Pitanje:
Šta je šerijatski propis u vezi presađivanja srca nemuslimana u tijelo muslimana, ili drugih organa poput oka, bubrega i slično? Znajući da je medicina danas dostigla visoki nivo napretka i da radi na polju presađivanja organa postaje važno poznavati ovaj propis, posebno u vezi presađivanja srca zbog riječi Allahovog Poslanika sallallahu ‘alejhi ve sellem : „Zaista, u tijelu ima jedan organ koji kada je ispravan bude cijelo tijelo ispravno, a kada je pokvaren bude cijelo tijelo pokvareno. Zaista je to srce.“[1][2]
Odgovor:
Zahvala pripada Allahu.
U vezi presađivanja organa postoji razilaženje među učenjacima. Jedni su dozvolili darivanje organa dok drugi to nisu dozvolili po osnovi da vjernik musliman, odnosno uopšte čovjek nema pravo se ponašati prema svom tijelu na način koji mu šteti jer je tijelo Allahovo vlasništvo. Prva grupa učenjaka koja je ovo dozvolila kažu da nema smetnje darivati organe kada nema straha niti opasnosti po vlasnika organa, kao ni da se uzmu njegovi organi prilikom smrti na način koji koristi drugome.
Dakle, jedni su rekli da čovjek nema pravo da daruje bilo šta od svojih organa jer ih on ne posjeduje, tj. isti su Allahovo vlasništvo. Drugi su rekli sljedeće: kada daruje neki organ usljed čega ne štetuje, poput da daruje jedan bubreg i sl., onda nema vjerske smetnje za taj postupak jer mu isto ne nanosi štetu a drugome koristi. Dočim, nema pravo da daruje nešto što će mu nanijeti štetu ili biti uzrok smrti.
Kada bi pretpostavili da je bubreg presađen od nevjernika u tijelo muslimana isti će dobiti propis bubrega musliman, tj. postaje da prati muslimana, i shodno tome kada on umre na Islamu spomenuti organ neće biti kažnjavan jer je premješten iz tijela nevjernika u tijelo muslimana i uzeo putem premještanja propis muslimana. Poput ovoga je kada vino pređe u sirće bez dejstva čovjeka, dakle postaje čisto. Takođe, kada se uklone uzroci prljavštine iz velike količine prljave vode, pa nestanu boja, miris i okus koji je prethodno imala, voda će postati čista, odnosno sama se premjestila u stanje lijepog i čistog.
Poput toga i transplantacija srca, bubrega ili drugog organa od nevjernika slijediće stanje novog vlasnika, tj.muslimana i isti organ biće lijep i čist ako je taj musliman valjan i ako je valjano njegovo srce, a nakon što organ bude transplantovan. Kada je jednom premješteno srce se preko arterija i krvnih sudova napaja od krvi dotičnog muslimana, pa otuda biva čisto nakon što je bilo pokvareno. Ovo stanje srca biva uzrokom vlasnika muslimana koji isto hrani dok Allaha obožava, veliča, strahuje i motri što ga Allah vidi. Kad bi pretpostavili mogućnost i ispravnost transplantacije srca, kao i da ovaj drugi poživi s transplantovanim srcem, organ će uzeti propis osobe kod koje je premješten, kao i u slučaju bubrega. Dakle, uzima propis osobe u koju se premješta.
Kada se srce premješta iz tijela muslimana u tijelo nevjernika isto će uzeti propis nevjernika i biti oživljeno s njime na Sudnjem danu jer organi slijede vlasnika, tj. organi i dijelovi tijela njemu pripadaju, tako i srce i ostalo. Ako poživi u pokornosti Allahu postaje časno srce, a ako poživi u širku, nevjerstvu, mržnji Allaha i Nj. Poslanika sallallahu ‘alejhi ve sellem , prelazi iz stanja čistog u stanje prljavog srca.
Isto važi za slučaj kada musliman otpadne od svoje vjere te postane munafik ili nevjernik, istovremeno se prljavština premješta na nj.organe i nestaje u njemu dobrota usljed njegovog nevjerstva i otpadništva. Tako biva i kada se premjesti neki organ od muslimana u tijelo nevjernika – isti postaje prljav, kao i kada se premjesti organ od nevjernika u tijelo muslimana – isti biva dobar, dakle po osnovi transplantacije.
Ne vidim nikakvu nejasnoću niti povod za raspravu u vezi ovog pitanja, kada i ako se isto dogodi.“
Odgovorio šejh ‘Abdul'aziz ibn Baz rahimehullah . 3
Prijevod sa: https://islamqa.info/ar/answers/131192/نقل-اعضاء-الكافر-الى-المسلم-والعكس
Opširnije na: https://www.islamweb.net/ar/fatwa/344320/حقيقة-القلب-في-المصطلح-الشرعي
Fetava Nur ‘ala-d-derb: 4/1897-1899.
[1] Srce se u Kur'anu najčešće spominje zajedno sa sluhom i vidom; srcu se pripisuje znanje, razumijevanje, spoznaja istine ili skretanje u zabludu; srce je u prsima:
Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što trebaju shvatiti i da uši njihove čuju ono što trebaju čuti, ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima. (El-Hadždž, 46)
U brojnim spisima o suštini srca učenjaci su gotovo uvijek spominjali dva međusobno različita poimanja, a isto navodi i Ibnu-l-Kajjim rahimehullah: 1. da je to osjetilna stvar, tj. organ u tijelu; 2. da je to preneseno značenje za duhovnu i božansku prefinjenost koja je suština čovjeka. Posebno se doima govor Ibn Tejmijje rahimehullah kada veli: „Što god čovjek zna od istine i zablude isto izvršava svojim srcem i dušom udahnutom i namještenom u njemu, spojenom sa srcem koje je organ konusnog oblika. Neki su rekli da srce opstoji u cijelom tijelu i da ne postoji neko određeno mjesto koje se odlikuje time nad drugim mjestom u tijelu… Doista je to duša u vezi čijeg se položaja izražava nekada da je srce, a filozofi je nazivaju duša koja artikulira; ona nosi sva uvjerenja – osvjetljava srca i duše vjernika božanskom spoznajom ili obavije tminama pokvarenih uvjerenja, kao što Allah navodi primjere vjernika i nevjernika u suri En-Nur (ajeti od 35- 40) .“
[2] Opširnije na: https://www.islamweb.net/ar/fatwa/344320/حقيقة-القلب-في-المصطلح-الشرعي
