Zavaravanje dunjalukom

536


U najvećoj iluziji je onaj ko se zavarava ovim svijetom i njegovim prolaznostima, ko ga predpostavlja Ahiretu i kojim se zadovoljava pored budućeg svijeta. Neki idu dotle da kažu: ‘Dunjaluk je izravna dobit, a Ahiret odložena, a izravna dobit je vrednija od odložene’. Neki kažu: ‘Bolje vrabac u ruci nego golub na grani.’ Drugi kažu: ‘Dunjalučke slasti su pouzdane, a ahiretske sumnjive, a pouzdana stvar se ne ostavlja radi sumnje.’

Ovo je očigledan primjer šejtanovog sijanja zlih misli i fatalnih sumnji. Nerazumna stoka je pametnija od ovakvih ljudi. Životinja neće počiniti nešto što joj je šteta čak i ako je udarite, a ovi ljudi svjesno hrle u vlastitu propast. Nalaze se između sumnje i vjerovanja. Ukoliko od ove vrste ljudi neko vjeruje u Allaha, Njegovog Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, i Sudnji dan, to su najnesretniji ljudi na svijetu zato što svjesno čine grijeh, a oni koji ne vjeruju predmet su sasvim druge teme.

A na njihovu sumnju da je izravna dobit bolja od odložene, mi kažemo: “Kada su izravna i odložena dobit jednake tada je izravna dobit bolja, međutim, ako su dobiti različite, a odložena bude veća i vrednija, onda je ona svakako bolja. Kako se ovoj jednakosti može govoriti kada je cijeli dunjaluk poput jednog udisaja na Ahiretu, kao što se navodi u hadisu koji se bilježi u Ahmedovom Musnedu i Tirmizijevoj zbirci, u kome Mustevrid b. Seddad prenosi da je Božji Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao: “Dunjaluk je u poređenju sa Ahiretom kao kada umočite ruke u more i izvadite je da vidite šta se od njegove vode zadržalo.” Preferiranje ovakve izravne dobiti nad onakvom odloženom dobiti je najteža propast i najgore neznanje. Ako je to odnos cijelog dunjaluka prema Ahiretu, kakav je onda odnos čovjekovog življenja prema tom svijetu!? Koji je izbor preči pametnom čovjeku: ‘preferiranje konkretne mrvice u ovom kratkom periodu nad neprekidnim dobrima na budućem svijetu; ili ustezanje od ništavih, kratkotrajnih stvari na ovom svijetu, u zamjeni za neprocijenjive, neprekidne, neprolazne i bezbrojne blagodati?

Onome ko kaže da ne želi ostaviti pouzdanu radnju radi sumnjive stvari možemo reći: ‘Ti ili sumnjaš u Allahovo obećanje, prijetnju i iskrenost Njegovih poslanika, ili u to čvrsto vjeruješ. Ako spadaš u drugu grupu, tada si od onih koji ostavljaju privremenu, prolaznu mrvicu radi sigurne, neprolazne i nesumljive stvari. Ako si od prve grupe, onda razmisli o dokazima koji ukazuju na postojanje Allaha, na Njegovu moć, volju, jednoću i na istinitost kazivanja Njegovih poslanika. Oslobodi se predrasuda i otvorenih misli priđi Allahu. Proučavaj i raspravljaj sve dok ti se ne otjelovi istina koju su prenjeli Njegovi poslanici kao realnost u koju nema sumnje. Neka ti bude jasno da je On stvoritelj svega postojećeg, Gospodar nebesa i Zemlje. On je uzvišen, svet i čist od onoga što se kosi sa kazivanjem Poslanika o Njemu. Ko Ga drugačije opiše – taj Ga je uvrijedio i svetu istinu o Njemu oskrnavio i porekao je Njegovu vlast  i Božanstvo. Jer, svakom čovjeku zdrave pameti je nevjerovatno da Istinski Gospodar bude nemoćan ili neznalica, da ne zna ništa, da ne čuje, ne vidi, ne govori, ne naređuje, ne zabranjuje, ne nagrađuje, ne kažnjava, ne ojačava onoga koga hoće i ne ponižava koga hoće; da ne šalje Svoje poslanike u udaljena prostranstva Svoga kraljevstva; da se ne brine o Svojim stvorenjima; da ih prepušta zaboravu… Ovo bi za nekog ovosvjetskog vladara bila mahana, a kamoli za istinskog i pravog Vladara!

