to su, zapravo, dvije namjere koje kruže srcem: jedna od Allaha a druga od neprijatelja (šejtana)“.
Srce je u osnovi, po urođenoj prirodi, podjednako spremno prihvatiti utjecaje i od meleka i od šejtana i ni jednom od njih ne naginje više nego drugom. Ono što ga čini da prevagne na jednu od ove dvije strane je povođenje za strastima i predanost prohtjevima, ili obrnuto: okretanje od njih i djelovanje suprotno njima. Ako čovjek slijedi ono što zahtijevaju ljutnja i strast, njime ce – preko prohtjeva – zavladati šejtan, a njegovo srce postati šejtansko leglo i pogodno tlo za ispasište, jer su prohtjevi šejtanova i paša i ispasište. Na drugoj strani, ako se čovjek bori protiv strasti i ne dozvoli da njime zavladaju, već se poistovjeti sa vladanjem meleka, njegovo srce će postati mjestom gdje se spuštaju i nastanjuju meleki. Uzajamna progonjenja između vojske meleka i vojske šejtana, u bici za srce, ne prestaje, sve dok jedna od njih ne osvoji srce i u njemu se ne nastani, pri čemu upad druge može biti samo krišom.

Većinu srca osvojili su i porobili šejtani, zato su i prepuna misli koje šapatom pozivaju da se više voli ovaj, a odbacuje onaj svijet…

Autor: dr. Ahmed Ferid

Iz knjige Bistro more pobožnosti i suptilnosti