List Haaretz objavio je članak političke analitičarke Dahlie Scheindlin u kojem govori o masakru koji je izraelska vojska počinila prošle nedjelje u naselju Tal al-Sultan u gradu Rafah, južnom Pojasu Gaze, koji je doveo do smrti i ranjavanja desetaka palestinskih civila.
Kazala je da je na desetine Palestinaca spaljeno u napadu koji je imao za cilj da “ubije dva zvaničnika Islamskog pokreta otpora Hamas u naselju Tel al-Sultan”, dok su njegovi lideri – koje optužuje da su pokrenuli napad na Izrael 7. oktobra – još uvijek “živi i zdravi, a izraelski zarobljenici umiru”.
Oko 35 Palestinaca je ubijeno, a deseci su ranjeni u izraelskom napadu na kamp za raseljene osobe u sjeverozapadnom dijelu Rafaha, koji je Civilna zaštita u Pojasu Gaze opisala kao pravi masakr koji je rezultirao amputacijama i teškim opekotinama žrtava, uglavnom ženama i djecom.
Netanyahu je prestravljen
Scheindlin je dodala da je očigledno da se izraelski premijer Benjamin Netanyahu suzdržava od iznošenja vlastitog stava o “danu poslije”, jer se boji pada vlade ako nagovijesti okončanje rata, napominjući da postoje mnogo dublji razlozi od toga.
Prvi od ovih razloga su pitanja o budućnosti koja zahtijevaju donošenje odluka koje će odrediti put Izraela u godinama koje dolaze.
Drugi razlog – prema njenom mišljenju – nije vezan za budućnost, već za prošlost. “Tokom svoje historije, Izrael je postigao svoje najdalekosežnije, pogrešne i na kraju samodestruktivne ciljeve manevrirajući i pretvarajući se da on ne stoji iza tih odluka”.
Scheindlin smatra da je neodlučnost izuzetno konzistentna karakteristika u historiji kreiranja izraelske politike, a to je bilo evidentno i u neuspjehu donošenja odluke o konačnim granicama Izraela, što je dovelo do ekspanzije i okupacije arapskih zemalja u ratovima 1948. i 1967.
Objasnila je da nedonošenje odluke o izraelskom ustavnom sistemu ili “legalizaciji prava” 1949. godine znači da se Izrael nije obavezao na jednakost među građanima u primarnom zakonodavstvu, te da građanima decenijama nije pružao nikakvu zaštitu ljudskih prava i građanskih sloboda, ili donio mehanizme protiv do sada izuzetno moćne i neobuzdane izvršne vlasti.
Međutim, pozicija – koju autorica smatra najpoznatijom – o kojoj Izrael nije donio konačan stav jeste ona naspram teritorija koje je okupirao 1967. godine. Ta neodređenost traje sve do prvih pregovora o uspostavljanju palestinske države 2000. godine. I nakon tri decenije, poslije izgradnje naselja i infrastrukture, ovaj obrazac se nastavlja, što rezultira neuspjehom mirovnih pregovora, sve do sada.
Održavanje okupacije
Kako je okupacija “sistemski provođena i konsolidirala se, mirovni proces je blijedio, sve dok nije konačno umro” s posljednjim ozbiljnim pregovorima 2014. godine, a do tada je Netanyahu u potpunosti ovladao zemljom, kaže Scheindlin.
Politička analitičarka u svom članku pita šta Izrael zapravo želi od teritorija koje je zauzeo, tvrdeći da je to pitanje koje brine posmatrače, uključujući i Jevreje iz dijaspore.
“Da li Netanyahuova vlada ide ka jednoj državi (na cijelom teritoriju) i prestaje biti demokratska kroz trajnu kontrolu nad Palestincima lišenim svih prava?”
Kritizirala je Netanyahuove stavove, rekavši da on veći dio perioda od 2009. do 2019. o ovom pitanju nije ništa rekao, osim što je jedva prihvatio palestinsku državu, koristeći vrlo uopćene fraze u govoru 2009. godine. Ovu poziciju Scheindlin smatra usputnom, budući da ju je on brzo anulirao svojom politikom.
Dan poslije
Nije mnogo vremena prošlo, a najnovija Netanyahuova vlada je objelodanila svoju viziju države kada je otkrila njene osnovne principe izjavivši da su Jevreji posjednici cijele zemlje, uključujući i “Judeju i Samariju”, odnosno od rijeke do mora, prema članku Haaretza.
Scheindlin u nastavku pita: “Hoće li se rat ikada završiti i kako? Šta će se dalje događati? U kom pravcu bi Izrael i Palestinci trebali ići u budućnosti kako bi osigurali da se ovaj pakao nikada više ne ponovi, dodajući da svako pitanje sa sobom nosi izbor i odgovor.
Ona je vizije o “danu poslije” opisala kao irelevantne, ako se rat nastavi u nedogled.
Sljedeće veliko pitanje je šta će se dalje događati, smatra ona, napominjući da jedina Netanyahuova vizija za Gazu dan nakon rata uključuje dva “slaba, maštovita” dokumenta koja podrazumijevaju neograničeno izraelsko vojno prisustvo bez ikakve održive ideje o upravljanju.
Vjeruje da je jedini ispravan pristup neki oblik međunarodne intervencije. Nije slučajno da su međunarodnu intervenciju – kao opći princip – predložila ili podržala dva člana izraelskog ratnog kabineta, ministar odbrane Yoav Gallant i ministar Benny Gantz.
Scheindlin je zaključila da su svi ovi putevi ništa više od nesretnih snova i da možda nikada neće biti ostvareni na zadovoljavajući ili idealan način, jer svijet nije savršen, ali očekuje da će se “Netanyahuov režim” jednog dana probuditi iz svog sna, te stoga, planovi za bolju budućnost do tada moraju biti spremni, rekla je ona.
IZVOR: AGENCIJE
Moguće povezani članci:
Pitanja i odgovori: Šejh Husein ibn Mahmud o arapskim revolucijama!
Izraelski vojnici hvale se na društvenim mrežama kršenjima ljudskih prava u Gazi
Statistiku žrtava u Gazi od 7. oktobra do 27. decembra 2023.
Izvjestitelj UN-a za Palestinu: Baš kao Srebrenica i Ruanda, genocid u Gazi se provodi uz odobravanje svijeta