Kada čovjek razmisli o svome postojanju – otkad je bio zametak pa do potpunog formiranja – postaje mu jasno da je Onome ko mu je posvetio takvu pažnju i kroz ove faze i stepene ga proveo ne dolikuje da ga zanemari i bez pažnje ostavi; da mu neke stvari ne naređuje, a druge zabranjuje, da ne zna Svoja prava prema njemu; da ga ne nagrađuje i kažnjava… Kada bi čovjek o ovome istinski promislio, tada bi sve što vidi i sve što ne vidi ukazivalo na tevhid (Allahova Jednoća), nubuvvet (Poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem) i Povratak i da je Kur`an Allahov govor. U knizi Iman naveli smo način na koji se ovo postiže, kod tumačenja ajeta:

“A Ja se kunem onim što vidite i onim što ne vidite, Kur`an je, doista objavljen plemenitom Poslaniku…” (El-Haqqa ,38-40)

Na ovu temu smo govorili i prilikom tumačenja ajeta: “A i u vama samima – zar ne vidite!?” (Ez-Zrijat, 21) Došli smo do zaključka kako je čovjek sam po sebi dokaz postojanja Stvoritelja i Njegove jednoće. On je dokaz iskrenosti Njegovih poslanika i najbolja potvrda Njegovih savršenih svojstava.

Prema tome, oni koji se zavaravaju pripadaju jednoj od dvije grupe: ili su čvrsto uvjereni vjernici ili sumnjičavi poricatelji.

Neko se može pitati: ‘Kako čvrsto vjerovanje u Povratak, Džennet i Džehennem i nepostojanje sumnje u to može ići uz neizvršavanje vjerskih obaveza? Zar je u ljudskoj prirodi da čovjek zna da će sutra stajati pred nekim vladarom koji će ga žestoko kazniti ili lijepo nagraditi – da taj čovjek bude nemaran i nezainteresovan prema svojim obavezama i potpuno se indiferentno odnosi prema tome?

Međutim, ovo je stanje većine stvorenja. Susret ovih pojmova je veoma čudna pojava, koja ima nekoliko uzroka.

Prvi, krhkost znaja i nepotpuno uvjerenje. Ko misli da znanje ne varira taj je u očitoj zabludi.

Ibrahim el-Halil je tražio od svoga Gospodara da mu pokaže kako oživljava mrtve, pored toga što je znao da je Allah sposoban da to učini. Time je želio da se učvrsti u vjeri, kako bi gajb (nevidljivi svijet) postao vidljiv.

Ahmed u Musnedu prenosi hadis Allahova Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, koji kaže: “Nije isto čuti i vidjeti.”

Kada se krhkom znanju doda nemogućnost dosjećanja, udaljenost tog znjanja od srca u mnogim situacijama radi bavljenja onim što je suzbija, umiješanost strasti, dominacija prohtjeva i zle misli, šejtanske obmane, izazivanje sudbiine, puste želje, utonulost u nemar, ljubav prema prolazanom, alegorijsko tumaćenje Tekstova i ljubav prema obićajima – tada iman u srce može zadržati samo Onaj koji održava ravnotežu nebesa i Zemlje. Iz ovoga razloga količina imana i dobrih djela je različita kod ljudi. Ona mogu ući dotle da u srcu ostane samo mali trun…

Svi ovi uzroci se vračaju na ograničeno zapažanje i razmisljanje. Zbog toga Uzvišeni Allah pohvalno govori o strpljivim i čvrsto uvjerenim ljudima. On ih proglašava vođama u vjeri:

“Između njih smo Mi vođe određivali i oni su, odazivajući se zapovijedi Našoj, na Pravi Put upućivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Naše čvrsto vjerovali.” (Es-Sedžde , 23)

Iz knjige: Bolet i lijek – Ibn Kajjim el-Dževzijje, str: 61-65

SHARE